Ima li predsjednik pravo ne izaći na izbore?

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović nedavno je iznio mogućnost svog neizlaska na parlamentarne izbore te izazvao lavinu komentara i dnevnopolitičkih rasprava.

S druge strane, njegova prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović svojevremeno je izašla na parlamentarne izbore i pritom fotografirala glasački listić.

Svaka od tih krajnosti na svoj način pokazuje određeni pogled na ulogu predsjednika/-ce Republike, ali i određeno nerazumijevanje vlastite uloge i odgovornosti u demokratskom procesu.

Ovakvim se potezima otvaraju različita pitanja, poput propitivanja granica neutralnosti predsjednika/-ce u parlamentarnom sustavu. Zatim, kakva je odgovornost osobe koja obnaša tu dužnost u demokratskom procesu te kakvi su utjecaji takvog ponašanja na dnevnu politiku? Pritom treba istaknuti da je u Hrvatskoj predsjednik nestranačka osoba, tj. nakon što je izabran na tu poziciju, napušta članstvo u svojoj političkoj stranci… ako je bio u članstvu.

Milanović je ovih dana nastojao i pojasniti svoju izjavu vezanu uz mogućnost da ne izađe na izbore te istaknuo nekoliko stvari: prvo, da je on izabrani predsjednik i da je, po Ustavu, stavljen “u rezervat” te da je “krajnje licemjerno očekivati od njega da nešto napravi”, drugo, naglasio je kako ne šalje poruku biračima da ne izađu na izbore nego da je njegova poruka: “Izađite na izbore, a ja ću vidjeti”, i treće, njegova je uloga buditi svijest i način razmišljanja za koji smatra da je “ispravan i doprinosi demokraciji i hrvatskom građanskom životu”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Nitko ne spori da bi predsjednik Republike trebao biti neutralan vezano uz izbornu utakmicu u vidu parlamentarnih ili nekih drugih izbora (osim predsjedničkih ako se natječe za novi mandat). Nadalje, sigurno je nemoguće ne složiti se i s idejom da bi predsjednik, koji je izravno biran, trebao svojim idejama pridonositi demokraciji i građanskom životu.

Rasprava o Milanovićevoj izjavi

Međutim, odluka ili razmišljanje da se ne izađe na izbore ipak šalje određenu poruku. Namjerna ili nenamjerna, ta poruka ipak može građane zadržati kod kuće na dan izbora. Već sama rasprava o toj Milanovićevoj izjavi, njezina različita tumačenja i dnevnopolitička prepucavanja dovela su do toga da je umiješan u izborni proces. Premijer Andrej Plenković to je iskoristio, što je i razumljivo, kao municiju protiv Socijaldemokratske partije (SDP), a onda je i čelnik SDP-a Davor Bernardić imao potrebu objašnjavati poziciju svoje stranke i što je predsjednik Republike zapravo htio reći.

Milanovićeva neutralnost već je tu kompromitirana, a nju je mogao zadržati šutnjom o tom pitanju, izlaskom na izbore, zaokruživanjem svog izbora (ili križanjem listića), šutnjom o tome kome je dao glas i izbjegavanjem medijskog cirkusa koji je sada nastao. Očito je “ustavni rezervat” u koji je stavljen ipak previše skučen, pa su istupi u vezi s neizlaskom na izbore poslužili upravo da osjeti strast dnevnopolitičkih predizbornih strujanja.

Takvi istupi generiraju percepciju u kojoj su Plenković i Milanović antipodi, a skreće pozornost s Bernardića, koji bi trebao biti glavna oporbena figura. Može se činiti da to ide na ruku predsjedniku SDP-a jer nije izložen propitivanju i kritici, ali je vjerojatnije da mu se čini medvjeđa usluga jer Plenković ima mogućnost jačanja svoje pozicije kad je jaka figura nasuprot njemu.

Kao što u filmovima zatvorske tematike onaj tko želi biti faca među zatvorenicima uvijek ide na onoga najjačega, tako se i respekt u političkoj utakmici lakše stječe ako ste suprotstavljeni onome tko slovi kao važna figura. Stoga, izmicanje iz tih i takvih rasprava sigurno bi bilo primjerenije i bliže neutralnoj ulozi, koju Milanović želi naglasiti, ali se čini da je odabrao pogrešan način i loš tajming.

Estradizacija predsjedničke funkcije

Potpunu suprotnost takvom shvaćanju predsjedničke uloge pokazala je prijašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je dužnost predsjednice prilično estradizirala, bila je sveprisutna, o svim događanjima imala je nešto reći, a parlamentarne izbore doživljavala kao pozornicu na kojoj ne samo da se trebala pojaviti nego i biti među glavnim zvijezdama. Tako je na parlamentarnim izborima 2016. fotografirala svoj glasački listić.

Možda time nije utjecala na šire građanstvo vezano uz njihov odabir, ali je promovirala praksu koja se često spominje u kontekstu klijentelističkog odnosa između političkih stranaka i njihovog članstva kojom dokazuju svoju vjernost stranci. Iako Grabar-Kitarović nikad nije objavila fotografiju svog glasačkog listića, postavljala su se pitanja za koga joj je bila potrebna ta fotografija, kome je trebala dokazati svoju lojalnost i svoj izbor. Takav postupak ne samo da potpuno dovodi u pitanje neutralnost nego i neovisnost predsjednika/-ce u odnosu na različite političke i interesne skupine.

Milanovićevi postupci ukazuju na to da nastoji usmjeriti dužnost predsjednika u potpuno suprotnome smjeru od onoga u koji ju je u pet godina odvela Grabar-Kitarović. Takva nastojanja svakako su dobrodošla za demokratske procese i ustavni poredak. Da to nastoji bilo je vidljivo i tijekom tog intervjua, u kojem je izjavio da razmišlja o neizlasku na izbore.

Iako tada nije eksplicitno naglasio želju za potpuno drugačijim profiliranjem pozicije predsjednika, bilo je očito da radi odmak od svoje prethodnice. Stoga bi važno bilo pronaći ravnotežu između odgovornosti prema demokratskom procesu, zadržavanju neutralnosti i poticanju građana na promišljanje. Međutim, u tom nastojanju otišao je u drugu krajnost, koja na određeni način podriva željenu neutralnost i šalje, vjerojatno neželjenu, poruku biračima, a što se opravdano tumači kao neodgovornost prema demokratskom procesu, u koji bi trebalo uključiti što veći broj građana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera