Oglasi

Husejn Smajić: Dajem zemlju za gradnju crkve

U svom dvorištu u Veseloj Straži kod Bugojna, čovjek poznat po širokoj ruci i dobročinstvima otkrio je i otkopao temelje višestoljetne franjevačke crkve.

Piše: Snježana Mulić-Softić

Husejn Smajić, privatnik iz Vesele kod Bugojna, na svom imanju u Veseloj Straži ima veleljepnu kuću, bazen, ljetnikovac, a odnedavno i crkvu.

"Evo, i ja u dvorištu imam crkvu, k’o nana Fata [Fata Orlović iz Konjević Polja, u čijem dvorištu je nelegalno izgrađena pravoslavna crkva]", kaže Husejn u šali i dodaje: "Samo što ovo nije crkva razdora, već će, ako Bog da, biti crkva ljubavi, zajedništva", dok nam pokazuje tek otkopane temelje nekadašnje franjevačke crkve, a koji su stoljećima drijemali ispod livade pod njegovim prozorima.

Lani, dok je pokušavao pred kuću dovesti vještačko jezero, Husejn je naišao na ovo blago.

"Uvijek se pričalo da je negdje na ovom lokalitetu davno nekad bila velika crkva, pa se i ova parcela koju su mi roditelji, kao prvorođenom sinu, poklonili, naziva Crkvina. I čim je bager udario u tvrdo i pomolio se komad zida, ja sam znao da smo otkrili crkvu o kojoj se pričalo, a koja je, prema dostupnim podacima, spaljena i uništena između 1414. i 1437. godine", priča Husejn.

"Bilo je to veliko uzbuđenje na imanju. Ubrzo se pročulo, pa su komšije iz sela počele dolaziti, gledati, raspitivati se", dodaje njegova supruga Vesna, koja, kako kaže, od dana kada su otkrili temelje, po glavi samo prevrće misli o tom tamo nekom vremenu, o tome šta je tu nekad bilo, ko je sve tu i kako živio.

Dnevnik otkopavanja

Husejn je odmah prekinuo poslove na "dovođenju jezera pred kuću", pa je sjeo za sto i napisao nekoliko pisama: jedno Vrhbosanskoj nadbiskupiji i kardinalu Vinku Puljiću, drugo Zavodu za zaštitu spomenika i naslijeđa Srednjobosanskog kantona, a treće papi Franji i Vatikanu. Svima je napisao šta je pronašao i pozvao ih da dođu i sami se uvjere.

Uskoro je Kantonalni zavod za zaštitu spomenika i naslijeđa pokrenuo inicijativu da, sa Zavičajnim muzejom u Travniku, pokrene iskopavanja i konzervaciju prostora na kojem su pronađeni temelji, pa je Smajićevo dvorište postalo prava arheološka iskopina. Akciju iskopavanja vodila je arheologinja Ajla Sejfuli, a na iskopavanju su uglavnom radile komšije, koje su same ponudile svoje usluge.

Čovjek široke ruke

Husejn Smajić ne priča o svojim dobročinstvima, dok ga za to ne upitate.
'Čuli smo da pomažete kome god stignete', kažemo mu, a on tiho, kao da se stidi, kaže:
'Danas sam uplatio novac za jednu džamiju u Tuzli. U Zenici sam pomogao gradnju munare. Pomažem i Romima. Imam u kući 30 zahvalnica, od katoličkih i pravoslavnih crkava, Islamske zajednice, mjesne zajednice - tamo sve piše.'

Porodica Smajić je vlastitim sredstvima platila usluge Zavičajnom muzeju, kao i smještaj i hranu za arheologinju, a za iskopavanje, kažu, nisu morali dati skoro ni marke, zahvaljujući dobrim komšijama.

Husejnova supruga, svjesna činjenice da su možda otkrili pravo povijesno blago, već prvog dana otkopavanja počela je voditi dnevnik, u kojem je zapisivala sve što je pronađeno, imena svih ljudi koji su došli da otkopavaju, svih koji su pružili bilo kakvu vrstu pomoći, imena svih medija koji su ih posjetili...

"Najviše u ovom poslu su uradili ovdašnji muslimani, naše komšije. Komšinice Ćamka Šepljić i Nemira Ćehajić 'arheolozima' su sve vrijeme donosile ručkove", kaže Husejn s ponosom.

Širina duše i srca

Njegov komšija, penzioner Hajrudin Bevrnja, koji je dobrovoljno radio svih 15 dana otkopavanja, presretan je što se tako nešto otkrilo u Veseloj i što će opet biti dostupno javnosti.

"Ja sam otišao sam bez poziva, čim sam čuo da su kod Husejna možda našli temelje stare crkve. Bilo mi je zanimljivo raditi na tome, jer sam to prije samo na TV-u gledao. Dok otkopavaš, prolaze ti slike ispred očiju, zamišljaš ko je to gradio, kako je izgledao. Sretni smo što imamo Husejna, njega ljudi trebaju upoznati, pa da spoznaju širinu ljudske duše i srca", kaže Hajrudin i dodaje kako su u Veseloj svi ljudi nekako "mili".

Vrlo brzo se pokazalo da je pred Husejnovom kućom zaista bila crkva, i to ne mala, već građevina promjera 32 sa 22 metra.

"Ma, to je katedrala", kaže zadovoljno Husjen, vodeći nas po iskopini, gdje, osim temelja, ima i zidova i do dva metra širine, gdje su sačuvane stepenice, ulaz u crkvu, krstionica, a na jednom zidu, na kojem je ucrtan križ, još je veoma jasna zelena i crvena boja.

Husejn miluje iskopane zidove, pokazuje apsidu (luk) crkve, pokrove tri sarkofaga, ali i nagorene zidove, pa i komade ugljena.

"Bila je to velika, trobrodna crkva. Možete li zamisliti u to doba kolika je to građevina bila?", pita i crta rukama u zraku tri velika svoda.

"Crkva je, prije nego je zatrpana, bila zapaljena i možete li vjerovati da su i pet stoljeća nakon toga kao dan jasni tragovi, da sad u ruci mogu držati komadiće nagorenog drveta iz tog doba", kaže Husejn.

Veli da su mu rekli da je moguće da su to temelji franjevačke crkve iz sedmog vijeka, ali da će se to još istražiti.

Njegova supruga u dnevniku posebno ističe datume kada je iskopan prvi sarkofag.

"Ispod ploče sarkofaga ipak se ne nalazi ništa", s rezignacijom je devetog dana iskopavanja zapisala Vesna Smajić.

Kako je otkopavanje odmicalo, konture temelja i zidova crkve sve su se više pomiljale, pronađeni su dijelovi keramike, nekoliko eksera, amfora, ljudske kosti, kameni lukovi, blokovi ukrašeni ornamentima...

'Šta je kuća naspram historije?'

Husejn nas odvodi u podrum ispod bazena, gdje je smjstio te artefakte. Na jednom zidu je polica s namirnicama i među njima dvije kutije za cipele. U njima su ljudske kosti. Jednu veliku stavlja na dlan i kaže: "Vidite kako su krupne. Nekad su ljudi bili veliki. Možemo i mi biti veliki, samo trebamo imati ljubavi u sebi za druge", filozofski poentira dok vraća kost u kutiju, a onda, više za sebe, dodaje: "Malo je neobično da stoje s ovim teglama s krastavcima, ali nije im ni ovdje loše - suho je, temperatura je dobra. Napravit ću ja ovo da bude i bolje."

Mjesto susreta bosanskih kraljeva

Po nekim predanjima, ovdje je, kaže Husejn, nekad bio samostan i crkva.
Ona se spominje u izvorima iz 1648. godine, u kojima je zabilježeno da je na ovom mjestu 1406. godine održan kapitul Bosanske franjevačke vikarije, na kojem je za vikara izabran fra Marin Splićanin.
Tom prilikom, na ovom mjestu boravio je i bosanski kralj Stjepan Ostoja, a postoje i zapisi da je pored ove crkve 1462. godine prošla posljednja bosanska kraljica Katarina, bježeći prema Pruscu.

Prvobitna ideja Husejnova je bila da se na temeljima nađene crkve izgradi njena replika. A kako su temelji tik uz njegovu kuću, bio je spreman da je sruši.

"Bih, što ne bih... Šta je jedna kuća? Šta je kuća naspram ovolikog blaga, naspram ovolike historije?", pita.

Njegova supruga veli da se tome protivila, iako je katolkinja.

"Pravo da vam kažem - jesam. Mi smo čitav život nešto gradili i taman kad sam mislila da smo se ovdje skrasili, on je htio srušiti kuću", priznaje Vesna.

Husejn je obavijestio Vrhbosansku nadbiskupiju da je spreman dati svoje dvorište i srušiti kuću, pa ga je ubrzo posjetio kardinal Puljić. Došao je i lokalni pravoslavni sveštenik, ali i puno drugih - "važnih i običnih građana".

Na kraju je odlučeno da se nađene iskopine konzerviraju, a nedaleko od njih podigne nova crkva, koja će, ustvari, biti replika ove pronađene. I za tu crkvu Husejn je ponudio svoju zemlju i već je parcela određena.

"Neki su me pitali kako tako olako dajem svoje zemljište, da dajem svoj mir ispred kuće, ali ja svima kažem da sve ovo radim za dobro svih nas, za dobro cijele Bosne. Ima naznaka da je ovo možda jedna od najstarijih crkava u Evropi i zar to treba zakopati, prepustiti zaboravu? Ne, ovdje će svijet dolaziti, kao što već dolazi, ovdje ćemo ponovo spajati kulture i vjere, da bude kao nekad", govori Husejn.

'Nek mi dođu papa i reis'

Sve potkrepljuje činjenicom da je iskopine već posjetio veliki broj građana iz Bosne i Hercegovine, svih vjera, a Vesna pokazuje "Knjigu posjeta", u kojoj je pod brojem jedan upisan kardinal Puljić.

Na Husejnovoj "crkvi" bio je i pravoslavni sveštenik Slaviša Đurić.

"Huso je naš prijatelj, čovjek koji razumije drugog i drugačijeg, poštuje drugog i drugačijeg, i veličina njegove vjere ogleda se u ovome što je uradio", kaže Đurić.

I komšija Mića Boškić je oduševljen otkrićem sa Husejnove livade, a naročito onim što je on učinio.

"To nije samo priča, to je povijesna činjenica. Svaki dobronamjerni vjernik, bio on Bošnjak, Hrvat, ma bio bilo koje nacije, vjere, pozdravit će ovo što je Husejn uradio", kaže Mića.

Na imanju Smajića uskoro treba početi konzervacija pronađenih ostataka crkve te gradnja nove.

Kada ih pitamo ko će to finansirati, Husejn i Vesna skoro uglas kažu: "Pa, mi!", a onda dodaju da nisu ni pitali koliko treba, niti su razmišljali kako će te troškove pokriti.

Husejnu je, veli, jako važno to što mu je općinski načelnik Hasan Ajkunić obećao napraviti put do crkve.

Iako od jedne crkve ima samo temelje, a druga se tek treba graditi, Husejn ističe kako su obje već donijele dosta dobra.

"Eto, ovdje je 17. juna bilo 40 časnih sestara i puno svijeta. Tu je prvi put nakon rušenja i zatrpavanja crkve održana molitva. Ljudi dolaze i pojedinačno i mole se.  Ovo treba biti novo mjesto povratka vjere, povjerenja, ljubavi", kaže Husejn. Čovjek koji je u bugojanskom kraju poznat po širokoj ruci i dobročinstvima.

Dok nas prati i poziva da ponovo dođemo, moli da napišemo kako bi tu, na njegovom imanju i "imanju čitave Bosne i Hercegovine", volio vidjeti i papu Franju, i reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića, i političare - da dođu i zavire duboko u prošlost, ne bi li boljom učinili sadašnjost.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.