Ide li Komšić u novi zagrljaj sa SDA: Saplitanje ljevice

Ulazak DF-a u vlast sa SDA i HDZ-om, te i SNSD-om na državnom nivou proizveo bi nekoliko apsurda (Arhiva)

Dugo čekana i, po mnogim indikatorima, očekivana odluka vrha Demokratske fronte da se ipak ide u pregovore o formiranju vlasti na federalnom i državnom nivou nagovijestila je pravac, ali ne i kraj, ove političke sapunice.

U suštini DF se okrenuo koaliranju sa SDA (jer svakako neće sa HDZ). Iskorak iz bh. bloka i naizgled nevoljko odazivanje na poziv SDA da uđe u vlast otvara i nekoliko pitanja – šta se mijenja u Bh. bloku, šta dobija SDA, šta će biti ponuđeno DF-u za ruke njihova tri (od 42) zastupnika u Parlamentu BiH i 10 (od 98) u Parlamentu FBiH?

Pitanje je i šta će se dalje događati na kantonalnom nivou. Dakle, Demokratska fronta je zaključcima sa sjednice Predsjedništva stranke napravila možda ključni potez koji bi mogao stvoriti sasvim drugačiji odnos snaga na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ne radi se tu samo o  učešću u parlamentarnim većinama, nego o novom balansu između nacionalnih, građanskih i lijevih partija. S druge strane, uspjeh Milorada Dodika da gotovo svu relevantnu opoziciju utjera u SNSD-ov tor na državnom nivou će strankama iz FBiH predstavljati mnogo drugačiju protutežu od Saveza za promjene.

Bh. blok jači bez DF-a?

Ulazak DF-a u vlast sa SDA i HDZ-om, te i SNSD-om na državnom nivou proizveo bi nekoliko apsurda od kojih je prvi da su svi time nešto dobili! SDA je konačno dobila bilo kakvog partnera u koaliciju za stvaranje skupštinskih većina. SDA je već dugo u situaciji „daj bilo koga“, samo da se krene u podjelu resora.

Skora podjela pozicija u vlasti i resursa odgovara i HDZ-u BiH, ali će biti zanimljivo vidjeti prinudnu pomirbu Dragana Čovića sa činjenicom da u parlamentima vlast dijeli sa „nelegitimnim“ Komšićem, kako ga ima običaj etiketirati. Ako se to desi, bit će to drugi apsurd nove situacije.

Treći apsurd je vjerovatno i suština Komšićevog pristajanja na novi zagrljaj sa SDA, a to je mogućnost da čak i stranka sa ovako poraznim izbornim rezultatom ipak može biti dio vlasti. U prvi plan se zato istura fantastični rezultat njenog lidera u trci za Predsjedništvo BiH koji se vremenom sve više pokazuje kao rezultat izbornog inženjeringa, ali i psihoze u bošnjačkoj biračkoj bazi stvorene imperativom „da se spriječi Čović“!

Sljedeći apsurd bi bio taj da je na dobitku i Bh. blok, a posebno SDP (!), iako izlazak DF-a na prvi pogled izgleda kao početak raspada građansko-lijevih snaga okupljenih u ovom neformalnom savezu. Ali gleda li se odnos političke koristi i štete što ga je Bh. blok (i opet posebno SDP) imao od DF-a i Željka Komšića, moraće je razborito priznati da je na lijevom političkom krilu u BiH upravo Demokratska fronta već dugo  faktor nestabilnosti.

Ovo će morati priznati čak i eventualni partneri u vlasti (SDA i HDZ) koje je DF već jednom napustio iz koalicije 2015. godine, ali i glasači koji su bar dva puta iznevjereni od DF-a i Komšića. DF se zapravo posljednjih godina pokazao kao prevrtljiv partner, a sam Komšić kao manipulator vlastitim imidžem borca za državu BiH.

Ujedinjenje ljevice ili gašenje SDP-a ?

Međutim, najnoviji javni nastup DF-a izveden 26. marta na press-konferenciji nakon sjednice stranačkog predsjedništva pravi je politički bipolarni performans. Zlatko Miletić, generalni sekretar i Dženan Džonlagić, potpredsjednik DF-a istovremeno su objavili i da počinju pregovore o ulasku u vlast i pozvali SDP i stranke lijeve orjentacije na „ujedinjenje ljevice i formiranje novog političkog subjekta!“ Dakle, upuštajući se u „igre moći“ sa nacionalnim strankama oni praktično napuštaju Bh. blok, a pozivaju najjaču stranku bloka na ujedinjenje!? Moguće je da je ovaj poziv trebao amortizirati nezadovoljstvo dosadašnjih pristalica DF-a zbog okretanja prema SDA, ali se može tumačiti i drugačije.

Da  li je to bio posljednji poziv SDP-u da ipak kao „ujedinjena ljevica“ uđu u vlast, a da se pri tome odbaci Naša stranka prema kojoj lično Komšić ne krije netrpeljivost? Sagledamo li i dublje – je li ovo novi manevar za razbijanje Bh. bloka? Može i još ozbiljnije – ne izgleda li sve kao pokušaj podrivanja SDP-a, jedine socijaldemokratske stranke sa stoljetnom tradicijom u BiH te jedine relevantne lijevo-građanske opozicije nacionalnim strankama?

Da naglasimo, prema Komšićevom poznatom konceptu ujedinjenje ljevice podrazumijevalo bi gašenje imena partije – SDP – i formiranje „novog političkog subjekta“ s novim imenom. A tada već ulazimo u domen sumnji i pitanja – kome odgovara nestanak SDP-a sa političke scene, kome smeta Bh. blok i na koncu – gdje su nastale ove političke ideje koje Željko Komšić povremeno plasira u javnosti uvijek nedorečeno i sa nejasnim namjerama?

No, vratimo se posljednjim dnevnopolitičkim događajima. DF je u odluku o kretanju u pregovore sa SDA objasnio time da „zbog birača“ želi biti dio vlasti i učestvovati u izradi novog izbornog zakona, istrajavati na EU i NATO putu, ekonomskim i socijalnim reformama, kreirati odgovore na sigurnosne izazove, pokrenuti zapošljavanje i infrastrukturne projekte, izboriti bolje zdravstvo i prava boraca, eliminirati korupciju, a zavesti vladavinu prava itd. Dobre namjere su nesporne, kao i u obećanju o „sto hiljada radnih mjesta“. Ali, valjda uvidjevši utopistička ograničenja tih planova u partnerstvu sa velikim nacionalnim strankama, bar sa aspekta skromnih kapaciteta DF-a, Miletić i Džonlagić objavljuju novu inicijativu za ujedinjenje ljevice koja bi možda ujedinjena izašla na kraj sa nacionalistima?!

Novi konflikt u ljevici?

U rekordnom roku SDP je uzvratio. Predsjednik Partije Nermin Nikšić u rezigniranom nastupu odgovorio je poznatim stavovima: „Uvažavam pravo Predsjedništva DF-a da samostalno donosi odluke. Legitimno je postaviti uslove i principe na osnovu kojih su spremni participirati u vlasti sa SDA, HDZ i SNSD. Mi u SDP-u smo se opredijelili da ne želimo biti dio bilo kojeg nacionalnog bloka. Nećemo nikome služiti kao pokriće za nefunkcioniranje vlasti čiji ključevi već leže u rukama HDZ-a i Dragana Čovića kad je u pitanju Federacija, odnosno na državnom nivou još i njihovog partnera SNSD-a i Milorada Dodika, a što im je direktno omogućio njihov prirodni partner SDA“, rekao je Nikšić.

Odgovarajući na poziv za ujedinjenje Nikšić je bio i ozlojeđen referirajući se na način pozivanja s Komšićeve strane: „O ujedinjenju smo se već izjašnjavali i mi nećemo pristati na gašenje SDP-a. Naročito mi je neprihvatljiva ovakva ponuda, jer se izgleda počeo ostvarivati najavljeni scenarij, a u koji nisam vjerovao, i prema kojem DF treba da uđe u vlast sa SDA, a onda da pokrenemo ujedinjenje. Dakle, ja neću, kako je to uradio DF, pozivati one ugledne i istaknute članove DF-a koji neće sa SDA, da razmisle o ujedinjenju sa SDP-om u suprotstavljanju korumpiranoj i kriminalnoj vlasti. Ali želim zamoliti ljude u DF-u da se okrenu provođenju odluke koju su donijeli, kao što ćemo i mi u SDP-u provoditi odluke svojih organa. Više puta smo ponovili svoju spremnost za ujedinjenje ljevice, ali nećemo ni na koji način pristati da nas na taj način bilo ko isporuči u krilo SDA, HDZ ili SNSD“, objasnio je predsjednik SDP-a.

U ovome se nazire novi konflikt, a možda i razlaz SDP-a i DF-a. Zaista, zašto je DF izostao sa sastanka lidera Bh. bloka prije nekoliko dana, a zatim Komšić podrivački i preko medija pozvao „…istaknute pojedince, aktiviste, organe…“ da povuku Partiju u ujedinjenje? Bez obzira kako će iz DF-a ovo objasniti, u SDP-u i Našoj stranci to je očito shvaćeno kao još jedna ometačka stavka u odnosima partija na ljevici.

Česti konflikti sa Našom strankom

U relacijama SDP – DF toga je bilo i prije. Zapravo je Komšićev tretman bivše partije stalno u znaku rivaliteta oko liderstva na ljevici, a posebno nakon smjene Zlatka Lagumdžije sa čela SDP-a. Sjetimo se da je na lokalnim izborima 2016. godine Komšić odbio da se predlože zajednički kandidati ljevice za načelnike općina.

Ubrzo nakon izbora DF je zbog pogrešnih procjena vlastitih kandidata ostao bez velikog broja općinskih vijećnika – prebjega u druge stranke ili među nezavisne. Danas čak ni mnogi općinski odbori DF-a ne postoje. Zatim, 2017. istrčao je sa svojom kandidaturom za Predsjedništvo BiH dovodeći ljevicu pred svršen čin i to bez objašnjenja razloga. Samu njegovu pobjedu u oktobru prošle godine prate razne kontroverze vezane za način na koji su glasovi osigurani i kako je vođena i finansirana kampanja zbog čega Komšić sada navodno ima neke obaveze prema SDA i Bakiru Izetbegoviću. (?)

Tokom 2018. godine je također iznebuha objavio prvi „poziv za ujedinjenje ljevice“, ali pod novim imenom (bez SDP brenda!?) i jasnom ambicijom da on bude lider te nove ljevice. Kada to nije prošlo, nakon izbora je sa DF-om ušao u Bh. blok, ali uz neprestano „iskakanje“ iz dogovorenih principa, forsiranje opcije da se uđe u vlast, česte konflikte sa Našom strankom… itd. Takvo ponašanje je izazvalo dilemu – ako ovo očigledno ne koristi ljevici i građanskoj opciji, kome onda to ide u prilog?

Zaključimo, izlazak DF-a iz Bh. bloka vjerovatno bi rezultirao njegovim stabiliziranjem, bez obzira na narušavanje skupštinskih koalicija u kantonima i, kako je već rečeno, vjerovatnu promjenu balansa između nacionalnih i građansko-lijevih stranaka na političkoj sceni u BiH. Koliko je upravo to bitno Stranci demokratske akcije ukazuje brza reakcija njenih čelnika koji su ekspresno to pozdravili i u medijima tretiraju kao gotovu stvar.

Tajni sastanak u Sloveniji

Potpredsjednik SDA Adil Osmanović još i dodaje: „Zaključci koje je donijelo Predsjedništvo DF-a su u dobroj mjeri identični sa našim programom!“. Istovremeno, organizirani trolovi na društvenim mrežama i medijima pod kontrolom SDA orkestrirano pumpaju javno mnijenje „procjenama“ o propasti Bh. bloka i SDP-a pa je očigledno kome odgovaraju i odakle dolaze takve kampanje. I HDZ bi trebao biti zadovoljan, bez obzira na odioznost prema Komšiću, jer se ovim ojačava koncept tronacionalne organizacije vlasti (Komšića smatraju bošnjačkim partnerom).

Merđutim, iz tvrdokornog odbijanja SDP-a (ali i manjih nenacionalnih stranaka i pokreta) da ne koaliraju sa SDA-om, HDZ-om i SNSD-om nazire se već sada građenje predizbornog povjerenja birača u građansko-lijevu opciju kao principijelnu političku snagu koja ne pristaje na aktuelni sistem vrijednosti što ga nameću nacionalne stranke, nego ga naprotiv želi mijenjati (što se upravo počinje događati u Sarajevskom kantonu). A osim toga ima i indikatora da se još od prošle godine građansko-lijeve stranke nastoje distancirati od nacionalnih i zbog određenih signala od međunarodnih faktora.

U oktobru 2018. godine na gotovo tajnom sastanku političkih lidera iz BiH i ambasadora Njemačke i Velike Britanije održanom u Sloveniji razgovaralo se o novoj agendi za BiH u naredne četiri godine. Suština poruka sa tog sastanka je da Bosni i Hercegovini prije prvih ozbiljnih integrativnih koraka prethode neki „radikalni rezovi“, kako se moglo čuti od nekih učesnika sastanka. To bi između ostalog bila i  temeljita „čistka“ od kadrova i političkih snaga koji su generatori korupcije i kriminala, baze stranih uticaja, pokrovitelji svih vrsta radikalizama, a time i sigurnosnih rizika itd.

RS – vlast bez opozicije

Kako će „čistka“ biti provedena, da li intervencijama izvana ili pučističkim udarima unutar stranaka  tek ćemo vidjeti. Izvjesno je da su u nacionalnim strankama toga svjesni i da sada nastoje ojačati politički položaj. Istovremeno, očigledno je da SDP-u, Našoj stranci i novim političkim subjektima (npr. pokretu Mirsada Hadžikadića) osim apstinencije od koaliranja sa nacionalnim strankama treba i mnogo ozbiljnije preslagivanje – organizacijsko, kadrovsko, ideološko – kako bi postali ravnopravan takmac prema SDA-u, HDZ-u i SNSD-u u narednom izbornom krugu.

Bez premca u utvrđivanju položaja svakako je Milorad Dodik. Član je Predsjedništva BiH, šef najjače partije u RS i autoritet u entitetu koji funkcionira kao d. j. l. Politički pragmatizam doveo je do savršenstva pa je danas sva relevantna opozicija ili prešla na njegovu stranu ili sasvim minimizirana tako da politička scena u RS djeluje jednobojno. Eliminiranjem opozicije, demonstriranjem bliskosti sa Vučićem/Srbijom, fingiranjem dobrih veza sa Moskvom Dodik je nadomak postizanja „svesrpskog jedinstva“, što nije ništa drugo nego realizacija strateškog principa da „samo sloga Srbina spašava“. Ovo će također bitno uticati na stvarnost u BiH tokom mandata ove garniture posebno u pitanjima u nadležnosti državnih institucija BiH.

Ipak, monolitnost jednonacionalne vlasti u RS, zatim štetna „ovisnost“ birača o nacionalnim strankama u FBiH kao i politička isplativost principijelnog ponašanja lijevih i građanskih partija bit će na ispitu već na narednim lokalnim izborima 2020. godine.

Ti izbori, naravno budu li listići pošteno prebrojani, pokazat će možda i definitivnu opredjeljenost građana BiH za jedan od koncepata vlasti i države koji se nude – nacionalni ili građanski, što će odrediti fizionomiju BiH za duži period.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera