Oglasi

Hrvatski Hamlet na 'nišanu' vlastitih dvorjana

Andrej Plenković porazio je desnicu u HDZ-u i šire u slučaju Istanbulske konvencije, no nove šansu za nju dolaze.
Andrej PlenkovićVlada je priopćila da je Andrej Plenković razgovarao nakon incidenta s Miloradom PupovcemAP - Arhiva

Ovo nije gotovo – to je poruka koja je šefu HDZ-a i premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću poslana iz dijela stranke koji je do kraja odlučno bio protiv ratifikacije Istanbulske konvencije – čak 17 saborskih zastupnika HDZ-a uskratilo je podršku.

A novih pritisaka nezadovoljnih članova, skupina ili crkvenih krugova, smatraju analitičari, neće manjkati – grupa branitelja traži bolju zastupljenost teme "Domovinskog rata" u kurikulumu povijesti, Obiteljski zakon iznova izaziva kritike zbog diskriminatornih elemenata, a i Zakon o pobačaju doći će na red – kao i drugih novih i starih problema.

Unatoč svemu, politički analitičar Žarko Puhovski smatra da je Plenković u slučaju Istanbulske konvencije odnio pobjedu te da će zadržati stvari pod kontrolom.

Loše alternative za protivnike

No, ukazuje kako se na njegovu primjeru pokazalo da, kad se jednom krene s kompromisima, kojima je bio sklon u okupljanju vladajuće većine i primirivanju nezadovoljnika, njima nema kraja. No, ima sreće, kaže, što je desnica u HDZ-u vrlo slaba.

Krajnja desnica bez snage

U isto vrijeme stranka Hrast, koja je zbog protivljenja Konvenciji izašla iz vladajuće koalicije, poziva na okupljanje krajnje konzervativnih snaga, no Puhovski smatra da u ovom trenutku one ne mogu ugroziti HDZ i postati jaka politička snaga.

"U Hrvatskoj je u tom pogledu na neki način 'nenormalna' situacija zato što ima znatno manje radikalne desnice nego bilo gdje u Europi, čak i manje nego u Njemačkoj, budući da HDZ i dalje uspijeva progutati najveći dio radikalne desnice. Kad dođe do izbora, do sada se uvijek pokazivalo da su, unatoč svim kritikama, naprosto familije odlučivale – mi sad već imamo nekoliko generacija familija koje su glasale za HDZ, pa i za SDP na drugoj strani, bez obzira na sve prigovore."

I Čerepinko smatra da desne inicijative bez desnog krila na vlasti u HDZ-u nemaju šanse biti ozbiljnija politička snaga, što pokazuju primjeri.

"Od rasapa pravaških opcija do nekoliko neuspješnih inicijativa ekipe okupljene oko Željke Markić. Kad im HDZ ne pruži potporu, te inicijative vraćaju se tamo gdje u svakom normalnom društvu i trebaju biti – na margine političkog radikalizma. Ni sam HDZ ne prolazi trijumfalno kad mu je na čelu desna struja. U vrijeme g. Karamarka vlast su osvajali 'za dlaku'."

"Prvo zato što se sastoji od ljudi koji zapravo nemaju zajedničku osnovu osim toga da su protiv samoga Plenkovića jer je sasvim jasno da je, primjerice, [Davor Ivo] Stier po svemu i dalje bliži Plenkoviću nego Milijanu Brkiću. Dakle, oni mogu funkcionirati jedino dok imaju taj neki zajednički nazivnik protivljenja Plenkoviću. Koliko će to trajati teško je reći. A, s druge strane, oni su sada u poziciji u kojoj su doista pretrpjeli težak poraz, koliko god to ljudi koji ne znaju politički misliti, poput [Željka] Markić ili možda znaju misliti, pa ne žele priznati, ali evidentan poraz su doživjeli, skupa s Katoličkom Crkvom, koja se nikad nije tako direktno angažirala i tako direktno izgubila u političkoj borbi", kaže Puhovski.

Te skupine, smatra, imaju samo dvije mogućnosti – rušiti Plenkovića, što je vrlo teško s obzirom na legitimitet izbornih pobjeda i držanje "uzda" stranke u ruci, a druga je stvaranje novih stranaka, što se uvijek pokazalo neuspješnim.

"Tako da zapravo ti ljudi moraju 'progutati' svašta i ostati u HDZ-u ako žele biti politički aktivni, a to jača Plenkovićevu poziciju."

U tom smislu važnijim događajem od izglasavanja konvencije smatra izglasavanje povjerenja ministrici gospodarstva i potpredsjednici Vlade Martini Dalić, za koju su ruku dignuli i nezadovoljnici, što znači da Plenković ozbiljno kontrolira stranku i parlamentarnu većinu.

Preživljavanje od koraka do koraka

"Moguće je da se izvuku neki svjetonazorski elementi, međutim, ekipa koja je radila prošli referendum o braku pokušala je izvesti jedno probno ispitivanje javnog mnijenja i pokazalo se da je praktički dvije trećine građana Hrvatske bilo protiv zabrane pobačaja, tako da su oni to već jedanput htjeli, pa su odustali od tog plana i mislim da to tako skoro nemaju kao mogućnost."

Stoga zaključuje da će Plenković i preživljavati od koraka do koraka, skupljati taman dovoljno glasova i održati saborsku većinu na okupu, ali i gubiti orijentaciju.

"Jer će se morati ponašati prema apetitima onih koji su tu važni, a to nije ni približno niti najveći problem radikalna desnica, nego je tu i HNS i manjinske stranke".

Analitičar Darijo Čerepinko također smatra da se desni dio HDZ-a, uz "satelitske udruge" i Crkvu, precijenio pokušavajući pokazati snagu šefu stranke, kome je sada puno veći problem oporba u vlastitim redovima od one u Saboru i njegova će glavna bitka idućih mjeseci biti ona unutarstranačka.

"Spašava ih to što g. Plenković, za sada, kontrolu nad strankom preuzima postupno i bez većih potresa, ali prije ili kasnije morat će se riješiti kadrova koje je u stranačku infrastrukturu postavio Tomislav Karamarko, pogotovo ako od stranke želi napraviti modernu demokršćansku europsku stranku, što HDZ u ovom trenutku još nije", kaže Čerepinko.

S obzirom na to da HDZ, kako kaže, nije stranka koja njeguje različitosti i potiče široku unutarstranačku raspravu, neodlučnost bi mu se mogla "obiti o glavu".

Čerepinko: "Dolaze nova 'miniranja'"

"Ako želi preuzeti punu kontrolu nad strankom kojoj je stranačka stega i bespogovorno slušanje šefa stranke utkano u samu strukturu djelovanja, morat će biti mnogo odlučniji jer su njegovi prethodnici odradili odličan terenski posao i za kadrovsko preoblikovanje stranke demokratskim metodama treba puno više vremena nego što ga g. Plenković u ovom trenutku ima. Država ne napreduje, pomaci nabolje su nedovoljni i zapravo kozmetički."

HDZ-ovih disidenata, ističe, bilo je i ranije, no prijašnji su se šefovi stranke s njima odlučnije obračunavali, pa se glasovanje u Saboru mimo stranačke volje nije moglo dogoditi, a sada HDZ-ova desnica i s njima povezani desni radikali, kaže, lako mogu naći teme na kojima će Plenkoviću raditi probleme.

Osjetljiva pozicija Crkve

Crkva, kao bitan čimbenik, na primjeru Istanbulske konvencije, kaže Puhovski, pokazala je zabrinjavajuću političku nesposobnost da vodi ozbiljnu borbu u vezi sa svjetonazorskim pitanjima. "To je nešto zaista novo, takva doslovce intelektualna impotencija Crkve – oni nisu bili u stanju razlikovati Vijeće Europe od Europskog vijeća i takve nekakve stvari... Tu se Crkva u mnogim aspektima pokazala nepripremljenom i stoga se osramotila."

Čerepinko kaže da se od Crkve može očekivati sve veći pritisak na institucije sekularne države i liberalnog društva. "Za sada im koristi kriza države i njezinih institucija, koja, s jedne strane, dovodi do retradicionalizacije društva, ali ako situacija krene nabolje, njihov radikalizam dovest će do osipanja vjernika i marginalizacije kakvu vidimo u cijelom nizu uspješnih europskih država, na čelu s Republikom Irskom."

Šiber, pak, smatra da je jednom relativno konzervativnom društvu, kao što je Hrvatska, normalna stvar da Crkva uvelike može definirati političke odnose, no da je i nju samu teško promatrati kao homogenu skupinu. Konzervativna stajališta, navodi, ne zabrinjavaju ako u njima nema opredjeljenja koja stvarno ugrožavaju demokratske dosege suvremene Europe – Istanbulska je konvencija, kaže, upravo na tragu toga, dok su problemi Obiteljskog zakona te prava žene da raspolaže svojim tijelom civilizacijske tekovine na kojima se sada u Hrvatskoj lome koplja.

"Ono što kod mene budi određeni optimizam jest činjenica da u Hrvatskoj, barem na pojavnoj političkoj sceni, nismo imali pokušaje negativističkog stava prema drugima – ako izuzmemo, naravno, 'ljubav' u hrvatsko-srpskim i srpsko-hrvatskim odnosima – tako da je migrantska kriza, na moje iznenađenje i zadovoljstvo, pokazala da nitko tu krizu nije pokušao iskoristiti da bi usmjerio frustracije, mržnju, negativan stav prema onima koji su tražili bolji život u europskim zemljama, za razliku od Mađarske, Poljske, Slovačke, pa dijelom i Austrije i slično."

"Poput onih iz 'manje važnih resora', kao što su obrazovanje ili kultura, a da ozbiljno ne dovedu u pitanje svoju poziciju u stranci ili Saboru. I svakako će, ako ne direktno, onda preko desničarskih udruga, to činiti na svim nazoviideološkim pitanjima koja tek dolaze na dnevni red – od reforme obrazovanja do Obiteljskog ili Zakona o pobačaju. Crkva će im u tome pružati bezrezervnu podršku, pa se premijer treba pripremiti na nova miniranja i podmetanja klipova u kotače Vlade. Osim ako se ne riješi unutarstranačke opozicije, za što mu, osim marginalizacije i izbacivanja pojedinaca iz stranke, savršeno mogu poslužiti i prijevremeni parlamentarni izbori"..

Sve što se u posljednje vrijeme događa u HDZ-u, smatra s druge strane analitičar Ivan Šiber, dobro je za Hrvatsku.

"Prisiljava Plenkovića da pokaže kakav je, da se odredi i da se u isto vrijeme i sam HDZ pokaže i prokaže – je li to onaj HDZ kakvog smo svi željeli u smislu jedne demokratske, suvremene konzervativne stranke ili je to još onaj masovni pokret jednog tradicijskog, zaslijepljenog, negativističkog profila koji bi bio više protiv nego za", kaže Šiber.

Pred Hrvatskom su, smatra, teški politički trenuci koji će pokazati što se zapravo događa u HDZ-u – kada se stranka na vlasti nađe u dilemama koje dovode u pitanje njezin profil, a mora se opredijeliti, dolazi do problema, pogotovo kad je u pitanju HDZ, koji se, kaže, sastoji od niza različitih skupina.

'Hamletovska' pozicija

"Kada se suočite sa stvarnim izazovima profiliranja hrvatskog društva kroz nužnosti donošenja određenih zakona s kojima smo suočeni, zakona koji su zapravo i civilizacijska dostignuća, tada pokazujete kakvi ste i do koje mjere stranka može organizacijski podnijeti svoje unutarnje suprotnosti."

U cijelom tom kontekstu na čelu HDZ nalazi se osoba koja je, kaže, došla na čelo stranke kao svojevrsni spasitelj od Karamarkove "samoubilačke politike" i dobio podršku – no, zaboravila je neka politička pravila.

"Upravo u momentu političkog trijumfa treba učiniti odlučne korake i donositi teške odluke. Ukoliko se one odgađaju, njihova je realizacija sve teža – to vrijedi kako u unutarstranačkoj politici, tako i općenito na političkoj sceni neke zemlje. Ako odgađate donositi nepopularne odluke dok ste na vrhu podrške javnosti, otežavate vlastitu poziciju i mogućnost da te odluke donesete."

Plenković je, kaže, u tome zakasnio i sada je u "hamletovskoj" poziciji, u kojoj mora poduzeti korake i pokazati je li vjerodostojan u smislu suvremenog opredjeljenja.

"Potezi koje je sada vukao, i kadrovski i politički, ne ukazuju da mu se baš dobro piše jer, izuzev Istanbulske konvencije, s kojom je jednostavno bio suočen i morao je povući određene korake, u mnogim problemima iščekuje da se oni rješavaju sami od sebe, a tu je u životu jako teško", zaključuje Šiber.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.