Oglasi

Huub Jaspers: Clinton je upozoren da slijedi napad na Srebrenicu

Savjetnik Sandy Berger napisao Billu Clintonu: Gubitak Srebrenice i Žepe može otvoriti put realnijim teritorijalnim rješenjima.
Huub Jaspers je holandski novinar i TV dokumentaristUstupljeno Al Jazeeri

 

„Radije ne bismo vidjeli povlačenje iz istočnih enklava, jer je s tim povezana potencijalna humanitarna noćna mora za civile u sigurnim područjima, koja su trenutno pod obećanjima zaštite UN-a.“ Anthony Lake, savjetnik za nacionalnu sigurnost u dopisu poslanom Billu Clintonu 29. maja 1995.

“Gubitak Srebrenice i Žepe može otvoriti put realnijim teritorijalnim rješenjima i trebat ćemo voditi raspravu s Bosancima s ciljem postizanja veće fleksibilnosti na karti ...", Sandy Berger, pomoćnik savjetnika za nacionalnu sigurnost u administraciji Billa Clintona. (20. jul 1995.)

Kada su 2013. godine u javnost počeli „izlaziti“ tajni dokumenti američkih obavještajnih agencija postalo je jasno da su svi skeptici i svi oni koji su sumnjali u ustanovljeni narativ o padu Srebrenice bili u pravu. Ta serija dokumenata pokazala je kakvu su ulogu u događajima imale vlade zapadnih zemalja i kakve su informacije posjedovale o događajima koji će svoju kuluminaciju dosegnuti u prvoj polovini jula 1995. godine.

Holandski novinar i TV dokumentaris Huub Jaspers svoj film Why Srebrennica had to Fall utemljio je na analizi dokumenata dajući racionalna objašnjenja mnogim kontraverzama koje su hranile maštu političkih skeptika i javnosti gladne senzacija. Ti dokumenti nedvosmisleno pokazuju, kaže Jaspers u razgovoru za Al Jazeeru, da je administracija predsjednika Billa Clintona posjedovala operativne podatke koji su govorili da će tri istočnobosanske enklave Srebrenica, Žepa i Goražde biti meta napada vojske bosanskih Srba.

Pored toga, dokumenti otkrivaju i da je američka administracija na sastanku održanom 28. maja 1995. godine donijela odluku o neizvođenju potencijalnih NATO zračnih udara na položaje bosanskih Srba ne obavijestivši o tome svoje saveznike, ponajprije Holanđane koji su imali bataljon svoje vojske na terenu – u Srebrenici. Ono što najviše zastrašuje, priznao je Jaspers, jeste cinizam i politički pragmatizam koji su najviši američki dužnosnici zaduženi za nacionalnu sigurnost Anthony Lake i Sandy Berger otvoreno pokazivali.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Da li su Britanci i Amerikanci znali za plan napada na Srebenicu nekoliko mjeseci prije kobnog jula 1995?

- Da znali su. Otkrio sam dokaze koji govore u prilog tome. Holandski ministar odbrane Jorris Voorhoeve nakon pada Srebrenice je obaviješten o tome i govorio je o tome javno ne pominjući koje su dvije zemlje u pitanju, ali ja sam otkrio da su u pitanju SAD i Velika Britanija. U drugim dokumentima, onim obavještajnih službi objavljenih 2013. pronašao sam dokaze da je komandant UNPROFOR-a u Sarajevu Rupert Smith govorio već u maju 1995. da Srbi žele osvojiti enkalve i da međunarodna zajednica mora nešto poduzeti ili će se desiti nešto strašno.

  • Dosta se govori i o špijunu u vrhu Vojske Republike Srpske. Šta mi možete reći o toj informaciji i tom čovjeku?

- Ono što ja znam jeste da je Jovica Stanišić koji je bio šef obavještajne zajenice u Beogradu (Šef srbijanske Službe državne bezbjednosti) držao kontakte sa CIA-om. Ne znam da li je bio agent neke službe, ali je bio prijatelj sa šefom CIA-inog štaba u Beogradu. Bili su prijatelji od 1992. godine i za vijeme cijelog rata u Bosni i Hercegovini. CIA je imala veoma dobar izvor za sve vrste informacije i to izvor koji je bio veoma blizak predsjedniku Slobodanu Miloševiću.

  • Da li su Holanđani u Srebenici očekivali zračne udare koji se nisu desilli?

- Da, očekivali su zračne udare. Njihov komandant Karremans očekivao je zračne udare i njegov komandant, nadređeni stacioniran u Tuzli, a također Holanđanin, očekivao je udare i čak mu je dostavljen izvještaj da će biti bačene bombe kako bi se zaustavio konačni udar bosanskih Srba, ali udari nisu došli. Ali, i ministar odbrane Holandije je očekivao da će doći do udara.

To je bilo obećano holandskoj vladi godinu dana radnije kada se vodila diskusija o slanju lakog bataljona holandskih vojnika u Srebrenicu. Bilo je jasno da nisu bili dovoljno obučeni i da nisu imali dovoljno oružja za pravu borbu protiv napada bosanskih Srba. Holandskoj vladi je obećano da ako enklava bude napadnuta da će NATO avioni pomoći održavanju snaga na terenu.

  • Da li su bosanski Srbi imali plan da osvoje tri enklave u istočnoj Bosni i Sarajevo?

- Da, imali su. Međunarodna zajednica, ili bar vlade u Washingtonu, u Parizu i Londonu su znali za te planove. Mi smo pronašli dokaze i dokumente Balkan Task Force-ea . Jedan dokument pokazuje da su na zapadu znali za te planove. Dokument je sastavljen 1. juna 1995. i u jednom paragrafu piše „Srbi žele enklave“. To je veoma jasan jezik.

  • Da li je SAD razmišljao 1995. godine da povuče UN-ove trupe iz istočne Bosne?

- Da, razmišljali su, ali samo interno. Javno su neprekidno govorili da je to želja Francuza i govorili su da će to biti katastrofa, ali smo otkrili u dokumentima da su najviši američki zvaničnici ozbiljno razmatrali tu opciju povlačanja trupa. Problem je bio da su vojnici u Bosni taoci vojske bosanskih Srba. U očima onih koji su o tome raspravljali oni nisu bili dio rješenja nego dio problema. Jer ako UN-ove trupe urade nešto da zaustave agresiju onda će doći do osvete nad njima. Da, bilo je rasprava o tome i također u Vladi u SAD-a koji su bili za tu opciju, povlačenje vojnika iz enklava iz istočne Bosne.

  • Da li je Bill Clinton znao za planove vojske bosanskih Srba da zauzmu tri enklave u istočnoj Bosni?

- Da, bio je informaran. CIA je znala za te planove. Morao je biti informiran o tome jer je taj Balkan Task Force bila specijalno oformljena agencija sa zadatkom da okuplja sve informacije na jednom mjestu i da obavještava predsjednika. Ali, moram razdvojiti dvije strane. Na jednu stranu jeste eliminacija enklava i progon ljudi, a na drugu strani su masovna ubistva. Ja nikada nisam našao u dokumentima dokaz da su znali da će toliko ljudi biti ubijeno – da će biti pobijeni svi muškarci nakon pada enklave. S druge strane, našli smo u dokumentima upozorenja da će se desiti humanitarna katastrofa nakon što Srbi zauzmu enklavu.

  • Ko je donio odluku o stopiranju zračnih udara iz 28. maja 1995. godine i ko je za tu odluku znao?

Sastanak se održao u nedjelju u Washingotnu, specijalni sastanak, na kojem su prisustvovali svi američki najviši zvaničnici koji su se bavili nacionalnom sigurnošću, odbranom i vanjskim poslovima. Bio je prisutan ministar odbrane, državni sekretar, top diplomate, savjetnik za nacionalnu sigurnost, šef CIA svi su bili tu i diskutovali su 28. maja 1995. godine o situaciji u Bosni.

Oni su odlučili, citirat ću dio dokumenta:“Na ovom sastanku održanom u nedljelju 28. maja zvaničnici su odlučili da u dogledno vrijeme 'tiho' prekinu upotrebu zračnih napada na Srbe zbog budućnosti koja je veoma predvidljiva, jer su mirovne snage UN-a bile previše podložne srpskoj odmazdi. To je bio položaj koji su podržali Chirac kao i Major“.

Znači o tome se donijela odluka u Wasgingtonu i za to su znali francuski predsjednik i premijer Velike Britanije.

  • Šta je znao i šta je pisao Clintonu tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake?

Anthony Lake je bio savjetnik za nacionalniu sigurnost i bio je prisutan na sastanaku 28. maja 1995. Dan kasnije je napisao dopis predsjedniku Clintonu o tom sastanku. Odabrali smo riječi koje zvuče manje dramatične nego citat koji sam vam upravo rekao. A sada ću vam citirati jedno mejsto iz dopisa Anthony Lakea u kojem opisuje ono što je već dogovoreno, a dogovoreno je da neće doći do zračnih udara

„privatno ćemo prihvatiti stanku, ali u tom smislu ne dajemo javne izjave ... " Jasno je da se o tome ne smije govoriti javno nego da se sve trba odlučiti tajno. U mojoj analizi ovo znači da je bilo odlučeno već u Washingtonu, u Parizu i Londonu do kraja maja 1995. da neće biti zračnih udara ako bosanski Srbi napadnu enklave u istočnoj Bosni uključujući Srebrenicu.

  • Da li je vlada SAD-a bila upozorena da će ako Srebrenica padne uslijediti humanirtarna noćna mora?

Da. To je rečeno u dokmentu koji je Lake uputio Clintonu. Rekao je u drugom kontekstu „ako bude povlačenja iz enklava uslijedit će humanitirna noćna mora za civile u zaštićenim zonama“. To veoma jasno znači govoreći jezikom moje analize, ako ne bude vojnih snaga i odbrane i zaštite ljudi onda će posljedice biti „humanirtarna noćna mora za civile“

  • Šta govori 341 objavljeni dokument u kojima su mnogi dijelovi zacrnjeni?

- Općenito, ovi dokumenti dokazuju da je bilo mnogo znanja o planovima bosanskih Srba da osvoje Srebrenicu i dvije druge enklave u istočnoj Bosni. Kada su napadi počeli 6. jula moralo je biti jasno obavještajnim službama i vladama zapadnih zemalja da je cilj tih napada osvajanje enklava i protjerivanja ljiudi iz tih enklava

  • Ko je bio Sandy Berger i kakva je njegova uloga u događjima u Srebrenici jula 1995.?

- Mi smo intervjuisali Bergera za naš dokumentarac. On je bio lični savjetnik Billa Clintona ali 1995. njegova funkcija je bila zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost. Obnašajući tu funkciju bio je koordinator Balkans Task Force-a, a to je grupa koja je objedinjavala sve obavještajne agencije SAD-a kada su u pitanju podaci i informacije u Bosni. Ta grupa bila je formirana da dobije najbolje informacije o ratu u Bosni i prosljedi ih predsjedniku, a Sandy Berger je lično koordinirao tom obavještajnom službom i davao je ključne informacije Clintonu.

Jedan od dokumenat koje smo pronašli jeste dopis koji je napisao Sandy Berger 20. jula 1995. dakle devet dana nakon pada Srebrenice. Citirat ću jednu rečenicu kojiu je Berger napisao Clintonu:“Gubitak Srebrenice i Žepe može otvoriti put realnijim teritorijalnim rješenjima i trebat ćemo voditi raspravu s Bosancima s ciljem postizanja veće fleksibilnosti na karti ..."

Mojim riječima rečeno, ovo znači da Sandy Berger vidi da će nakon pada Srebrenice biti lakše doći do rješenja bosanskog konflikta, jer je sada srpska teritorija bila monilitna bez bosanskih ostrva poput Srebrenice i Žepe.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.