I jedno dijete koje postane žrtva je previše

Razgovarao: Mladen Obrenović

Hrvatska, ali i javnost u susjednim zemljama uznemirena je informacijom koja se pojavila u hrvatskim medijima, a po kojoj su nepoznate osobe prije nekoliko dana pokušale oteti dvogodišnjeg dječaka u Omišu. Mediji su prenijeli kako je pokušaj otmice dječaka spriječen u posljednji tren, pa su građani, a pogotovo roditelji, još jednom upozoreni na postojanje takve opasnosti, jer opreza nikad nije dovoljno. Upravo je to bio povod za razgovor s Tomislavom Ramljakom, voditeljem osječkog Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.

• Al Jazeera: Centar za nestalu i zlostavljanu djecu u svojim aktivnostima ima obuhvaćen i problem otmica djece. Je li Hrvatska do sada imala slučajeva sličnih ovome u Omišu?

Tomislav Ramljak: Nažalost, otmice djece svugdje su u svijetu prisutne. Veliki broj slučajeva događa se kod razvoda, kada jedan roditelj bez pristanka drugog roditelja dijete odvede u drugu zemlju. Možemo reći da je to najčešći oblik otmica djece. Naravno, vrlo veliki broj se odnosi i na otmicu zbog seksualnog iskorištavanja djece, pogotovo ako se prisjetimo slučaja Antonije Bilić. Stoga, ne može se tvrditi da sličnih situacija nema kod nas.

• Budući da je Hrvatska od prošle godine i ulaska u EU otvorila svoje granice, a još više će liberalizirati prelazak ulaskom u „šengenski prostor“, jasno je da će opasnost od otmica biti još intenzivnija. Na što roditelji posebno moraju obratiti pozornost, a što mora učiniti zajednica?

Ramljak: Kao prvo trebamo kolektivno podići razinu svijesti da se otmice i zlostavljanje djece ne događa negdje dalje, nego da su vrlo prisutni i kod nas. Edukacija djece, roditelja i nastavnika su najbolji oblik prevencije. Mislim da neka pravila trebaju znati i djeca od prvog razreda kada „samostalno“ odlaze u školu i natrag, pogotovo prema povjerenju nepoznatim osobama. Sva sreća što postoji dovoljna količina materijala prilagođena djeci kroz koji mogu naučiti kako se ponašati u takvim situacijama. Ono što je najbitnije jeste da svaka osoba reagira na poziv upomoć djeteta ili da priđe djetetu ako vidi da je izgubljeno ili uplašeno. U dosta slučajeva obični prolaznici mogu puno toga napraviti.

• Što konkretno preporučate roditeljima ukoliko se otmica i dogodi?

Ramljak: Prvo i osnovno je nazvati policiju ili broj 116 000, te pokušati zapamtiti što više detalja o samoj otmici ili nestanku djeteta. Svakako je preporuka imati sliku djeteta kod sebe i dati što detaljniji opis. Po mogućnosti, ukoliko se otmica ili nestanak dešava u zatvorenom prostoru (shopping centar), zatražiti od zaštitara pomoć pri pronalasku djeteta. Ostati pribran, koliko je to god moguće i pružiti što detaljnije informacije o djetetu i mjestu nestanka.

Savjetujem roditeljima da skinu mobilnu aplikaciju sa naše web stranice www.nestaladjeca.hr, gdje mogu unijeti podatke i fotografije o svojoj djeci i jednim klikom prijaviti nestanak našem Centru.

• Nestanci djece, najčešće iz one mladenačke i neoprezne želje, vrlo su česti i u Hrvatskoj. Pokrenuli ste, dakle, web stranicu te mobilnu aplikaciju posvećenu tom problemu. Koji su najčešći razlozi svojevoljnog udaljavanja mladih?

Ramljak: Veliki broj djece udaljava se iz obiteljskih domova zbog nesuglasica s roditeljima, loših ocjena u školi, problema u obitelji i svakako ljubavnih avantura. Djeca koja su u bijegu iz institucija najčešće bježe zbog neprihvaćanja strukture i pravila nove okoline (institucije) i vrlo brzo odlučuju se za bijeg. Moram napomenuti da je najčešće isti broj djece koja se odlučuju na bijeg. Vrlo veliki problem će predstavljati ukidanje granica, gdje će djeca vrlo brzo završiti u drugim zemljama i pitanje koliko će im se moći ući u trag. Upravo je zato Missing Children Europe krenuo s izradom Europske baze nestale djece, a upravo naš Centar je jedan od testera iste baze podataka, koja će, svakako, znatno olakšati potragu za djecom u EU.

• Što se krije iza nasilnih nestanaka, odnosno koji su motivi otmičara?

Ramljak: Nažalost, veliki postotak otete djece završi seksualnim iskorištavanjem djeteta i drugim teškim oblicima zlostavljanja (tjeranje na prošnju, prisilna udaja, fizički rad). Svakako, treba napomenuti da se znala događati i krađa djece vrlo mlađe dobi radi „usvajanja“ od strane otmičara ili prodaje drugim osobama.

• Sigurnost djece ugrožena je i sveprisutnim internetom i sadržajima koje on nudi, a mladi su svakodnevno na udaru „cyber predatora“. Ukazujete i na taj problem, no slažete li se da bi veću pozornost tom problemu i razgovoru sa svojom djecom trebali posvetiti i sami roditelji, ali i učitelji te nastavnici?

Ramljak: Upravo su dolazak tehnologija, interneta, chat soba i u današnje vrijeme socijalnih mreža omogućili „predatorima“ na široka vrata ulazak u dječji svijet. Danas je najlakše napraviti lažni profil i zadobiti povjerenje djeteta te tražiti susret u „stvarnom svijetu“, nakon čega dolazi do vijesti u crnoj kronici. Neophodno je djecu učiti od prvog razreda medijskoj pismenosti, bontonu i pravilima sigurnog interneta. Bez obzira koliko mislimo da su još „mali“, oni su puno veći korisnici nego dosta odraslih. Povjerenje koje dijete mora imati u svog roditelja je ključ sigurnog odrastanja u današnjem svijetu tehnologija, jer poslije „selfija“, chata i socijalnih mreža tko zna što nam u budućnosti tehnologije spremaju, ali roditelji će uvijek biti isti, a dijete mora znati da se može osloniti na njih ukoliko naiđe na probleme.

• Uz fizičku zaštitu svakog djeteta i građanina, koliko je bitno svakodnevno utjecati na svijest i savjest društva kad je potpuna sigurnost svakog pojedinca u pitanju?

Ramljak: Prevencija je ključ svih aktivnosti. Nažalost, vrlo često primjenjujemo vatrogasna rješenja, iako samo treba pogledati veće zemlje, gdje možemo vidjeti šta se sprema i aktivno raditi na prevenciji. Suradnja nevladinih organizacija i državnih institucija su odličan početak jer dolazi do šire populacije građana, čime se i svijest brže mijenja.

Odlučili smo se biti dio EU, no s nekim beneficijama dolaze i neki rizici koje možemo smanjiti na minimum, ali samo pravovremenim preventivnim akcijama i kampanjama. Danas više nije dovoljno naučiti dijete kako da prelazi cestu, već i kako da koristi internet, da zaštiti svoje podatke kod korištenja mobilnih tehnologija i da zna da je 116 000 broj koji može nazvati ako je izgubljen ili u opasnosti. I samo jedno dijete koje će biti žrtva je previše!

Izvor: Al Jazeera