Hrvatski obračun s lažnim diplomama

Piše: Damir Petranović

Skoro dva mjeseca trajat će masovna provjera autentičnosti svjedožbi i diploma u Zagrebačkom holdingu, golemoj tvrtki s najmanje 12.000 zaposlenih, u kojoj je gradonačelnik Milan Bandić okupio sva gradska komunalna poduzeća. Samo u prvih nekoliko dana otkriveno je 46 krivotvorenih dokumenata – polovica srednjoškolskih, polovica fakultetskih – a procjenjuje se da će se do završetka istrage brojka barem utrostručiti.

Nastavak je to “akcije čišćenja” koja je posljednjih mjeseci zahvatila Hrvatsku. Javnost se najviše zainteresirala za slučaj Milijana Brkića, glavnog tajnika HDZ-a i desne ruke šefa opozicije Tomislava Karamarka, kojemu diploma doduše nije bila falsificirana – nego je tek naknadno poništena nakon što je otkriveno da je prepisao doslovno 70 posto završnog diplomskog rada. I sve to zajedno s gramatičkim greškama i “tipfelerima”.

Brkić se u početku afere branio neobičnom najavom da će novi diplomski rad napisati na slučaju gospodarskog kriminala članova SDP-a i nikada nije demantirao prepisivanje, ali je pod pritiskom javnosti i medija ipak kuvertirao ostavku u stranci do završetka sudskog postupka koji je pokrenuo. Karamarkova uzdanica je, inače, u posljednjoj fazi vlasti njegove stranke, na vlasti bio zamjenik ravnatelja policija, pa je skandal time još neugodniji.

Provjera svih diploma u ZG Holdingu

Gradonačelnik Zagreba je, dakle, zajahao na čudnom antikorupcijskom valu i naredio provjeru svih 12.000 svojih zaposlenika, što će valjda neutralizirati činjenicu da je među prvima kojima je poništena fakultetska diploma upravo njegov bliski suradnik Robert Ljutić. Bandić je spretno okrenuo priču u svoju korist i puna dva dana okupira medije prijetnjama otkazima, kaznenim prijavama i milijunskim zahtjevima za nadoknadu štete svima kojima su lažni papiri pomogli u karijeri. Ipak, suradniku Ljutiću otkaz dao – nije. No, zato su njegovi pomoćnici pozvali državnu vlast na provjeru diploma u cijelom javnom sektoru, što bi trebao biti popriličan posao jer ondje svoj kruh zarađuje gotovo 250.000 ljudi.

Skoro dva mjeseca trajat će masovna provjera autentičnosti svjedožbi i diploma u Zagrebačkom holdingu, golemoj tvrtki s najmanje 12.000 zaposlenih, u kojoj je gradonačelnik Milan Bandić okupio sva gradska komunalna poduzeća. 

Cijela priča krenula je iz Ministarstva unutarnjih poslova i to vjerojatno baš kako bi se razotkrio konkurent iz HDZ-a – Brkić. Zajedno s njime isplivalo je još nekoliko zanimljivih slučajeva: dokumente je krivotvorio i šef osiguranja Ive Josipovića, ali hrvatski predsjednik nije burno reagirao, već samo kazao da “čovjek korektno obavlja svoj posao”, potom i nekoliko splitskih policajaca, čiji posao je bio upravo da otkrivaju lažne diplome.

I nisu oni bili sami: baš ovih dana i bivša glasnogovornica lokalne policije osuđena je na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog sličnog grijeha. Otkrili su je tek kad se prijavila na natječaj za posao u vrhu špijunske zajednice, a zanimljiv je zaključak da fakultet nikada nije završila, iako njena diploma ipak nije krivotovorena. Jezični stručnjaci ovu će situaciju opisati kao oksimoron, dakle nešto poput drvenog željeza ili vrućeg leda, ali sud će valjda znati donijeti konačnu odluku.

Javnost umorna od afera

U najnovijoj članici Europske unije ovakvi skandali sve manje utječu na javnost, ionako umornu od beskrajnih afera, političkog kadroviranja, krčmljenja javnog novca i sve jasnije neosjetljivosti političara. Htjelo bi se na brzinu dosegnuti demokratske standarde zapadnoeuropskih i skandinavskih država, a u realnosti državu često vode čak i ljudi s falsificiranim osobnim dokumentima. To zna i gradonačelnik Splita Ivo Baldasar, pa je prošlog tjedna odjednom odustao od najavljenje akcije čišćenja kukolja u svojoj administraciji. Upitao je samo: “Zar nam nije dosta depresije i problema?”

“Vjerujem da je serijsko provjeravanje diploma u Hrvatskoj čista slučajnost, vjerojatno domino-efekt slučaja Milijana Brkića. Ta situacija je iznimno neugodna za HDZ, a onda se Milan Bandić sjetio provjeriti ljude u svojim redovima, jer mu je bolje da se skandali odrade sada, nego prije nekakvih izbora. Kad odradi posao, onda će u kampanji moći mahati svojom dosljednošću – umjesto da mu skandali nekontrolirano izbijaju u javnost”, smatra Zorislav Antun Petrović, zaštitno lice udruge Transparency International Hrvatska (TIH).

Gradonačelnik Zagreba je, dakle, zajahao na čudnom antikorupcijskom valu i naredio provjeru svih 12.000 svojih zaposlenika, što će valjda neutralizirati činjenicu da je među prvima kojima je poništena fakultetska diploma upravo njegov bliski suradnik Robert Ljutić. 

Nekoliko dana nakon što je izabran za predsjednika TIH-a u trećem mandatu, Petrović pokušava pojasniti kako javnost gleda na falsifikatore u strankama i javnoj upravi.

“Političari od početka imaju logiku ‘držanja strane’, dakle: tko je naš, sve mu opraštamo. Vjerojatno zato rejting HDZ-a nikako ne raste, unatoč jako lošim rezultatima vlade. Imaju skandal s glavnim tajnikom, a ljudi na to sigurno ne gledaju blagonaklono. Deseci tisuća izgubili su posao u privatnom sektoru, dok je javni sektor ostao gotovo netaknut, a pored toga oni imaju i veće plaće, što je jedinstven slučaj u Europi. Zato je javnost ljuta i traži veću odgovornost”, kazao je Petrović za Al Jazeeru.

Guranje problema pod tepih

Slično razmišlja dr. Berto Šalaj, koji na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti predaje dva bitna kolegija: jedan je Demokracija i civilno društvo, a drugi Politička socijalizacija i političko obrazovanje.

“Zagrebački gradonačelnik Bandić u maniri populista pokušava pokazati da on uvodi red, za razliku od državne vlasti, te da inzistira na poštenju – što može zvučati paradoksalno. On koristi situaciju da na primjeru Zagreba pokaže kako se treba kvalitetno upravljati političkom zajednicom i to nije loše samo po sebi, ali čini mi se da se radi samo radi političkih poena”, rekao je Šalaj.

“Ono što me više muči jest situacija s Milijanom Brkićem i njegovom strankom HDZ, gdje oni pokušavaju minorizirati prekršaj i gurnuti ga pod tepih. Zaista je problematično da na stranačkom skupu akademske zajednice, gdje sjedi nekoliko stotina magistara, doktora i akademika, govori čovjek koji je falsificirao akademski dokument”, dodaje Šalaj, naglasivši da ga zabrinjava činjenica prema kojoj građani nisu spremni sankcionirati takvo ponašanje na izborima.

“HDZ će uvijek imati najmanje 20 posto glasova, pa se treba zapitati zašto smo, kao građani Hrvatske, u tolikom broju spremni podržati ovakvo ponašanje? U nama je problem. Evo, političar Ante Đapić je i godinama nakon oduzimanja lažnog magisterija, aktivan u politici, to dokazuje da smo potpuno izgubili osjećaj moralne i političke odgovornosti. Pretvaramo se u bolesno društvo”, tvrdi Šalaj.

Lažni magistar

Upravo slučaj Ante Đapića jedan je od oglednih primjera društvenog apsurda: viđenom desničarskom političaru prije desetak godina otkriven je prepisani magistarski rad, zatim mu je Pravni fakultet u Splitu oduzeo titulu, ali sud je odbio optužnicu protiv njega uz bizarno objašnjenje da “na fakultetima ionako svi prepisuju”. Javnost se sablaznila, pa je i jedan novinar napisao nekoliko tekstova o presudi kojom se sudski legalizira “prepisivačina”.

Rezultat: Đapić jer kasnije ipak postao magistar i eno ga u Osijeku kao predsjednik Gradskog vijeća, a država je kaznila novinara jer je – oklevetao suca. Baš prošlog tjedna počistila mu je tekući račun.

“Uloga i vrijednost znanja u hrvatskom društvu očito je pala. Ionako imamo masovnu proizvodnju diploma, a očito ih se može i kupiti. Izgubilo se ono da ‘plemstvo obvezuje’ i zaboravilo da intelektualci nisu oni s diplomom, nego oni koji se bave svojom profesijom i društvenim pitanjima. Ne, ljudima je trebao taj ‘komad papira’ kako bi došli do posla ili kako bi napredovali, pa nisu prezali čak ni od kriminala. Takvi ljudi preziru rad i misle da su svi oko njih na jednak način došli do svojih problema”, ljutit je profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Josip Kregar.

Upravo slučaj Ante Đapića jedan je od oglednih primjera društvenog apsurda: viđenom desničarskom političaru prije desetak godina otkriven je prepisani magistarski rad, zatim mu je Pravni fakultet u Splitu oduzeo titulu, ali sud je odbio optužnicu protiv njega uz bizarno objašnjenje da “na fakultetima ionako svi prepisuju”.

“Nakon rata taj proces pomogla je i nostrifikacija diploma iz drugih država, jer su institucije koje inače ne bi mogle biti priznate, izdavale dokumente kao robu koju se može kupiti. Nije ni čudo da se masovno mešetarilo i falsificiralo”, smatra Kregar.

Samo politička podobnost

“Tu je i problem komercijalizacije obrazovanja koje više nije način napredovanja u društvu, nego se temelji na vezama, poznanstvima, beskrupuloznosti i direktnoj korupciji. Rat je razorio nepisano pravilo i društvenu vrijednost da se u životu napreduje isključivo znanjem i radom. Ostala je samo politička podobnost”, nastavlja Kregar, koji tvrdi da hrvatska javnost nakon najnovijih slučajeva ipak pomalo počinje prepoznavati opasnosti ovakve prakse.

“Javne službe su prepune ljudi sa sumnjivim diplomama i kvalifikacijama. Zaboga, pa koliko samo imamo ‘inženjera prometa’ koji se bave svime osim prometom?! Lažni dokumenti koji se otkrivaju samo su vrh ledenog brijega: postoje mnogi koji su sasvim zakoniti, a svejedno ne vrijede jer iza njih ne stoji znanje”, zaključuje Kregar.

Prije desetak godina Hrvatska se dugo skandalizirala nad podatkom da ima tek sedam posto akademski obrazovanih građana. U posljednje vrijeme radikalno je napredovala, pa vladine procjene govore da ih je danas gotovo 20 posto.

Izvor: Al Jazeera