Ima li koristi za Rusiju u propasti iranskog sporazuma?
Američki predsjednik Donald Trump 8. maja je objavio svoju odluku o povlačenju iz iranskog nuklearnog sporazuma i povratak žestokih sankcija Iranu. Ovaj je potez natjerao njegove evropske saveznike da pokušaju na sve načine sačuvati sporazum, dok su iranski zvaničnici požurili od Kine i Rusije zatražiti nove garancije.
U međuvremenu su neki analitičari naveli kako će Moskva nastojati iskoristiti Trumpovu odluku da napusti Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja – JCPOA i više je zainteresirana u čuvanju američkih sankcija, nego da ih nestane. Iako ima neke istine u tim špekulacija, stvarnost je više komplicirana.
Sankcije koje su ostale na snazi nakon usvajanja JCPOA 2015. godine u potpunosti su bile u skladu s ruskim interesima, jer su branile zapadnjačkim investitorima da ulaze na iransku ekonomsku scenu. S druge strane, one su bile jedva više od manje prepreke ruskim kompanijama da se nađu na iranskom tržištu. Rezultat toga je da je cijela 2017. i prva četvrtina 2018. godine bila period intenzivne aktivnosti ruskih poslova u Iranu bez presedana.
Nema povlačenja sa tržišta nafte
Ipak, ruska Vlada nikad nije željela puni propast dogovora i nametanja jačih sankcija Iranu. Sekundarne sankcije koje je Trumpova odluka vratila ne znače više ekonomskih šansi za ruske kompanije. Dapače, zbog bliskih ekonomskih veza i integracije sa Zapadom, velike ruske kompanije će morati početi smanjivati svoje prisustvo u državi. Rusko-bliskoistočni izvozni centar – kompanija koju je napravio Igor Čajka, sin ruskog glavnog tužitelja – među prvima se povukao; trebao je graditi postrojenja za desalinizaciju u Iranu. Istim putem je zatim krenuo drugi najveći proizvođač nafte Lukoil, objavivši odluku da obustavlja razvojne planove u državi. Postoje velike šanse da druga naftna kompanija iz Rusije, Tatneft, uradi isto i povuče se iz pregovora s iranskim partnerima.
Naravno, povratak jačih američkih sankcija neće značiti da će se prekinuti u potpunosti rusko-iranske ekonomske veze. One će sigurno preživjeti, ali će biti ograničene na manji broj zajedničkih projekata, kao što je izgradnja elektrana Bushehr i Sirik, kao i razvoj željeznice. Državna kompanija Rosneft također bi mogla biti ponukana da ostane u Iranu zbog političkih stavova Moskve. No, Iran će opet postati zabranjena zona za veće ruske i zapadnjačke investicije, kao što je bilo prije 2015. godine.
Rusija, također, neće imati koristi od iranskog povlačenja sa naftnog tržišta. Na kratke staze, to bi moglo dovesti do privremenog rasta cijena, ali Moskva nije zainteresirana za tako nešto. Za razliku od sredine 2000-ih, kada su ruske energentske kompanije slijepo željele više cijene nafte, sada su više zainteresirane za stabilnost, nego za stalni rast. Rusiju brine da bi rast cijena nafte mogao ohrabriti povećanje proizvodnje njenih energetskih rivala, što bi zauzvrat moglo dovesti do razvoja alternativnih izvora energije i dugoročno smanjiti potražnju. To bi moglo, zapravo, zastalno oboriti cijene nafte – nešto što Moskva zaista želi izbjeći.
Obnova dijaloga s Evropljanima
Rusi nisu zainteresirani za dalji rast naftnih cijena. Trenutno ih Kremlj želi držati između 65 i 75 dolara po barelu, to bi zadovoljilo njegove domaće ekonomske interese te spriječilo tržište od pregrijavanja. Potencijalni pad iranske naftne proizvodnje, zajedno s krizom u toku s venecuelanskom naftnom industrijom, moglo bi otežati taj zadatak.
Trumpova odluka da se povuče iz nuklearnog sporazuma bez sumnje gura Iran bliže Rusiji. Istovremeno, tenzije između SAD-a i Evropske unije zbog JCPOA dale su Kremlju priliku da obnovi dijalog s Evropljanima. I njemačka kancelarka Angela Merkel, i francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetili su Rusiju u proteklih nekoliko mjeseci i izgledalo je kako bi se status Moskve kao potpisnice JCPOA mogao koristit za stvaranje podjele u zapadnjačkom protivruskog kampu.
No, Moskva ne vidi propast sporazuma za pozitivan politički događaj. Ona se nadala kako JCPOA garantira da Iran neće postati novo “žarište” na periferiji postsovjetskog prostora. Sporazum je trebao biti garant da SAD i Izrael neće imati nasilne akcije ili vojnu agresiju protiv Teherana i kako će on pomoći državi da stabilizira svoju ekonomsku i unutrašnju politiku. Nakon 8. maja sve je veća šansa za eskalaciju unutrašnjih ili vanjskih tenzija – što veoma brine Moskvu.
Moskva neće napustiti Teheran
Ovaj sporazum je, također, trebao okončati Iranov status izgnanika i s vremenom ga vratiti u međunarodnu zajednicu. Ovo bi omogućilo Rusiji da sarađuje s Islamskom Republikom aktivnije na regionalnim pitanjima, bez opasnosti da je neko optuži za stvaranje “nesvetih” saveza. JCPOA je, također, omogućavao međunarodnoj zajednici da drži iranski nuklearni program pod kontrolom. Ruska Vlada nije bila i nije ni sada zainteresirana da Iran ima nuklearni arsenal. Ona vjeruje kako bi ovo drastično promijenilo balans snage u regiji, što ne bi bilo u interesu Rusije. Nuklearni Iran bi potakao druge, manje stabilne bliskoistočne države da pokušaju imati vlastiti nuklearni program, što bi destabiliziralo regiju.
Nakon povlačenja SAD-a, Moskva nema mnogo opcija. Može se vratiti na način rada u vrijeme sankcija Obamine administracije, kada se najveći dio poslovanja dvije države vodio u zoni sive ekonomije. Poslovnim odnosima su žestoko dominirali mali i srednji poduzetnici, koji nisu povezani sa zapadnim tržištem i tako nisu bili na udaru američkih sankcija. Rusija može, također, tražiti legalne načine da izbjegne američke sankcije, naprimjer kroz program nafta-za-dobra (dogovor koji dozvoljava Teheranu da ruska dobra i investicije plaća naftom), ili da koristi državne monete umjesto američkog dolara za transakcije. Može koristiti i kriptovalute za trgovinu.
Na kraju, Rusija će pokušati uraditi koliko može u uskom prostoru koji je Trumpova administracija ostavila Iranu na međunarodnoj sceni. No, jedna stvar je sigurna: malo je vjerovatno da će Rusija napustiti Iran suočen s američkim neprijateljstvom.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera