Ilhan Omar i Rashida Tlaib pokazuju da muslimanke ne treba spašavati

Slika muslimanke povezuje se sa stereotipima blagih, potčinjenih žena koje treba spasiti. Dolazak Ilhan Omar i Rashide Tlaib na američku političku scenu, međutim, iznio je na vidjelo lažnost ovih rodnih stereotipa.

Njihovi drski, neustrašivi i bezočni odgovori na povišenu provjeru svake njihove riječi pokazuju kako ove dvije muslimanke bodu američki patrijarhat u oči.

Omar i Tlaib ne samo da razbijaju sliku bespomoćne muslimanke u nevolji, već kidaju tabue koji su dugo gušili sve žene u SAD-u.

Tlaib psuje kao kočijaš dok u istom dahu objavljuje svoju namjeru da opozove zloglasno mizognističkog američkog predsjednika. Omar odvažno dovodi u pitanje moćnu bijelu elitu kao što je Elliot Abrams na saslušanjima Komiteta za vanjskopolitičke odnose. I obje žene se ne plaše da brane ljudska prava Palestinaca, najocrnjenijih ljudi u američkim medijima, suprotno savjetima njihovih starijih kolega.

Kao rezultat, naša pretežno bijela patrijarhalna politička elita je doživjela krah.

Odbijajući da budu instrumentalizirane od strane površnih ideja o diverzitetu koje egzotiziraju i infantiliziraju žene iz manjinskih grupa, Tlaib i Omar glasno izazivaju strukture moći.

Primjer je to kada je Tlaib nazvala predsjednika Donalda Trumpa gadom u baru nakon potvrde izbora. Njene su riječi bile okidači za desetke medijskih priča uprkos važnijim pitanjima kao što je zatvaranje vlade. Neproporcionalna pažnja je pokazala dubinu infantilizacije muslimanki u našem društvu. Muški političari psuju i upuštaju se u „priču iz svlačionice“. Ali kada žene psuju, one su nečasne – besmislica koja se koristi da ućutka žene širom svijeta.

Stereotip o nasilnim muslimanima

Zaista, predsjednik Trump je prekorio Tlaib nazvavši njene komentare sramotnim i žaleći da je „osramotila sebe, i mislim da je osramotila svoju porodicu koristeći takav jezik…mislim da je time izrazila veliko nepoštovanje prema SAD-u“.

Ove pokroviteljske riječi dolaze od istog čovjeka koji je snimljen rekavši da je hvatao žene za genitalije i silom ih ljubio i koji je nazivao žene debelim, fuficama i rangirao ih po veličini grudi.

Činjenica da je Trump izabran za predsjednika bez obzira na tako nepristojno ponašanje, da ne spominjemo njegovu redovnu upotrebu psovki dodatni je dokaz mizoginističkih duplih standarda koji unose zarazu u naš politički sistem.

Drugi primjer je onaj kada se Ilhan Omar referirala na Američko-izraelski komitet za javne poslove (AIPAC) u tvitu. Zajedno sa Tlaib, Omar je pristalica kampanje Bojkota, povlačenja investicija i sankcija koja oponaša južnoafrički antiaparthejdski pokret u upotrebi nenasilnog povlačenja investicija kao političke taktike da se suprotstave kršenju palestinskih građanskih i ljudskih prava od strane izraelske vlade.

Kada je Omar odgovorila „AIPAC-u“ na pitanje na Twitteru o tome ko ona „misli da plaća američke političare da budu proizraelski“, njen tvit je bio okidač za uobičajeni antimuslimanski izraz – antisemitski. Pored ugnjetavane muslimanke, islamofobija nastavlja stereotip da su muslimani inherentno nasilni i antisemitski.

Ovi islamofobni stereotipi doprinose brisanju i delegitimizaciji palestinskih iskustava iz vodećih diskusija u SAD-u o izraelsko-palestinskim sukobima. Oni su doveli do ozloglašavanja Arapa i muslimanskih akademika na crne liste koje podsjećaju na eru McCarthyja.

Islamofobija je također hranila napade i na Omar i na Tlaib tokom njihovih kampanja i nakon izbora. Na događaju u toku kampanje u augustu 2018, naprimjer, ove dvije muslimanke su podvrgnute oštroj kritici od konzervativnog aktiviste, nazvavši aktivistice „džihadisticama“ i optuživši ih da podržavaju „teroriste“.

I kada je nakon izbora, Omar tražila da se ukloni zabrana na pokrivalo za glavu u Zastupničkom domu, konzervativni pastor E.W. Jackson je rekao: „Pod Kongresa će sada izgledati kao islamska republika. Mi smo judeo-kršćanska država. Mi smo nacija ukorijenjena i uzemljena u kršćanstvu i to je to…Nemojte pokušati promijeniti našu državu u neki vid islamske republike ili pokušati zasnovati našu državu na šerijatu.“

Dok je antisemitski izraz jevrejske zavjere da preuzme svijet stvaran, i u prošlosti i u sadašnjosti, analogizirati je sa kritikom AIPAC-a je diverzija.

Ušutkavanje muslimana

Kao i bilo koja lobistička firma u Washingtonu, AIPAC traži način da izvrši utjecaj na političare na Capitol Hillu i u Bijeloj kući sukladno svom motu „američki proizraelski lobi“. Mora mu se priznati, AIPAC je jedna od najuspješnijih lobističkih grupa pored Nacionalne asocijacije za oružje, Koch Industrije i američke Trgovinske komore.

AIPAC se hvali značajnim političkim utjecajem koji dolazi od preko 3,5 miliona dolara investicija za lobiranje. Zaista, AIPAC je lukavo iskoristio kontroverzu u vezi Omarinog tvita da traži od svojih pristalica da doniraju, izjavivši: „Odlučni smo da nastavimo naša dvostranačka nastojanja u znak podrške za zajedničke vrijednosti koje povezuju Ameriku i Izrael.“

Klevete koje su bačene na lik Ilhan Omar čine vidljivim načine na koje se navodi o antisemitizmu često koriste da ućutkaju muslimane sa disidentskim pogledima, i kada se tome doda mizoginija, muslimanke postaju lake mete.

Izrazi o „lošoj djevojci“ koriste se kao oružje da se prati ženski govor i ponašanje. Muškarci koriste proizvoljne kodekse ponašanja da kazne žene i manjine koji ne povlađuju postojećim strukturama moći. Bilo koji izraz ljutnje, ogorčenja ili prijekora statusa quo je brzo ukoren – stoga pozivi da Omar da ostavku, dok deseci bijelih muških republikanskih političara koriste islamofobiju redovno.

Bez sumnje, Ilhan Omar i Rashida Tlaib će i dalje biti uhvaćene na nišanu islamofobije i američke mizoginije. Ali kao i milioni drugih samopouzdanih, ambicioznih, pametnih muslimanki u SAD-u, one su na visini zadatka.

A za one koji ne mogu prihvatiti Omarino i Tlaibino prisustvo na Capitol Hillu, Omar ima savjet: „Morat ćete se naprosto nositi s tim.“

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera