‘Imago Mundi’: Umjetnički projekt jedinstva u različitosti

Imago Mundi je ideja za umjetnost i ideja za svijet koji neće biti omeđen političkim, rasnim, vjerskim i državnim granicama, a ideja vodilja Luciana Benettona, prilikom formiranja prve kolekcije, bila je da se savremenom likovnom umjetnošću spoje dobrostojeće sa državama u ratnom stanju i države koje međusobne odnose grade na neprijateljstvu i trajnom nepovjerenju.

Izložba kolekcije Imago Mundi, naslovljena simbolički Face to Face, okuplja na jednom mjestu radove umjetnika koji dolaze iz država nastalih dezintegracijom Jugoslavije, a njen prvotni cilj je da se na jednom mjestu predstave stvaraoci različitog umjetničkog izraza objedinjeni idejom jedinstva u različitosti.

Na izložbi u Sarajevu predstavljeni su radovi umjetnika iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije i sa Kosova, a umjetničke vizije autora, uz potpunu tematsku i sadržajnu slobodu, ograničene su isključivo formatom rada, koji ne smije preći dimenzije 10X12 centimetara.

Od Tibeta do BiH

Voditelj projekta Enrico Bossano ideju Imago Mundi shvata kao jednu vrstu otvorenog foruma u kojem će umjetnosti iz različitih kultura i različitog društvenog naslijeđa sučeliti sa ljudima koji, baš kao i oni, umjetnost koriste kao medij komunikacije. Kaže kako vjeruje da umjetnost može biti društveni korektiv posebno u zemljama koje su imale turbulentnu prošlost.

„Već deset godina postoji projekat i okupili smo kolekciju od sedam država sa turbulentnom prošlošću. Najveći izazov umjetnika je kako govoriti o toj nekoj prošlosti s tim da je centar našeg projekta način na koji se dijalog kroz različitosti poboljšati kroz umjetnost. Prvi put se nalazimo u jednoj državi ili u jednoj teritoriji koja je imala interesantnu, ali tešku prošlost. Ali, imali smo već kolekcije iz Tibeta, zatim izraelsko-palestinsku, koja je poboljšala dijalog između te dvije zajednice. Dosta smo pažljivi prema Africi, gdje se pokazalo, u ovim zadnjim turobnim vremenima, da je dijalog ono što može pospješiti kontakte. Suština ovog projekata je potraga za dijalogom“.

Bit formiranja kolekcije jeste želja da se istaknu različitosti i sličnosti u umjetničkom izražavanju ljudi koji dolaze iz regije koja je nekada bila jedna država, kaže menadžer projekta Claudio Scorretti, pojašnjavajući kako su umjetnici izabrani u procesu regionalne selekcije.

Društveni angažman

„Kolekcija je bila dosta interesantna zato što nismo napravili ‘open call’, nego smo radili sa lokalnim kustosima kako bimo selektovali priznate i neafirmirane umjetnike, ali držeći strogo do vrijednosti kolekcije, budući da je to kolekcija koja će putovati i ostati da traje u vremenu. Nama je ovo posebno bitan momenat, jer je danas Dan Evrope. Ono što je bila ideja Benettona jeste da se da vidljivost umjetnicima i zato je ideja da se izložba formira na međunarodnom nivou, na kojem bi umjetnici bili prepoznati i uočeni”.

Kustosica makedonske selekcije Imago Mundi Ana Frangovska kaže da je kolekcija dobar način da se savladaju barijere i da se akcentira regionalna sličnost koja se odražava u bliskosti mentaliteta i načinu likovnog izraza.

Pored toga, društvenu angažiranost u radovima vidi kao motiv koji objedinjuje selekcije iz svih zemalja, a za onu koju je sama odabrala kaže da je obilježena društvenim angažmanom i otvorenim odnosom prema političkoj situaciji u zemlji.

Zabrinuti realnošću

„Kada sam radila kolekciju pokušala sam da napravim jedan presjek, što je nemoguće, jer je i sama dimenzija radova i broj učesnika, sa jedne strane, prevelik, a sa druge strane, selekcija je bila vrlo teška. Ali, ja mislim da je savršeno predstavljen nekih presjek od nasjtarijih do najmlađih umetnika koji sada tvore na makedonskom tlu. A situacija itekako deluje na umetnike – i na starije i na mlađe. Čak šta više mogu da kažem da su srednja i mlađa generacija veoma angažovani i na njihovim delima se vidi ta zabrinutost realnošću u kojoj živimo. I da, političko – socijalna dešavanja su aktualna i na radovima. Sve je to vidljivo“.

Sličnu predstavu ima i kustos srpske selekcije Imago Mundi Saša Janjić kada govori o savremenoj likovnoj sceni u svojoj zemlji. Društvena zbivanja u posljednja tri desetljeća su se prelila i na radove likovnih umjetnika koji su uspjeli, kako kaže, ostati otvoreni prema svijetu i novim likovnim iskustvima, uprkos činjenici da su živjeli u vremenu ograničenih sloboda.

Umjetnici živjeli u getu

„Srbija je kao i Bosna, čini mi se, nekako imala sličan put, odnosno imala je turbulentnu društvenu situaciju, rat, sankcije dosta toga se dešavalo, velika društvena pomeranja, ekonomski slom, prelazak, tranzicija iz jednog sistema u drugi i sve je to naravno ostavilo traga na društvo i na umetnost, umetničku scenu i umetnike. Ono što je, po meni, najviše ostavilo traga je ta neka nemogućnost umetnika da se razmenjuju, da putuju, da se upoznaju sa drugim sredinama i kulturama. Treba imati na umu da su 15 godina, što zbog sankcija, što zbog ekonomske nemogućnosti umetnici živeli u nekoj vrsti geta i bili su usmereni na sebe i svoje kolege i na ono što im se u medijima serviralo. Sami njihovi radovi su poprilično raznovrsni i možda ne reflektuju toliko ta nekakva društvena zbivanja ili lomove koje smo doživeli, ali mislim da imaju tu nekakvu nadu, nekakvu živost u sebi koja daje za pravo da se misli da nas čeka neka bolja budućnost ili nešto što može umetnost da pokrene ili promeni. U tom smislu čini mi se da je to na neki način neka glavna poruka ili glavna vizija svega ovoga što radimo“.

Iako nastala raspadom jedinstvene umjetničke scene, crogorska likovna zbivanja nisu toliko obilježena ratom i raspadom zemlje, kaže selektorica Mirjana Dabović Pejović, koja kod umjetnika iz svoje zemlje, kao stilsku ili tematsku sličnost, ističe njihov naglašeni individualizam.

Nova stvarnost

„Savremena umjetnička scena je po tome malo specifična jer uprkos tom neposrednom okruženju nije bila izložena tragičnim dešavanjima koja su se odražavala na neke scene na način da su brojni umjetnici posegnuli za temama koje podržavaju ratne okolnosti. U Crnoj Gori, čini mi se, umjetnici su uspjeli su da se od toga distanciraju i da stvore savremene prakse, zasnovane možda prije na osluškivanju socioloških stvari i socijalnih pitanja koja su se više bavila suptilnim ispitivanjem sopstvenog mjesta u toj novoj stvarnosti i realnosti“.

Novi susret Imago Mundi nije slučajno zakazan u Sarajevu na Dan Evrope, jer je to grad od ključne važnosti za evropsku i svjetsku historiju. To je grad čija simbolika pokazuje da se, i uz najveće moguće rane, granice mogu prevazići, a kultura približavanja slaviti i veličati kao jedina istinska vrijednost savremenosti.

Promovirati različite kulture, religije i nacionalna naslijeđa misija je projekta Imago Mundi, a kao jednu od najvažnijih „slika“ savremenosti voditelji projekta su odabrali most kao metaforu mjesta koje pomaže u sjedinjavanju i približavanju.

Izvor: Al Jazeera