Igra prijestolja na Bliskom istoku

Piše: John Bell

Uskoro treba biti postignut dogovor o iranskom nuklearnom programu. Možda je vrijeme da se razmotre njegove posljedice. Dogovor možda predstavlja stvar prošlosti, obzirom da su Saudijska Arabija i saveznici već odigrali kartu Jemena prije nego što je postignut.

Geopolitika Bliskog istoka se ponovno ispisuje pred nama, a ipak, niko nije za kormilom. Iran možda vjeruje da je on, neke arapske zemlje se bore da budu, Turska je odustala nakon niza neuspjeha, a Sjedinjene Američke Države rade sve kako to ne bi bile.

Ali, stvarna situacija je da nijedna strana ne upravlja ovom „Igrom prijestolja“ i svi su robovi kratkoročnih ciljeva, oportunizma i političkog inata.

Ali prvo, dobre vijesti. Iranski nuklearni sporazum sa grupom P5+1, umanjit će mržnju koja vlada više od četiri desetljeća. Supersila i važna regionalna sila možda će se prilagoditi novom, ali nedvojbeno, složenom odnosu.

Umjereni politički akteri u Iranu će biti osnaženi, kao i mnogobrojna i nadarena iranska dijaspora. To su sve pozitivni faktori jer postoji veća mogućnost da se uspostavi saradnja, a ne sukob, kao i nove smjernice za razvoj Islamske republike, čiji je revolucionarni entuzijazam sada već star.

Međutim, u bliskoistočnoj igri balansiranja, sve se radi na štetu nekoga drugog. Dobitak jedne strane se doživljava kao gubitak druge ili, u najmanju ruku, rezultira zlobom. Izrael i neke ključne arapske zemlje gledat će na iranski nuklearni dogovor kao na geopolitički gubitak koji će imati posljedice.

Glavno obilježje regije nije njena geopolitika koja privlači pažnju, nego činjenica da stanovnici u toj regiji ostaju robovi pohlepe, korupcije i halucinacija svojih lidera, bez izuzetka.

Naravno, ne pomaže to što je Iran umiješan u Libanu, Iraku, Siriji, a možda čak i u Jemenu. Bilo da se na to gleda kao na nužnu odbrambenu strategiju Irana ili kao na legitimnu i sofisticiranu igru utjecaja, brojni akteri, od predsjednika Turske do kralja Saudijske Arabije i mnogih između, na to gledaju kao na želju za hegemonijom.

Osim tih predodžbi, koje su relevantne jer će pokrenuti političko djelovanje, kako će se odvijati situacija na Bliskom istoku nakon nuklearnih pregovora? Iran je dobro pozicioniran da zadrži svoj utjecaj u Iraku, Siriji i Libanu, to jest, u sjevernom dijelu Bliskog istoka.

Iranu neće biti lako u tim zemljama, ali njihova uspješna sigurnosna veza sa Hezbollahom, šiitskim milicijama i željom SAD-a da uništi ISIL, dat će mu više utjecaja nego drugima, a zasigurno više nego sunitskim rascjepkanim akterima.

Problemi i utjecaj

U međuvremenu, Saudijska Arabija je podvukla granicu sa Jemenom i, iako je malo vjerovatno da će Saudijska Arabija ili GCC preuzeti potpunu kontrolu nad Jemenom, moguće je da je zaustavljena inicijativa pokreta Husi za kontrolom nad Sanom i Adenom. To, u kombinaciji sa situacijom u Bahreinu i novim savezništvom sa Egiptom, Turskom i drugim Zaljevskim zemljama, znači da će južni dio Bliskog istoka biti pod većim utjecajem Saudijske Arabije i njenih ključnih saveznika.

Stvarno stanje za Iran i Saudijsku Arabiju u ovom dvoslojnom Bliskom istoku će biti da će oni, ironično, imati više problema tamo gdje imaju veći utjecaj. Irak i Sirija neće pristati na to, a najvjerovatnije ni Jemen. U igri inata, dvije bliskoistočne sile hladnog rata učinit će sve, da preko posrednika i pomoću destabilizacije, nerviraju jedni druge, a nastradat će ljudi.

Postoji mogućnost da Liban i Jordan izbjegnu posljedice tih igara. Sjećanje na građanski rat u Libanu još sprečava ljude da se pridruže sukobu, a čini se da postoji dogovor da niko ne želi da otvori još jedan front regionalnog hladnog rata.

Beskonačni libanski dijalog, pod maskom vladavine, imat će svoje uspone i padove, ali kako situacija u Siriji i Iraku bude ključala, situacija u Bejrutu možda ostane na umjerenoj temperaturi.

Jordan, uprkos svojoj ranjivosti, predstavlja bitnu bazu za SAD (i tampon-zonu za Izrael), te ima previše efikasno sigurnosno stanje da bi ono proključalo u skorije vrijeme. Ove dvije male zemlje mogu igrati ulogu kvazisigurnog utočišta za haotičnu situaciju koja vlada oko njih.

Uloga Izraela

Džoker u igri ostaje Izrael i njegova reakcija na novu ulogu Irana. Iran ima velike sumnje i neće mirno stajati i gledati kako se regija mijenja. Nedavni sukobi i napadi na Golan mogu naslutiti nevolju; borbama na sjevernom ili južnom frontu, to jest, u Gazi ili Libanu, Izrael želi pokazati svoju snagu. Ali, na kraju dana, čak i takvi potezi, kao što je sukob u Jemenu, Iraku i Siriji, samo će povećati nestabilnost i bijedu.

U najboljem slučaju, s vremenom i uz angažman SAD-a, moguće je uspostaviti neku okvirnu, implicitnu ili eksplicitnu, ravnotežu moći – svaka ključna sila će imati svoje područje utjecaja, i uprkos problemima, one će biti relativno stabilne.

Međutim, veći problemi, kao što je nestabilnost i loša vladavina u skoro svakoj zemlji u regiji, uključujući i Saudijsku Arabiju i Iran, mogu ugroziti ove napore.

 Niko ne može dugo sjediti na prijestolju, a pogotovo ne udobno.

Glavno obilježje regije nije njena geopolitika koja privlači pažnju, nego činjenica da stanovnici u toj regiji ostaju robovi pohlepe, korupcije i halucinacija svojih lidera, bez izuzetka.

Od otvorene manipulacije Netanyahuove izborne politike, preko spremnosti Irana da ilegalno upućuje prijetnje i koristi milicije, do katastrofalnog odnosa između građana i vlade u skoro svakoj arapskoj zemlji, štetno upravljanje, koje ima tragične posljedice za većinu ljudi koji traže normalan život, definira Bliski istok.

Potlačeni narod

Dogovor o iranskom nuklearnom programu možda će zaista označiti početak novog odnosa sa SAD-om, poboljšanje odnosa sa Evropom i ponovni ulazak Irana u veću zajednicu država. Sve to može predstaviti nove i pozitivne mogućnosti, uključujući i potencijalno unosan izlaz iz živog pijeska što je Bliski istok.

Međutim, u samoj regiji, sve države, uključujući i Iran sa svojim vjerovatnim napretkom, mogle bi otkriti da će one, uprkos apetitu i iluzijama o kontroli, biti žrtve većeg zakona: niko na Bliskom istoku neće pristati da neko drugi upravlja njima, a instinkt za otkrivanje toga prilično je izoštren, te graniči sa paranojom. Niko ne može dugo sjediti na prijestolju, a pogotovo ne udobno.

„Igra prijestolja“ i svi njeni popratni trikovi, priče i analize, možda izgledaju atraktivno na televiziji te u dvoranama regionalnih vlasti, ali u stvarnom svijetu to ne pije vode. To se posebno vidi u razdoblju u kojem ekonomski, tehnološki i kulturni razvoj, a ne kontrola nad susjedima, definiše utjecaj i moć.

Stvarnost, izvan igre, je da 21. stoljeće ide naprijed bez Bliskog istoka, njegove geopolitike i potlačenog naroda.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera