Hrvatsko nebo će braniti ili F-16 ili Gripen

Prvi borbeni avioni trebaju stići u Hrvatsku 2020. godine (EPA)

Hrvatsko nebo branit će borbeni zrakoplovi F-16 ili Gripen, a odluka za koju su se od pristiglih ponuda odlučili u Zagrebu, u jednom od najvećih i najsloženijih procesa u obrambenom resoru Hrvatske nakon rata, bit će objelodanjena uskoro. Time će biti završena i višegodišnja priča u kojoj su se razmatrale činjenice za i protiv nabavke eskadrile borbenih zrakoplova, odnosno kupnje rabljenih ili novih, uz konstantnu primjedbu protivnika takvog aranžmana čiji je glavni argument bio da je silan novac koji će se potrošiti za tu namjenu bolje potrošiti drugdje. Pobornici kupnje zrakoplova tvrde drugačije i kažu da Hrvatskoj oni trebaju i da će biti dugoročno isplativi.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske objavilo je nedavno kako je završen proces prikupljanja ponuda, a u igri su ostali Grčka, Izrael, Švedska i Sjedinjene Američke Države. Osim Švedske koja je jedina ponudila nove letjelice, često spominjane modele JAS 39 Gripen koje u svojim pogonima radi SAAB, preostale ponude bile su različite varijante rabljenih F-16.

Novinar zagrebačkog tportala Vanja Majetić, pozivajući se na svoje izvore, tvrdi da su otpale grčka i američka ponuda – prva „zbog neodgovarajuće ponude rabljenih letjelica“, a druga „zbog paprene cijene“.

Je li bolje kupiti vatrogasne avione

Javnost se protivi kupnji borbenih zrakoplova jer Hrvatska dosad nije imala iskustva s poslovima toliko cjenovnog i tehnološkog obima pa se te realne cijene nabavke doimaju astronomskim, pogotovo kad se zna kako se u Hrvatskoj doista teško živi, kaže Vanja Majetić, dodajući kako dio javnosti smatra da bi umjesto lovačkih aviona ponajprije trebalo pribaviti više vatrogasnih aviona koji su, pokazalo se ovog ljeta, doista potrebni u većem broju:

„Ukoliko ne nabavimo noviju tehnologiju, gubimo na tehnološkoj razini kao nacija. Kao članica NATO-a Hrvatska je preuzela obvezu nadzora vlastitog neba. Ukoliko izgubimo lovačku komponentu, bit ćemo primorani angažirati lovce ostalih, susjednih članica saveza što bi hrvatski proračun došlo gotovo kao i kupnja novih ili nešto novijih, moderniziranih lovaca za razliku od sadašnjih.“

„Finalni okršaj sveo se na švedsku i izraelsku ponudu koja je, prema insajderima, u prednosti unatoč činjenici kako se radi o avionima starijim od 30 godina. Obje ponude su dobre jer su tehničke karakteristike Gripena i F-16 Barak kvalitetan izbor kojim bi Hrvatska mogla podjednako obrambeno i tehnološki profitirati. Ipak, prilikom konačnog odabira treba dobro promisliti ključne parametre, a to su troškovi održavanja, letni troškovi te prateća infrastruktura“, kaže Majetić.

Govoreći o argumentima za i protiv, ukazuje na činjenicu da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo traži avion koji bi trebao biti okosnica lovačkog zrakoplovstva idućih 30 godina, što nije prednost izraelske ponude i njihovih aviona koji su stari upravo tri desetljeća.

„Izraelcima ne ide u prilog ni činjenica da Šveđani nude avion čiji su letni troškovi niži za gotovo 800 milijuna eura od modificiranog F-16 Barak. Ipak, Izrael nudi eskadrilu aviona po znatno nižoj cijeni od švedske ponude. U prilog Izraelcima ide bolje naoružanje, dok su Šveđani u prednosti sa svojim naprednim radarom koji lovi mete manje od pola četvornog metra, kao i protubrodskim raketama RBS-15 kakve koriste hrvatske topovnjače, čime bi se dodatno dobilo na kompatibilnosti“, objašnjava Majetić.

Je li bolji polovni ‘Chevrolet’ ili novi ‘Volvo’?

Kad je izbor između rabljene i nove letjelice u pitanju, a to se ponavljalo godinama, stručnjak za nacionalnu i međunarodnu sigurnost Marinko Ogorec, predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu, vrlo slikovito rješava dilemu protupitanjem: „Biste li radije kupili polovni ‘Chevrolet’ ili novi ‘Volvo’? Pretpostavljam da konačni odgovor leži u tome koliko imate u džepu. Zašto bi ovdje bilo drugačije?“.

I Robert Mikac sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, odgovarajući na pitanje je li bolje kupiti nove ili rabljene zrakoplove da se Hrvatskoj ne bi dogodio aranžman kakav je Srbija sklopila nabavkom ruskih MiG-ova 29 (navodno ih je dobila besplatno, ali mora platiti remont i održavanje), nastavlja u sličnom tonu. Podsjeća i na hrvatska iskustva s remontom svojih MiG-ova 21 u Ukrajini što smatra da utječe na donošenje odluke o odabiru novih zrakoplova. Hrvatska je, naime, poslala MiG-ove na remont u Ukrajinu, ali se ispostavilo da je posao loše urađen, pa su zrakoplovi morali biti prizemljeni.

A šta će reći Srbija?

Odluka Hrvatske da nabavi višenamjenski borbeni avion može u Beogradu ojačati pozicije pristalica modernizacije njihovih MiG-ova 29, ukazuje Aleksandar Radić. Podsjeća da je Srbija potpisala ugovore o tehničkoj podršci za šest aviona koji su nedavno stigli iz Rusije, kao i četiri aviona koji su nabavljeni prije 30 godina.

“Na otvorenu temu modernizacije svako snažan uticaj može da ima odlučnost Hrvatske da ima eskadrilu borbenih aviona, ali cena projekta je možda puno važniji element za konačnu odluku. Sada je odbrambeni budžet Srbije pod velikim pritiskom više paralelnih finansijski zahtevnih projekata, a samo u 2018. predviđeno je više od 132 miliona evra za nabavke tehnike, modernizaciju, razvoj. Duži niz godina Srbija će biti pod teretom obimnih ugovora koji ne daju puno prostora za proširenje ambicija u domenu avijacije”, prognozira Radić.

Sve nadležne institucije, prvenstveno stručne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, razmatraju i analiziraju različite modele kupovine novih borbenih zrakoplova te će odabrati najprimjereniju opciju vodeći računa o periodu tranzicije s postojećih na nove zrakoplove i dugoročnoj isplativosti“, kaže Mikac.

Među ključnim stvarima na koje će se obratiti pozornost pri odabiru, navode hrvatske vlasti, nalaze se značajnost karakteristika i sposobnosti zrakoplova, cijena, međudržavni sporazum i paket gospodarske suradnje. Sve navedene karakteristike Mikac smatra podjednako važnim, jer se „traži cjelokupno rješenje koje će biti optimalno jedino ako su sve navedene potrebe kvalitetno balansirane“. „To je i razlog što se s ovim procesom ne brza već se detaljno analiziraju različite varijante odabira novog borbenog zrakoplova“, dodaje.

Dok Ogorec ističe, na prvom mjestu, borbenu sposobnost i operativnost zrakoplova, Majetić ukazuje da prema uredbi Europske komisije više nije moguće vezivati kupnju aviona s otvaranjem novih industrijskih pogona, kao što su Mađari kupnjom Gripena isposlovali otvaranje Electroluxove tvornice.

„Šveđani u ovom poslu stoljeća nevezano nude suradnju u pogledu financiranja istraživačkog centra SAAB-a i Ericson Nikole Tesle, izgradnju Znanstvenog parka te suradnju sa zagrebačkim Fakultetom elektrotehnike i računarstva, čime bi se ostvario transfer tehnologija u pogledu proizvodnje rezervnih dijelova, održavanja simulatora leta. Šveđani nude veliku mogućnost industrijske suradnje, dok od Izraelaca nismo čuli nikakve nevezane ponude suradnje“, objašava Majetić.

Bolje je kupiti novo, ali…

Govoreći o stanju u širem okruženju, vojni analitičar Aleksandar Radić ukazuje kako Hrvatska među posljednjima odlučuje što će sa svojim borbenim zrakoplovstvom. Navodi primjere Rumunjske, koja je nabavila polovne F-16, odluke Češke i Mađarske da unajme švedske lovce JAS-39 Gripen, kao i Srbije koja se odlučila za prijelazno rješenje nabavke korištenih MiG-ova 29 kakve već ima u naoružanju.

„Produžetkom životnog veka sa pripisanih 30 godina na 40 ili 45, eskadrila ‘dvadesetdevetki’ na Batajnici moći će da se održi do prve polovine 2030-tih godina“, najavljuje Radić.

Prednosti i nedostaci izabranih aviona

Govoreći o infrastrukturnim prednostima i nedostacima dviju ponuda, Vanja Majetić navodi kako su Šveđani u prednosti jer nude zrakoplov kojem je dovoljna poletno-sletna pista od samo 800 metara, dok je za F-16 potrebnija znatno veća infrastruktura. Po njemu, važno je reći i kako je Gripen u prednosti po prosječnom broju sati korištenja prije kvara, broju sati popravaka u odnosu na sate leta, prosječnom vremenu za uklanjanje kvara. Zamjena motora kod Gripena traje tek jedan sat, a kod Baraka puna dva dana, s tim da se Barak iskazao na bojnom polju, za razliku od Gripena.

Iz svog kuta komentira dileme pred kojima je Hrvatska – kupiti nove ili polovne avione, pa priziva poznatu Fordovu izjavu po kojoj je najbolji automobil nov automobil i smatra da to vrijedi za svako tehničko sredstvo.

„Kada se analizira prefinjena i složena tehnologija kakva se koristi na višenamenskim borbenim avionima, problem svrsishodnosti nabavke polovnog sredstva ratne tehnike posebno mora da se svestrano preispita jer na prvi pogled povoljna cena vrlo lako se penje kada se uračuna trošak potrebnih modifikacija, ulaganja u produžetak resursa i ostale troškove održavanja u odnosu na iskoristivi preostali resurs“, govori Radić uz napomenu kako „novi avion ima visoku cenu koja sasvim izvesno prevazilazi ekonomske mogućnosti država u regionu“.

Do eskadrile za pet godina

Iako je u hrvatskoj javnosti bilo puno onih koji su se protivili kupovini borbenih zrakoplova, oni koji brane odluku hrvatskih vlasti ukazuju kako je korist višestruka, pozivajući se prije svega na obveze koje proistječu iz članstva u NATO-u, jer Hrvatska mora participirati u sustavu kolektivne obrane. Ogorec napominje kako to uključuje i hrvatski obrambeni angažman, te dodaje: „Ako se nismo spremni i sposobni sami braniti, nitko to neće raditi umjesto nas“.

„Sukladno NATO standardima, dužni smo braniti svoj zračni prostor, pa ako to ne možemo sami naš zračni prostor pokrivati će obližnje NATO zemlje. Naravno, to nije besplatno i mi bismo tu uslugu itekako plaćali. Drugo, naš zračni prostor je gusto ispremrežen linijama komercijalnih letova koji jako dobro plaćaju našu zemaljsku kontrolu letenja. Osnovni zahtjev da bi se takva umreženost komercijalnih letova zadržala je potpuna sigurnost zračnog prostora koju može osigurati samo pouzdano i spremno ratno zrakoplovstvo. Smanjenje komercijalnih letova znači smanjenje zarade sustava zemaljske kontrole letenja Republike Hrvatske. U svakom slučaju, borbeni zrakoplovi koje Republika Hrvatska nabavlja razmjerno brzo će isplatiti sami sebe“, tvrdi Ogorec.

I Mikac je svjestan kako je „vječno pitanje“, pogotovo u situaciji stalnog deficita državnog proračuna, borba između onih koji se protive kupnji borbenih zrakoplova i onih koji takvu opciju podržavaju. Po njemu, argumenti za nabavku novih zrakoplova nadvladavaju one protiv takve odluke.

„Nabavkom novih zrakoplova Republika Hrvatska održava borbenu sposobnost, osigurava nastavak školovanja i treninga vlastitog letačkog i zemaljskog osoblja te prateće infrastrukture, sama čuva vlastiti zračni prostor, ali i pokazuje odlučnost obveze prema saveznicima kao i snagu prema potencijalnim suparnicima“, navodi Mikac.

Bez obzira na sve argumente za i protiv, slika koju su do sada davali hrvatski borbeni zrakoplovi, stari i dotrajali MiG-ovi 21, nije bila nimalo blistava. Događala su se gašenja motora u zraku, otpadanje dijelova, čak i pad jednog od njih. Takve situacije dolaskom novih letjelica na hrvatsko nebo, bez obzira odakle došli i u kojem aranžmanu, ne bi se više događale, a predstojeća desetljeća pokazat će koliko je investicija vrijedna stotine milijuna eura bila isplativa. (Službenih potvrda točnog iznosa za nabavku nema, no procjenjuje se da bi okvirna cijena švedskih zrakoplova bila 800 milijuna eura, a izraelskih upola manje.) Prva dva zrakoplova stigla bi u Hrvatsku 2020. godine, potom bi godinu kasnije stiglo još njih šest, te 2022. godine posljednje četiri letjelice čime bi se brojka zaokružila na 12 zrakoplova.

Izvor: Al Jazeera