Ima li slobodnih medija u neslobodnoj zemlji

Oni zbog kojih je Makedonija dobila epitet 'neslobodna zemlja', i novinari i mediji koji su u službi vlasti, krivicu prebacuju na suprotnu stranu (Al Jazeera)

Piše: Fuad Kovačević

Makedonija je, prema nedavnom izvještaju organizacije Freedom House, izgubila status zemlje s djelomično slobodnim medijima. Sada je, uz Tursku i Rusiju, jedina u Evropi svrstana među “neslobodne zemlje”.

Razlog za to je autioritarni sistem, koji krši prava i slobode građana. Kako navode iz Freedom Housea, vlast je medije pretvorila u propagandnu mašineriju i odlučila ignorirati njihove pozive da medije oslobode političkog utjecaja.

Takve ocjene stižu i od većine predstavnika novinarskih organizacija, nevladinih udruženja, akademske zajednice, velikog broja građana. S druge strane, oni zbog kojih je Makedonija dobila epitet “neslobodna zemlja”, i novinari i mediji koji su u službi vladajuće elite, krivicu prebacuju na suprotnu stranu.

Vlasti o tome ne žele zvanično ni pričati – ni o novinarima, ni o političkim društvenim, ekonomskim, životnim temama – za medije koji kritički izvještavaju o dubokoj krizi u kojoj se punu deceniju nalazi ova zemlja.

Između politike i biznisa

Novinari koji rade za “režimske medije”, kako ih zove druga strana, ne bježe od razgovora, ali insistiraju da im se ne objavljuju imena i fotografije. Razlog je, kažu, egzestencijalne porirode: u tom slučaju slijedio bi automatski otkaz, a treba u ovim teškim vremenima imati bilo kakav posao, izdržavati porodicu, školovati djecu…

“Makedonski  mediji se nalaze u sendviču, između politike i biznisa. Aktuelna vlast, putem Vladinih reklama, potkupljuje veliki broj medija, koji, umjesto da budu u službi javnosti, rade za političke centre”, kaže za Al Jazeeru Sefer Tahiri, novinar s gotovo 20-godišnjim iskustvom.

Naser Selmani: Ni slobodna, ni demokratska zemlja (Foto: Al Jazeera)

“Kad pogledate ko su vlasnici glavnih medija – a to su uglavnom lideri političkih partija, koji su bili i u vrhu bivšeg režima, plus oni koji su kroz proces tranzicije na sumnjiv način postali bogataši, sve je jasno. Oni koji imaju i političku i finansijsku moći su istovremeno i vlasnici medija, a uglavnom su na funkcijama isti glavni i odgovorni urednici. Oni, u suštini, nisu ni novinari, oni su produžena ruka političkih partija i vlasnika velikog kapitala – iz Makedonije, a vjerovatno i iz drugih zemalja u regiji. Zato su i oni pravi novinari postali politički i finansijski taoci kriminalnih interesa vladajuće strukture.”

Začarani krug

Selmani ne vjeruje da Makedonija uskoro može izaći iz dugogodišnje teške krize, da se može demokratizirati, jer je upravo taj sistem glavna kočnica da se to desi.

“Mediji sigurno nisi ti koji mogu potaći promjene, natjerati političke partije da se demokratiziraju. Naprotiv, vrlo često postaju ‘partneri’ politike i političara. Oni mediji koji su protiv vlasti priklonili su se opoziciji, tako da je jako malo onih koji se na pravi način bave svojim poslom. Tako se dobija crno-bijela slika, gotovo da nema medija koji žele izgraditi distancu i prema vlasti, i prema opoziciji.”

“Kako izaći iz ovog začaranog kruga? Ne znam za slučaj u svijetu da su u autoritativnim režimima mediji nešto promijenili. Svugdje neki mediji podržavaju ili vlast, ili opoziciju, ali ima mnogo onih koji se nisu nekome priklonili. Ovdje je slučaj da su gotovo svi mediji na nečijoj strani. Dakle, neće ovdje biti slobodnih medija sve dok se ne promijeni ne samo vlast, nego dok se ne promijeni svijest kompletnog društva, uključujući i medije”, zaključio je Selmani.

Izvor: Al Jazeera