I gameri idu ratovati

Moderni način ratovanja sve više sliči upravljanju u videoigrama (EPA)

Američka vojska je osnovala timove za nadmetanje u eSportovima, odnosno takmičenje u videoigrama, kako bi privukli nove regrute. Ovim potezom žele povećati broj prijava za vojsku, koji je prvi put opao u proteklih više od deceniju.

Međutim, s obzirom da gameri i nisu poznati po fizičkoj spremi, postavlja se pitanje da li se u samoj srži mijenja način ratovanja. Svakako smo svjedoci proteklih decenija da se bespilotne letjelice, dronovi, sve više koriste za izvršavanje najopasnijih misija, koje ujedno zahtijevaju i hirurški precizne udare (o čijim “hirurškim” učincima se sve više saznaje, kako su civili sve češće žrtve tih napada), a za čije upravljanje nije potrebna vrhunska psihofizička sprema, koliko vješto vladanje upravljačkom ručicom, džojstikom, ili mišem i tastaturom. Poput onog nužnog za vrhunske rezultate u videoigrama.

Igre i rat

Vizualno fascinantne moderne igre se često smatraju realističnim prikazom ratovanja. Međutim, popularni Call of Duty i Battlefield naslovi osim realističnog prikaza naoružanja i grafike nisu ni blizu realističnosti, kaže Jovanović.

“Ovo su ipak arkadne igre, namenjene takmičarskom igranju i najširoj gaming publici. Sa druge strane, serijal America's Army upravo jeste bio finansiran od vojske i na ultrarealistični način prikazao je operisanje vojnim arsenalom poput odglavljivanja metka iz puške. Štaviše, ta igra je toliko komplikovana, da tek posle sat-dva uvodnog dela igrač dobija priliku da uopšte zaigra protiv drugih. Nije mi poznato koliko je uspešna bila u regrutovanju budućih vojnika, jer ju je ipak vrlo posvećena publika igrala, između ostalog, bila je hit i na našim prostorima u igraonicama.”

Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba, govori da veza gaming industrije i američke vojske nije nova i seže desetljeće pa i više unazad.

“Igrice su korištene i sve više se koriste za obuku, za promociju vojske, a sada će i gaming eventi ili natjecanja također biti jedno od načina regrutiranja perspektivnih kadrova. Ovaj novi kanal promocije dakle zapravo i nije u potpunosti nov, a  u pozadini vjerojatno stoje dobro razmotrene mogućnosti.”

Dugotrajno razmatranje

On dodaje da je američka vojska izuzetno dobro planski postavljena institucija i ništa što čine nije bez povoda i dugotrajnog razmatranja.

“S jedne strane posve sigurno se računa na sposobnosti koje gameri imaju, s druge, to su kao eventi jednostavno dobre prilike za promociju, i na kraju, kako se igrice već odavno koriste od obuke pa do liječenja vojnika od PTSP-a i ta priča može biti u pozadini takve odluke. U svakom slučaju, radi se posve sigurno o strateški promišljenom pristupu”, kaže Avdagić.

I Bojan Jovanović, urednik IGN Adrie, portala posvećenog videoigrama, serijama, filmovima i generalno “geek” kulturi, napominje da američka vojska nije strana pokušaju regrutiranja mladih ljudi preko raznih metoda, što su filmovi i serije nebrojeno puta parodirali.

Ali, to što je neko dobar u videoigrama ne znači da će biti dobar i u ratovanju, ili da će iskazati interes da kontrolere za zabavu zamijeni puškom i mecima.

“Mnogi smatraju i da FPS igre, pucačine iz prvog lica, naročito one sa vojnom tematikom, ‘treniraju’ svoje igrače da koriste pravu pušku i da jednoga dana pristupe vojsci, što ne može biti dalje od istine. Uostalom, čak i da pokupite paintball pušku primetili biste već koliko je drugačije u odnosu na tastaturu ili kontroler, a i većina igrača akcionih igara (tačnije, gotovo svi) nije u stvarnosti niti sklona nasilju, niti želi da pokupi pušku u ruke, što su mnoge studije pokazale”, govori urednik IGN Adrije.

Regrutiranje mladih

Ali, interesantan je ulazak američke vojske u eSports upravo jer je očigledan njihov razlog – regrutiranje mladih, uglavnom iz siromašnijih staleža, koji lako padaju na pozive da proputuju svijetom samo ako stave svoj život za državu, dodaje.

“eSports publika, većinski, ne potpada pod ciljnu publiku tako nečega. Oni koriste internet, informišu se i svesni su da pikseli nisu isto kao držanje recimo M16 od nekoliko kilograma u rukama. Zavisi, naravno, i kako američka vojska bude uradila celu promociju, a na kraju krajeva to može i ispasti kao jako neobično ulaganje u eSports scenu određenih igara”, kaže Jovanović.

Obuka vojske

Developeri modernih igara se trude da njihove igre izgledaju vizuelno što vjernije stvarnom životu, a videoigre se već odavno koriste za promociju vojne službe, čega će biti sve više, smatraju sagovornici Al Jazeere.

“Ne bi me iznenadilo da u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti igre posluže i kao pristupni test za buduće kadrove. Virtualna stvarnost i simulatori odavno se koriste kao dio obuke, zapravo su postali nezamjenjivi, jer su jeftiniji i učinkoviti u izobrazbi, posebno na primjer pilota. Promocija je dakle samo manji dio onoga za što se takve tehnologije koriste”, kaže Avdagić

Bogate zemlje već odavno koriste naprednu tehnologiju poput vještačke inteligencije, bespilotnih letjelica i slično, što na prvi pogled ukazuje da više nema, ili barem da u narednim godinama neće biti potrebe za pravim vojnicima na terenu, ali sigurnosni analitičar govori da bez čovjeka nema ni vojske.

“Oružane snage su ofenzivna sila. Nanijeti štetu neprijatelju se može i putem cyber ratovanja, ali se teritorij zauzima jedino i isključivo sa čizmom na terenu. Ljudi žive u svijetu, a ne u virtualnom svijetu i dok je tako čizma će i dalje biti pojam rata i vojske. Super tehnologije su i dalje potporna snaga, pa čak i kada su u pitanju vrhunske tehnologije. Daljinsko upravljane letjelice ili cyber napadi nisu vrh koplja ili elita, i dalje su to vrhunski obučene specijalne snage ili piloti pete generacije borbenih zrakoplova”, pojašnjava Avdagić.

Buduća primjena

Naravno, teško je predvidjeti šta će daljnja budućnost donijeti, odnosno hoće li te “čizme na terenu” biti nužne, ili će ljudi biti zaduženi samo za održavanje i upravljanje opremom, te za pritiskanje dugmadi sa sigurne udaljenosti.

To pitanje nikako nije vezano samo i isključivo uz vojsku, kaže stručnjak iz Hrvatske.

“Kako će izgledati svijet za desetljeće ili dva i koliko ćemo dopustiti umjetnoj inteligenciji da preuzme uloge čovjeka je općenito pitanje, a izuzetno važno u pogledu obrane i sigurnosti. U tom segmentu se radi o ljudskom životu pa automatiziranje proizvodnje nije usporedivo s automatizacijom sigurnosti gdje posljedica može biti predaja odlučivanja o ljudskom životu u ruke umjetne inteligencije. Inače, već sad je u pogledu vrhunske tehnologije uloga čovjeka smanjena, posebno u usporedbi s primjerice tehničkom razinom od prije digitalnog doba. Tenk iz vremena hladnog rata i već onaj proizveden 90-tih su tehnološki teško usporedivi, a tek je razlika dramatična kada pričamo o današnjim novitetima”, dodaje Avdagić.

Izvor: Al Jazeera