HRW: Deportacije Palestinaca poput ratnog zločina

Organizacija Human Rights Watch (HRW) kaže da izraelsko oduzimanje boravišne dozvole hiljadama Palestinaca u Istočnom Jerusalemu tokom godina pokazuje da postoje dvostruka mjerila u sistemu koji Izrael provodi u gradu.

HRW ističe da sistem reguliranja boravka postavlja stroge zahtjeve za Palestince u slučaju da žele sačuvati svoj status, dok se osobe koje ga izgube suočavaju s veoma ozbiljnim posljedicama.

“Deportacije ili prisilna prebacivanja bilo kojeg dijela stanovništva mogle bi predstavljati ratni zločin”, kaže se u izvještaju grupe za ljudska prava.

HRW navodi da je još od početka izraelske okupacije Istočnog Jerusalema 1967. pa sve do kraja 2016. Izrael oduzeo boravišne dozvole od najmanje 14.595 Palestinaca iz Istočnog Jerusalema, prema podacima izraelskog Ministarstva unutrašnjih poslova.  

Izraelske vlasti opravdale su ukidanja dozvola većem broju tih ljudi time da nisu uspjeli dokazati kako je Jerusalem “središte njihovih života”. Također, Izrael je tokom posljednjih godina ukinuo taj status i Palestincima koji su optuženi za napade na Izraelce kao vid kazne osumnjičenim za napade i kolektivne kazne rođacima osumnjičenih napadača, navodi se u izvještaju HRW-a.

HRW smatra da “diskriminatorski sistem podstiče mnoge Palestince da napuste svoj grad, što gotovo predstavlja prisilno premještanje kao ozbiljno kršenje međunarodnog prava”.

Namjerna diskriminacija

U izvještaju, čiji je primjerak dobila i Al Jazeera, Sarah Leah Whitson, direktorica ureda Human Rights Watcha za Bliski istok, navodi da “Izrael tvrdi da smatra Jerusalem jedinstvenim gradom, ali da postoji jedan set pravila za Jevreje, a drugi za Palestince”. Dodala je da “namjerna diskriminacija Palestinaca u Jerusalemu, uključujući i politiku boravka koja ugrožava njihov pravni status, domicilno stanovništvo pretvara u strance u njihovom gradu”. 

Ova međunarodna organizacija navodi da je intervjuirala osam porodica u Jerusalemu, čiji je boravak ukinut u periodu od marta do jula 2017. godine, pregledala dopise o poništavanju boravka, sudske odluke i druga zvanična dokumenta, te razgovarala s njihovim advokatima. Identitet nekoliko ispitanika je ostao prikriven kako bi se zaštitila njihova privatnost i spriječila moguća odmazda vlasti.  

HRW navodi slučaj palestinskog stanovnika Istočnog Jerusalema Waela Kawamleha, njegove supruge Faheemae al-Saedi i njihovo dvoje najstarije djece, Fayeza i Khulooda. Izraelske vlasti su odbacile zahtjeve Fayeze i Khulooda, ostavljajući ih praktično bez državljanstva, a time i bez mogućnosti da se slobodno kreću ili rade. Vlasti su također odbacile njihov zahtjev za spajanje porodice.   

Organizacija je ukazala i na slučaj Fadija Qunbara, 28-godišnjaka iz četvrti  Jabal al-Mukabar iz Istočnog Jerusalema koji se 8. januara zabio kamionom u grupu izraelskih vojnika, te usmrtio četvoricu prije nego što je ubijen. Ministarstvo unutrašnjih poslova Izraela je nekoliko dana nakon incidenta poslalo obavještenja za 13 članova porodice Qunbar o namjeri da ponište njihove statuse u Jerusalemu.

Također, navode i slučaj čovjeka kojem je Izrael poništio boravak jer se penjao na izraelski zid razdvajanja kako bi prisustvovao porodičnoj svadbi u drugom dijelu Zapadne obale. Drugi je pak rekao da su izraelske vlasti odbile izdati rodni list za njegovo petero djece koja su rođena u Jerusalemu.  

HRW kaže da su ostali intervjuirani Palestinci iz Jerusalema koji nisu mogli dobiti boravišnu dozvolu potvrdili da nemaju mogućnost legalno raditi, dobiti socijalnu pomoć, prisustvovati svadbama i sahranama; ili posjetiti teško oboljele rođake u inostranstvu zbog straha da im izraelske vlasti neće dozvoliti da se vrate svojim domovima.     

Politika lišavanja prebivališnih dozvola, pored desetljeća širenja ilegalnih doseljeničkih naselja, rušenja palestinskih domova i ograničenja gradnje u gradu, dovela je do povećanja izraelskih ilegalnih naselja u okupiranom Istočnom Jerusalemu, što je, u isto vrijeme, ograničilo rast palestinske populacije.      

Prema riječima ove organizacije, takav ishod odražava cilj izraelske vlade da “održi solidnu jevrejsku većinu u gradu”, kako je navedeno u glavnom planu općine Jerusalem (Plan za Jerusalem 2000.) i ograniči broj palestinskih stanovnika.

Nakon okupacije Istočnog Jerusalema 1967. godine, Izrael je anektirao to područje te počinje primjenjivati svoj zakon u gradu. Od 1952. stupa na snagu Zakon o ulasku u Jerusalem za Palestince iz Istočnog Jerusalema kojima je ponuđeno stalno prebivalište, što je isti status koji se odobrava strancima koji žele živjeti u Izraelu. 

Osobama sa stalnim boravkom dozvoljeno je da žive, rade i primaju benefite u Izraelu, no taj status proističe iz njihovog stalnog prisustva i može biti poništen ako se nasele izvan Izraela. Također, ovaj status se ne prebacuje automatski na djecu ili bračnog druga nerezidenta te može biti poništen na osnovu procjene Ministarstva unutrašnjih poslova.   

Zakon o lojalnosti

HRW spominje i to da su izraelske vlasti tokom proteklih godina poništile status Palestincima u Istočnom Jerusalemu u skladu sa Zakonom o ulasku u Jerusalem zbog njihovog kršenja “minimalnih obaveza lojalnosti prema državi Izrael”. Ova mjera je prvi put poduzeta protiv četiri člana Hamasa koji su izabrani na palestinskom Zakonodavnom savjetu 2006. godine. Vlasti su u oktobru 2015. izdale dekret kojim se daje opravdanje za povlačenje statusa osobama optuženim za fizički napad na Izraelce i porodicama osumnjičenih.

HRW zaključuje da oduzimanje boravišnih dozvola Palestincima iz Istočnog Jerusalema, koji bi prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji trebali biti zaštićeni pod izraelskom okupacijom, veoma često prisiljava ovu populaciju na napuštanje teritorija na kojima žive. Pomenuto se smatra prisilnim premještanjem kada dovede do raseljavanja na druge dijelove okupiranih palestinskih teritorija i deportacijom kada se raseljavanje odvija izvan zemlje.  

HRW naglašava da Ženevska konvencija ne dopušta takve mjere osim privremeno, kada to nalažu “imperativni vojni razlozi”.  

Izvor: Al Jazeera