Oglasi

I djeca na Balkanu su potencijalne žrtve nasilja na internetu

Djeca često komuniciraju preko interneta s nepoznatim osobama, pa čak i nerijetko pristaju na susrete uživo.
Djeca u balkanskim državama manje od četvrtine vremena provedenog na internetu koriste u cilju edukacijeEPA - Ilustracija

Djeca na Balkanu provode više vremena na internetu, nego njihovi vršnjaci u državama Evropske unije, a i kad su na mreži, kojoj uglavnom pristupaju preko mobilnih telefona, i u većini slučajeva ne pokušavaju saznati i naučiti nešto novo nego troše vrijeme na druge načine.

Uz sve to, što posebno zabrinjava, jeste činjenica da djeca često komuniciraju preko interneta s nepoznatim osobama, pa čak i nerijetko pristaju na susrete uživo, što ostavlja prostora da postanu potencijalna žrtva sveprisutnijeg nasilja na internetu.

Takvi su podaci nastali kao rezultat posljednjih istraživanja provedenih na području Balkana, ali i EU, prema kojima djeca i mladi većinu svoga slobodnog vremena provode uz internet.

Iako idu u školu i imaju vannastavne aktivnosti, relevantna istraživanja su pokazala da preko tri četvrtine slobodnog vremena provode na internetu i takvo je stanje i u evropski, ali i svim balkanskim državama. U državama EU djeca u prosjeku provode na internetu oko polovine  slobodnog vremena, ali da je oko 40 procenata vremena provedenog na internetu u edukativne svrhe. Djeca u balkanskim državama, po tim istraživanjima, manje od četvrtine vremena provedenog na internetu koriste u cilju edukacije.

I mnogi od njih su žrtve nasilja na internetu, kao novijeg oblika maloljetničkog nasilja, koje se uprkos raznim programima prevencije širi preko društvenih mreža. Postoje brojni nazivi za ovaj oblik nasilja, kao što su nasilje preko interneta, virtuelno nasilje, a često se koristi i engleski termin cyberbullying.

Nasilje na internetu

Nasiljem na internetu smatra se svaki oblik nasilja koji podrazumijeva slanje neprimjerenih i uvredljivih tekstualnih, vizuelnih i audiovizuelnih poruka, a može uključivati prijetnje i druge oblike narušavanja privatnosti pojedinca. Za razliku od stvarnog fizičkog nasilja, nasilje na internetu može biti prisutno 24 sata dnevno, nasilje može biti prisutno gdje god se osoba nalazi, odnosno žrtva nasilja može biti uvijek dostupna svom nasilniku. Istraživanja su pokazala da iako se radi o zlostavljanju u virtualnom svijetu, žrtva i počinitelj međusobno se najčešće poznaju u stvarnom svijetu.

Dr. Jessie Hronešova istraživač na Evropskom institutu i Londonska škola ekonomije i političkih nauka (engleski: The London School of Economics and Political Science) već duži niz godina vršila istraživanja na području Zapadnog Balkana, te je obrazložila koliko su mladi na Balkanu svjesni rizika koje nosi internet: “Mislim da neki mlađi ljudi, koji se stvarno bave Internet tehnologijama, jesu svjesni da postoji rizik što se privatnosti tiče, međutim većina sigurno ne razumije kako bi trebali da se štite kada su online i pogotovo kad koriste društvene mreže. Uvijek me čudi koliko ličnih i privatnih stvari mladi općenito 'sheruju' online - od privatnih slika do jako emotivnih priča o svom privatnom životu. Dr. Hronešova dalje navodi da “donedavno nije postojala jasna svijest nigdje u Evropi o tome koliko informacija društvene mreže prenose i ko ima pristup njima.

Na primjer, samo lajkovanje nekih stranica na Facebooku već otkrije koje preference taj korisnik ima, a to se onda može koristiti ne samo za marketing nego takođe i za direktno targetiranje od strane nekih opasnih lica. 

Isto je jako bitno razumjeti, da svi imamo svoj digital 'footprint' (engl. otisak), koji je prilično trajan (dok ne zatražite da se neke informacije zaštite). U svijetu se već koristi praksa da kada neko aplicira za posao, najprije kompanija istraži navedenu osobu online, odnosno šta sve mogu o toj osobi pronaći online.

Iz tog razloga jako je bitno  misliti na budućnost, s obzirom da postoji rizik, da prethodne online aktivnosti mogu uticati na mogućnosti zapošljavanja. Sve je veća potreba za edukacijom i informisanjem mladih ljudi, ali i roditelja i nastavnog osoblja, o tome kako koristiti internet sigurno. Digitalna medijska pismenost je postala ključnim dijelom obrazovanja mladih ljudi, naglašava Hronešova.

Medijska nepismenost omogućava teorije zavjere

Po mnogim stručnjacima, medijska pismenost se smatra jednim od najvažnijih oblika pismenosti u 21. stoljeću, te se zagovara stav da bi s medijskim obrazovanjem djece trebalo početi onog trenutka kada prvi put ostvare kontakt s medijskim sadržajima. Na taj način bi lakše prevenirali nasilje na internetu, koje sve više postaje prepoznatljiv društveni problem.

Dr. Boris Milanović, nezavisni istraživač i konsultant Misije OSCE-a (OEBS) u Srbiji kaže: „Čini mi se da je vrlo teško očekivati da medijska pismenost mladih bude na zavidnom nivou, jer kolektivno sami mediji u Srbiji nisu dovoljno odgovorni. Nedovoljno profesionalni mediji su stekli primat u odnosu na one kuće koje etično izveštavaju.“

Jako je teško odgovorno pristupati medijskim sadržajima kada ste stalno 'bombardovani' dezinformacijama. Trenutna situacija, kako u vezi mjerenja nivoa pismenosti i stanja medijske pismenosti mladih uopšte, na Balkanu jeste ista kakva je i u Srbiji, navodi Milanović.

U dostupnim materijalima za obrazovanje se često pojavljuje termin „opasnosti na internetu“, ali se rijetko objašnjava šta to znači, na kakve se to specifične opasnosti misli.

Upravo o tim prikrivenim i  javnosti nedovoljno poznatim opasnostima na internetu Dr. Hronešova navodi da „osim nekog očiglednog sadržaja poput nasilja, šikaniranja online (cyberbullying), pedofilije i pornografije od strane predatora online (cyberpredators), koji onda traže žrtve offline, uticaja nekih radikalnijih političkih ideologija, manje je poznato da su mladi ljudi često žrtve različitih marketinških, kriminalnih i finansijskih prevara“.

Prevare i žrtve

Svi želimo vjerovati da smo dobili neku nagradu ili da ako kliknemo na ovaj link, osvojićemo nešto. Nažalost to su samo prevare i vi ste potencijalna žrtva. Ove se isto dešava putem 'phishinga', kad ljudi dobiju mail, kojim se traže neki vaši lični podaci. Ponekad u tim mailovima se nalaze malware koji mogu da preuzmu jako bitne informacije o vama, koje kasnije mogu završiti u rukama nekih kriminalnih organizacija.

Postoji određeni broj i slučajeva, kad su mladi ljudi bili 'groomed' online da se pridruže nekim radikalnim, nasilnim i zaista terorističkim organizacijama. Važno je naglasiti da većina uopšte i ne zna šta znači kada je neka osoba žrtva 'groominga', te je potrebno pojasniti da je to pojam koji možemo opisati kao uspostavljanje odnosa povjerenja i emocionalne povezanosti između žrtve i (najčešće) nasilnika ili osobe putem komuniciranja online, a sve sa ciljem vrbovanja i koja želi da zloupotrijebi vaše povjerenje.

„Ipak, što se tiče Bosne i Hercegovine, meni se čini da je valjda najveća opasnost u tome, što mladi ljudi (ali ne samo oni) nisu naučili kako razlikovati istinite informacije i lažne vijesti. Iskreno nikad nisam naišla na područje sa toliko teorija zavjere! U ovim vremenima jako je teško raspoznati čemu vjerovati u medijima, pogotovo na Balkanu, gdje je nezavisnost medija na niskom nivou, te je zato neophodno obučiti javnost o tome kako provjeravati vijesti i da koriste zdrav razum“, tvrdi Hronešova.

Povezanost s nasiljem

Povezanost nasilja u virtualnom svijetu sa realnim u više slučajeva je dokazana, ali još uvijek nije naučno potvrđena direktna povezanost.

O tome Milanović, kaže da: „Čini mi se da nema do sada istraživanja koja su ciljala i uspjela da potvrde jasnu uzročnu vezu, odnosno da nasilno ponašanje na internetu izaziva fizičko nasilje. Izučavanje pojedinca i društva na Internetu je još u razvoju, a i ovakva veza je izuzetno teška da se dokaže uopšteno. Masakr u Christchurchu  na Novom Zelandu je primjer kako agresivnost u anonimnim online zajednicama se ovaploćuje i u fizičkom nasilju.

Brendon Tarrant je jasno koristio i pozivao se na agresivne principe, jezik i političke ciljeve 4Chan-a i njegovih derivata poput 8Chan-a kojim se Milanović bavio kao konsultant OEBS-a.

„Tarrant je koristio čak i simbole koji su oni uzeli od Srba iz rata iz 90-ih poput pesama o Radovanu Karadžiću i sebe nazvao 'kebab removalist' u manifestu što je postao nažalost popularan 'mim' (engl. meme), koji slavi nasilje 90-ih na Balkanu i koji je potekao na 4Chan-u. Za njega ostaje još dosta bitnih pitanja, između ostalog i kako se povezivao sa drugim ekstremistima, i putem interneta i u stvarnom životu“, tvrdi Milanović.

Nasilje na internetu je mnogo zastupljenije nego bilo koja istraživanja potvrđuju, jer većina mladih nije svjesna ili ne želi to tako okarakterisati, te je od veliko značaja da se u borbu protiv nasilja na internetu uključe svi odgovorni akteri i na svim nivoima - od državnih institucija, škola, medija do roditelja. Potrebno je naglasiti da sastavni dio preventivnih aktivnosti treba da bude usmjeren na postulate sigurnog korištenja interneta, te da privatnost i sigurnost na internetu ne postaje privilegija, već prava koja svi štitimo, kako na individualnom nivou, tako i na grupnom. 

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.