Huseljić: Stadioni u Italiji će nakon pandemije biti puniji nego ikad

Pandemija virusa korona u Evropi posebno je pogodila Italiju, u kojoj je do sada preminulo više od 10.000 judi. Ekonomija, privreda i sport su uslijed ovakve situacije u teškoj krizi, iz koje će se, prema svemu do sada viđenom, oporavljati mjesecima, čak i godinama.

Italija, kao sportska nacija, posebno “pati” zbog gašenja svih sportskih nadmetanja, posebno onih na travnatom terenu. O ovoj i sličnim temama govorio je italijanski sportski novinar bh. porijekla Dino Huseljić.

• Širenje virusa korona u Italiji je izazvalo drastičnu promjenu svakodnevnice. Kako se stanovnici Italije nose s novonastalnom situacijom?

– Promjene i ograničenja u slobodi građana su uvedene postepeno. Sve je počelo 9. marta, kada su zatvorene sve školske i univerzitetske institucije, a u sljedećim danima naloženo je svima da ostanu u svojim domovima, osim onih koji moraju na posao, do doktora ili do prehrambenih prodavnica. Zatvorene su sve fabrike koje nisu vezane za “primarnu” produkciju, to jest za prehrambeni i farmaceutski odjel. Velikim dijelom stanovništvo poštuje nova pravila, no nije lako tako brzo promjeniti navike i svakodnevnicu. Pojedinci još uvijek izlaze iz kuće bez opravdanja, a policija i vojska svakog dana kažnjavaju nekoliko hiljada neposlušnih građana. Ipak, to je samo manjina: veliki dio stanovništva je shvatilo ozbiljnost situacije.

Živimo veoma čudne dane, ali i dane u kojima svi doživljavamo iste probleme. To je građanima Italije dalo priliku da se ponovo zbliže: mnogi zajedno pjevaju himnu sa balkona ili se tako zabavljaju “od prozora do prozora”. Ipak, to je samo jedna površna slika. Novonastala situacija je donijela i netrpeljivost među ljudima. Primjer se može navesti u vezi pojedinih sportskih aktivnosti koje je Vlada dopustila unatoč kriznom stanju: dopušteno je, naprimjer, trčanje ili šetanje, ako to radite sami. Mnogi koji su se odlučili nastaviti baviti tim aktivnostima su bili napadnuti od drugih građana, koji prve smatraju neodgovornim i razlogom zašto broj zaraženih nastavlja rasti.

S druge strane, napravljene su razlike između radnika tokom prvih dana krize, kada je dijelu građana dopušteno da rade od kuće ili da uopće ne rade, dok su drugi morali nastaviti s radom u fabrikama i tvrtkama, posebice u najpogođenijoj Lombardiji. Fabrike koje nisu neophodne su zatvorene prošlog vikenda, dok se nastavlja sukob industrijalaca, koji ne žele prestati s radom, i sindikata, koji prijete generalnim štrajkom u slučaju novog otvaranja fabrika. Uz to, mnogo problema je načinilo premještanje velikog broja građana nakon prvih restrikcija, koje su sredinom marta pogodile sjeverna područija Italije. Veliki broj građana se odlučio premjestiti sa Sjevera prema Jugu. Stanica u Milanu je bila puna putnika između 7. i 8. marta, kada su uvedene prve restrikcije u Lombardiji.

Mnogi studenti i radnici su se odlučili vratiti svojim porodicama, što je veliki rizik u raznošenju virusa prema ostalim područijima države. Takvo ponašanje, koje je donekle razumljivo, naišlo je na velike osude javnosti i samih građana ostalih italijanskih područija, dovodeći do određenih napetosti unutar društva. Najteže je prihvatiti, ako je uopće moguće, stvar da u težim slučajevima oboljela osoba bude odnesena u odjel bolnice u kojem ne može imati nikakav kontakt sa svojim najdražim i, ukoliko izgubi bitku za život, nema nikakve prilike za posljednji pozdrav niti sahranu.

• Da li je rad italijanskih novinara zbog trenutnih mjera znatno otežan?

– Rad je sigurno otežan. U proteklim danima su registrirani i slučajevi zaraze upravo među novinarima. Prvo je zaražen Renato Coen, koji radi za SkyTg 24. Taj slučaj je natjerao sve ostale radnike koji su bili u kontaktu s njim da provedu dvije sedmice u izolaciji i tako znatno umanjio broj novinara te redakcije. Slična situacija je se dogodila u redakciji Tgr Puglia, koja je odjel državne televizije RAI. Nakon što je jedan od novinara zaražen, studio iz kojeg se prenosi dnevnik je morao biti sanificiran, tako da je kanal RAI 3 bio prisiljen prenositi vijesti sa jednog od gradskih trgova u Bariju.

Pojedini programi sljedećih dana nisu bili emitirani zbog toga što je veliki dio tehničkih lica bio u izolaciji. Također, programi uživo se odvijaju bez prisustva publike i snimljeni su s manjim brojem telekamera, jer je ograničen i broj osoba koje se mogu naći unutar istog prostora. Ipak, sektor novinarstva obavlja trenutno bitan posao, iako ne uvijek tako kvalitetan. U trenutku kada su zagarantirane samo primarne usluge, novine se još uvijek mogu kupiti, jer su najbrži način prenosa novih naredbi Vlade građanima i općeg stanja u državi.

• Dugo godina se bavite sportskim novinarstvom u Italiji. Prema Vašem mišljenu, kakve će posljedice imati ova kriza na italijanski nogomet?

– Iako fudbal i sport nisu sada u prvom planu, sigurno je da će posljedice biti velike. O tome je se pričalo pogotovo početkom ovog mjeseca, dok se još odlučivalo o prekidu fudbalskog prvenstva. Rukovodstvo lige je pokušalo do zadnjeg trenutka nastaviti prvenstvo, unatoč ogromnom riziku zaraze, koji je se kasnije i pokazao, jer su mnogi fudbaleri ostali zaraženi. Ekonomska šteta će biti velika u svakom sektoru, pa tako i u sportskom. Počnimo od toga da klubovi već sada pokušavaju da ne isplate doprinose fudbalerima za ovaj mjesec, jer su sami njihovi prihodi poprilično opali.

U italijanskom fudbalu kruži mnogo novca. Bit će potrebno riješiti situaciju sa TV pravima: tu se vrti veliki dio prihoda klubova i same Serie A. Trenutno TV kuće koje plaćaju ta prava nemaju ništa zanimljivo za emitiranje, iako su cijene pretplata za građane ostale iste. Samo u Velikoj Britaniji, koliko znam, započeta je priča o tome kako bi se pretplate mogle smanjiti zbog ove posebne situacije. To bi predstavljalo dodatni ekonomski gubitak i za same TV kuće. Pogotovo neizvjesno je, kao i u cijeloj Evropi, kako i da li će se prvenstvo uopće nastaviti. Odgađanje Evropskog prvenstva je pomoglo u tom smislu, jer sada postoji mogućnost da se liga završi do 30. juna, kada ističu svi važeći ugovori. No, još uvijek nije jasno, i nemoguće je znati, kada će se pandemija završiti. Kako sada stvari stoje, fudbaleri bi se trebali vratiti na travnjak 4. maja, iako svi znamo da to nije zagarantirano.

Postoji nekoliko mogućnosti u vezi prvenstva, od kojih nijedna nije savršena i od kojih će svaka ostaviti nezadovoljno nekoliko učesnika. Ukoliko prvenstvo bude ponovo počelo 4. maja, utakmice će se igrati svaka tri dana, do kraja juna. Ovo je možda najprihvatljiviji način da se privede kraju sezona koja će ostati u sjeni ogromne epidemije. Konačni rezultat će biti sigurno poremećen i tim što će se timovi vratiti na teren u drugačijoj formi od one u kojoj su bili u trenutku prekida prvenstva.

Postoji mogućnost da pojedini fudbaleri ne budu u stanju nastupiti za svoje ekipe u prvim susretima, jer se trenutno nalaze van Italije i, nakon njihovog povratka u državu, morati će obaviti dvosedmičnu izolaciju. Naprimjer, Juventus bi mogao nastupiti bez Cristiana Ronalda, Miralema Pjanića, Douglasa Coste, Gonzala Higuaina i Samia Khedire, koji su napustili državu iz porodičnih razloga.

Druga mogućnost je definitivno prekidanje prvenstva, s kojim bi ova sezona bila potpuno poništena. Pojedini klubovi koji nisu odradili sezonu na nivou, kao Brescia i SPAL, bi mogli zaraditi novu priliku sljedeće godine; a oni koji su odigrali sezone za pamćenje, kao Lazio, Verona, Atalanta i Benevento (u Serie B), bili bi teško, i nepravedno, oštećeni.

Treća mogućnost je možda najzanimljivija: play-off za osvajanje titule i play-out za odluku o ispadanju u Seriu B. Tako bi u polufinalnom razigravanju za titulu mogli gledati okršaje Atalante i Juventusa, s jedne strane, i Intera i Lazija, s druge. Ovo je spektakularan način završetka prvenstva, koji bi omogućio okončanje lige uz mali broj susreta, koji bi se mogli odigrati u junu. Postoji, naravno, problem vezan za to što veliki dio prvenstva nije odigran, kao i dobar dio okršaja među vodećim ekipama. S tim da bi se Atalanta, koja zaostaje čak 15 bodova za vodećim Juventusom, mogla boriti za titulu, dok bi Roma, koja zaostaje samo tri boda za timom iz Bergama, bila isključena iz utrke.

Pojedine ekipe odigrale su 25, a druge 26 susreta do sada, tako da je i današnja ljestvica Serie A “provizorna”. Neodlučeno stanje ljestvice je problem i za četvrtu mogućnost, to jest da se prvenstvo okonča sadašnjim stanjem. Mnogi klubovi bi imali prigovor na takvo rješenje, jer ipak nedostaje cijela trećina utakmica koje bi se trebale odigrati. Spominje se i mogućnost da prvenstvo bude nastavljeno tokom ljeta i da se okonča sredinom augusta.

Sveukupno, očigledne su neprilike koje se nalaze pred italijanskim fudbalom, ali i sportom uopće: od ekonomskih poteškoća do pravnih problema, među kojima se nalazi i završetak ovogodišnjeg prvenstva, koji će ostaviti nezadovoljne pojedince i trajne priče, koje su ionako svakodnevne, o tome kako su pojedini klubovi favorizirani i “sportsko-politički” jači spram drugih.

• Da li će klubovi činiti radikalne poteze u pogledu smanjenja troškova?

– Klubovi već pokušavaju da ne plate doprinose za ovaj mjesec. To bi olakšalo njihove troškove, ali vjerovatno za to će morati dobiti odobrenje sindikata fudbalera, kojeg predvodi Damiano Tommasi. Klubovi su, također, tražili pomoć države, u vidu revizije finansijskih parametara u ugovorima s fudbalerima. Vjeruje se da će ukoliko prvenstvo bude završeno gubici klubova biti između 200 i 300 miliona eura. Ukoliko prvenstvo ne bude završeno, te cifre će doseći i 700 miliona eura. Određena pomoć bi trebala doći i od UEFA-e [Evropska nogometna asocijacija], koja neće biti tako stroga u aplikaciji Eekonomskog fair playa.

• Smatrate li da će publika više posjećivati stadione nakon normaliziranja situacije nego je to slučaj bio prije epidemije?

– Mislim da će stadioni nakon završetka krize biti puniji nego ikad  prije. Kada situacija bude pod kontrolom, neće biti razloga da se izbjegavaju pojedina ponašanja od kojih danas strogo bježimo. Nakon ovakve nepogode, svi se zažele normalnosti, a fudbal je jedan njen dio. Mnoge stvari koje su nam izgledale banalne i koje su se podrazumijevale kao osnovne u našim životima danas to više nisu. Sada smo u stanju da te stvari možemo cijeniti na pravi način: odlazak na stadion je samo mali dio toga.

Ne želim praviti posebne paralele između ove situacije i rata, jer to su drugačije stvari, ali mislim da se možemo složiti da nas je ova velika nepogoda, posebno ovdje u Italiji, bacila u stvarnost koja donekle podsjeća na ratno stanje. Zato, sjetite se koliko je ljudi došlo gledati Željezničar i Sarajevo na Grbavici 1996. godine, prvi put nakon opsade, i koliko je to bio poseban trenutak za sve. Vjerujem da će se nešto slično dogoditi i u Italiji nakon pandemije, posebno u najpogođenijim dijelovima, kada se, naprimjer, na teren i na tribine vrate igrači i navijači Atalante i Brescie.

Izvor: Al Jazeera