Hrvatski zaokret: Odmak od SAD-a i dijalog sa susjedima

Nakon što je Zoran Milanović izabran za novog hrvatskog predsjednika, razni politički krugovi u regiji komentirali su njegov izbor u odnosu na još aktualnu, ali uskoro bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, izrazivši nadu da će Milanović raditi na poboljšanju odnosa.

Razlike u vanjskopolitičkoj viziji između novog predsjednika i dosadašnje predsjednice bila je vidljiva u TV sučeljavanjima.

Grabar-Kitarović usvrdila je, između ostaloga, da je Milanović kao premijer posvađao Hrvatsku sa susjednim zemljama.

Milanović je, pak, tvrdio da je upravo ona to činila, inzistirao na dijalogu umjesto konfrontacije te je bio vrlo kritičan po pitanju politike Hrvatske prema BiH i predsjedničinoj ulozi, a ona je, pak, ocijenila kako u Predsjedništvu BiH, misleći na Željka Komšića, nema sugovornika.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kovačević: Ne očekujem ‘soliranje’

Govoreći oštro o Aleksandru Vučiću i Viktoru Orbanu, optužio je Grabar-Kitarović da je Hrvatsku ‘gurala’ gdje joj nije mjesto te kritizirao i Inicijativu Tri mora koju je ona inicirala, rekavši da se radi o projektu  “za paradu” i političkom grupiranju država desnih autokratskih režima.

S druge strane, Grabar-Kitarović je istaknula da SAD smatra najvećim saveznikom, dok je Milanović stanovišta da je to EU.  

Mnogi analitičari i promatrači, kao i mediji, tijekom mandata Grabar-Kitarović ocjenjivali su da je vodila često zasebnu vanjsku politiku, bez koordinacije s Vladom s kojom je treba sukreirati.

Sugovornici Al Jazeere procjenjuju da će se s Milanovićem, koji je najavio suradnju sa svakim u izvršnoj vlasti, stvar bitno promijeniti po vanjskopolitičkim pitanjima.

Vanjskopolitički analitičar i bivši hrvatski diplomat Božo Kovačević kaže da se, ukoliko će Milanović provoditi u djelo ono što je najavio, od njega neće moći očekivati ‘soliranje’ u vanjskoj politici, već će se o svim koracima dogovarati s Vladom – to predsjednica na odlasku, ističe, nije činila.

Jednostrani koraci za dobivanju na važnosti

“Ona je, pokušavajući sebe učiniti važnijom nego što zapravo jest, poduzimala jednostrane korake – sjećamo se da je pozvala predsjednika Srbije Vučića bez odgovarajuće pripreme i suradnje s Ministarstvom vanjskih poslova. Sjećamo se da je otišla u Mađarsku na početku svog mandata u trenutku kad je Mađarska odbila izrućiti [Zsolta] Hernadija i kad je izgradila žicu na granici s Hrvatskom i tamo je podržala poteze mađarske Vlade i zapravo osudila svoju vladu”, navodi Kovačević.

To se, kaže, od Milanovića ne može očekivati – potpunu suradnju očekuje i po pitanjima odnosa za zemljama regije.

Neovisno o, kako kaže, očitom animozitetu prema Vučiću, neće činiti ništa što bi naštetilo odnosima sa Srbijom ili na svoju ruku.

U slučaju Slovenije i Milanovićeve najave posjeta toj zemlji, ističe da po pitanju granice treba postići dogovor o koji neće primorati Hrvatsku da pristane na arbitražu koju je odbacila i istovremeno Sloveniji omogućiti da pokaže da je neki od njihovih interesa ostvaren.

Očekivanje manje zbunjujuće politike i koordinacije

Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, Milanoviću je, smatra, jasno da treba komunicirati ponajprije s Predsjedništvom BiH – izjavu Grabar-Kitarović da ona tamo nema s kim razgovarati, smatra jednom od mnogih nepromišljenih.

“Ona je i sama rekla da je Komšićev izbor legalan, a to znači da je i cijelo Predsjedništvo legalno i slagala se ona ili ne slagala s načinom izbora u BiH, odnosno u Federaciji BiH, mora prihvatiti rezultat tih izbora koji nijedna međunarodna instancija nije osporila”.

Otklon od Plenkovića i ‘serviranih’ Triju mora

U Milanovićevim je istupima Jakić ipak primijetio otklon od pozicije premijera što se tiče EU-a – Plenković je, navodi europski orijentiran do mjere da praktično sluša Europu.

“Premijer je bio aktivan u eurpskim okvirima kad je trebalo lobirati za izbor Ursule von der Leyen, ali inače se ne sjećam jednog primjera da je hrvatski premijer u gremijima EU-a istupao disonatno, zastupajući, a kamoli braneći, interes ili stav Hrvatske. Mislim da će Milanović tu biti određeniji”.

Inicijativu Tri mora, navodi, stavio je na svoje mjesto, rekavši da je to stara poljska inicijativa, koja je kasnije obrađena u SAD-u i onda ‘servirana’ Kolindi Grabar-kitarović

“Da je ona podgrije i ponovno stavi u optjecaj. Objektivno na štetu EU-a kao cjeline, odnosno čak, ako hoćemo zaoštreno reći, u korist podjele EU-a”.

Stoga smatra da se u budućnosti može govoriti o manje zbunjujućoj politici koja je, kaže, bila nekonzistentna zbog ambicije i želje Grabar-Kitarović da se istakne i dopadne.

“Vlada je govorila i činila jedno, a predsjednica je na svoju ruku činila drugo. Ja sam uvjeren da će Milanović svaki svoj vanjskopolitički potez prethodno koordinirati s Vladom, a ne primoravati Vladu da kasnije objašnjava što je predsjednik htio postići”.

Za Milanovićev naglasak na EU-u u odnosu spram SAD-a kaže kako je jasno da su zemlje EU-a ključni partneri Hrvatske, ali i da se EU ne može u cjelini smatrati vanjskopolitičkim partnerom jer je Hrvatska dio EU i svoju vanjsku politiku će artikulirati osobito s obzirom na politiku EU-a.

‘Prečesto izgledala kao američki lobist’

“Mislim da je Zoran Milanović u pravu kad je kritizirao predsjedničino nekritičko prihvaćanje SAD-a kao partnera kojeg bespogovorno treba slijediti. Da je Hrvatska Americi važna onoliko koliko je Hrvatskoj važna Amerika, onda ne bi još postojale vize za naše građane koji žele putovati u Ameriku i ne bi postojalo dvostruko oporezivanje onih koji posluju i u Americi i u Hrvatskoj”.

Unatoč tome, uvjeren je da neće zanemariti vanjskopolitičku važnost SAD-a te smatra da je bio uvjerljiv i što se tiče Inicijative Tri mora.

“Jasno je da je ta inicijativa jedan od načina administracije predsjednika [Donalda] Trumpa da destabilizira EU, a to nije interes RH. Zasad nikakve opipljive koristi od te inicijative za Hrvatsku nije bilo, a mogli smo se uvjeriti i da je Vlada, unatoč deklarativnoj podršci, ipak krajnje suzdržana prema toj inicijativi”.

Kolindi Grabar-Kitarović je, smatra, bilo sugerirano da inicira taj projekt i to je također bio jedan od problema njezina predsjedanja.

“Da je ona prečesto izgledala kao američki lobist, a ne kao predsjednica RH”, zaključuje Kovačević.

Jakić: Zaokret od politike konfrontiranja

Analitičar Tomislav Jakić smatra da po onome što je Milanović rekao općenito očekuje jači predsjednički ‘gard’ i u najmanju ruku promjena naglasaka na globalnoj, europskoj i regionalnoj komponenti.

“On je naznačio da glavnim partnerom Hrvatske na međunarodnoj sceni ne smatra SAD, iako je naravno svjestan njihove važnosti i važnosti hrvatsko-američkih odnosa. On naglasak stavlja na Njemačku, drugim riječima na Europu, iz čega bih ja iščitao da će se Hrvatska vanjskopolitički pozicionirati tako da će biti u prvom redu ‘usidrena’ u Europi, a neće se ponašati kao jedna od ‘saveznih država’ Amerike”, kaže Jakić.

No, pritom očekuje da će u vrijeme Milanovićevog mandata Hrvatska biti artikuliranija, glasnija i određenija na europskoj sceni, nego što je bila do sada.

‘Slijepo vezanje’ za američku politiku

Caratan ističe i da je politika predsjednice Grabar-Kitarović, naročito u početku mandata, bila “slijepo vezana” za američku politiku, a kako je ona postala hirovita, predsjednica ni sama nije znala što bi činila s tim pristupom.

Hrvatska,navodi, nije dio SAD-a niti ‘vazalna zemlja’ SAD-a pa ono što predlaže Milanović je, navodi, logično jer je temeljni interes Hrvatske jačanje pozicija unutar EU-a i u odnosima sa zemljama članicama.

“Drugo, za razliku možda od premijera Plenkovića, uloga Hrvatske u EU-u se ne sastoji samo u pukom izvršavanju odluka Bruxellesa i implementaciji tih odluka od strane Hrvatske, nego se radi o tome da Hrvatska ima i prostor samostalne politike unutar okvira politike EU-a. O tome se do sada nije vodilo računa, nego se smatralo da bilo koja odluka EU-a automatski jedino treba biti primijenjena, bez bilo kakve debate da li se radi o hrvatskom nacionalnom interesu”.

“Da Hrvatska neće više samo čekati europsko stanovište, nego da će aktivno nastojati doprinijeti, onoliko koliko je to u ovlastima predsjednika Republike, formiranju europskog stanovišta. Što se tiče regionalne politike, mislim da je tu bio najjasniji, makar je malo o tome govorio – mislim da bi trebalo očekivati jedan zaokret od politike konfrontiranja prema politici razgovaranja, dogovaranja i suradnje”, zaključuje Jakić.

Caratan: I prema Sarajevu i prema Mostaru

Vanjskopolitički stručnjak Branko Caratan očekuje promjene od nijansi do značajnih razlika. Kad je regija u pitanju, navodi, hrvatski je politički i ekonomski interes da zemlje Zapadnog Balkana uđu u EU, a za pretpostaviti je, kaže, da Milanovićeva politika neće voditi računa o uskostranačkim interesima.

“Odnosi sa susjednim zemljama neće biti determinirani unutrašnjepolitičkim potrebama, nego prije svega interesom hrvatske države u cjelini. Na primjer, na Srbiji se više ne bi trebali jačati mišići za odnose unutar Hrvatske. Milanovićev stav oko Srbije je vjerojatno veoma jasan. Što se tiče odnosa prema politici koju je vodio Slobodan Milošević i koja još ima traga u politici srpskog političkog vodstva, stav je potpuno jasan – to je politika koja je neprihvatljiva i s kojom nema kompromisa, ali radi se o tome da se sa Srbijom mogu pokušati normalizirati drugi odnosi bez ucjenjivanja”, kaže Caratan.

Stoga se, kaže, može pretpostavljati da odnosi sa Srbijom neće biti hiroviti, već da će imati jasne političke odrednice, a kada je u pitanju BiH oni, navodi, ne bi trebali biti u službi dobivanja biračke potpore Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj, odnosno svedeni samo na to.

“Nego bi prije svega trebali biti odnosi i sa zemljom u cjelini jer Hrvatska je zainteresirana da se BiH razvija, da uđe u EU i NATO i da granica s BiH bude sigurna u svakom pogledu. Dakle, odnosi s BiH bi trebali, za pretpostaviti je, u Milanovićevoj viziji ići i prema Sarajevu i prema Mostaru”.

‘Hrvatska ne može biti dio osovine od Poljske do Mađarske’

Tu je i pitanje još jednog susjeda – Mađarske. Hrvatska je, navodi, platila ‘ceh’ što se tiče nacionalnih interesa kada se u obzir uzme politika vlade Ive Sanadera, u čemu je Zagreb zbog koruptivnog ponašanja izgubio kontrolu nad naftnom kompanijom INA.

“I onda se ponašali i dalje prema [Viktoru] Orbanu kao da smo mi dio iste politike koja jača na istoku Europe, u bivšim istočnoeuropskim komunističkim državama, koja naginje na populističku varijantu i reduciranje demokratičnosti tih zemalja. To ne bi trebalo biti u viziji novog predsjednika dio naše politike. Odnosi s Mađarskom bi trebali biti normalizirani, ali Hrvatska ne može biti dio osovine koja se uspostavlja od Poljske do Mađarske i izaziva i probleme unutar EU-a”, zaključuje Caratan.

Izvor: Al Jazeera