Humanitarka za AJB: Spašavam djecu optuženu za vještičarenje

Razgovarao: Ibrahim Sofić

Početkom godine, cijeli svijet su potresli snimci i priče iz Nigerije gdje je jedna humanitarna radnica pronašla i pomogla trogodišnjem dječaku koji je živio na ulici jer su ga ljudi iz njegove zajednice proglasili – Vješcem.

Humanitarna radnica je Anja Ringgren Loven koja već godinama pomaže djeci u nigerijskim zajednicama koja su žrtve praznovjerja. U intervjuu govori o oporavku dječaka koga je, kada ga je spasila, nazvala Hope (Nada), djelovanju njene organizacije DINNohjaelp, praznovjerju u Africi, te samim razlozima zbog čega je prodala sve što ima u Danskoj kako bi pomagala afričkoj djeci.

• Kako je sada Hope, kako teče proces njegovog oporavka?

Hope je sada veoma dobro, njegovo fizičko stanje se zaista poboljšava i dobio je dosta na težini. On je jedan snažan dječak. Također, jača mu i karakter i pokazuje kako ima dosta veselja u njemu, uvijek je sretan i smije se.

Obrazovanje je ključ uspjeha, a i bitan dio borbe protiv praznovjerja

• Koliko djece je spasila Vaša organizacija u Nigeriji?

Trenutno je u sirotištu organizacije DINNohjaelp 35 djece, a ja u Nigeriji se tri godine borim protiv ovakvog praznovjerja.

• Kako im društvo može pomoći?

Razlog samog postojanja ovog praznovjerja je neznanje i siromaštvo. Ukoliko bi mogli pobijediti ove dvije stavke, tada bi mogli okončati i vjerovanje u vještičarenje. Društvo samo ne treba kriviti. Djeca se odgajaju u državi gdje je korupcija uzela maha.

Kako bi se izborili sa praznovjerjem moramo početi propagirati protiv njega! Moramo prosvijetliti zajednice. Praznovjerje postoji samo tamo gdje je ekstremno siromaštvo. Sa ekstremnim siromaštvom i neznanjem ono samo jača i moj tim i ja radimo dosta programa u kojima zajednice upoznajemo sa pogibeljnostima praznovjerja.

• Kako ste se odlučili na ovakav način rada i života, te šta Vas je ponukalo da pokrenete ovu organizaciju?

Odrasla sam sa majkom koja je radila u domu za starije osobe i ona mi je uvijek govorila kako se nada da će postojati svijet gdje će svi ljudi imati dug život, dospjeti do starosti, te kako je veoma važno pomagati one kojima je pomoć potrebna.

Majka me je naučila važnosti pomaganja i svim stvarima koje su potrebne da se pomogne drugom. Često mi je govorila o afričkoj djeci koja gladuju. Tako sam još u djetinjstvu razvila veliku fascinaciju afričkom djecom i cijeli život sam sanjala da nekada pomažem afričkoj djeci i da nešto promijenim u njihovom životu.

Moja majka je umrla zbog tumora kada sam imala 23 godine i od tada pokušavam donijeti mir svojoj duši. Teško mi je palo kada sam je izgubila i trebalo mi je da nađem smisao vlastitog života. Tada sam se odlučila da slijedim svoje snove i pokrenula sam nevladinu organizaciju DINNodhjaelp 2012. godine, prodala sam sve što sam imala i postala sam beskućnica. To mi je dalo slobodu, nezavisnost, mogućnost da putujem, bez brige o materijalnim stvarima u životu.

Izvor: Al Jazeera