Hrvatska razmatra uvođenje ličnog bankrota

Prezaduženi Hrvati bi uskoro mogli dobiti mogućnost proglašenja ličnog bankrota, pišu hrvatski mediji pozivajući se na Ministarstvo pravde.

Tačan datum donošenja zakona koji bi propisivao uslove i način proglašavanja bankrota za sada se još ne zna, ali to sigurno neće biti prije jeseni, navodi portal business.hr.

Po riječima Ozrena Matijaševića, predsjednika Hrvatskog udruženja sindikata, oko 10.000 hrvatskih građana ne može otplaćivati svoje dugove, ali je po nekim procjenama ta cifra i do 30.000.

Iz ministarstva ističu i to da će se ideje za zakon o ličnom bankrotu tražiti u slovenskom i belgijskom modelu, jer su procijenjeni kao najprimjenjiviji za hrvatske prilike.

Slovenski model, star četiri godine, najbolji je uzor i za Matijaševića, koji se već nekoliko godina, kao i dio javnosti, zalaže za uvođenje ličnog bankrota.

Institut ličnog bankrota je zadnje rješenje, nakon što se utvrdi da ne postoje druge mogućnosti za izlazak iz dugova, i to podrazumijeva da dužnik na neko vrijeme gubi samostalnost u vođenju ličnih finansija i dobija staraoca, odnosno stečajnog upravnika koji upravlja svom njegovom imovinom i računima.

Rješavanje duga

On određeno vrijeme nakon toga kontrolira dužnikove finansije i može upravljati njima, naročito hoće li se i pod kojim uslovima to lice ubuduće zaduživati, dok se ne pokaže kako je ono sposobno da nastavi da vodi finansije samostalno.

Tek tada ima pravo i na to da ponovo zatraži izdavanje kartica ili kredit u banci.

Prezaduženi građani, čija imovina doseže okvire dugova, mogli bi sjesti s povjeriocima u centrima za mirenje ili se u neformalnom kontaktu riješiti duga.

Naredna mjera bila bi pokretanje sudskog postupka ličnog bankrota, a za takve slučajeve bi se uveli posebni staraoci iz redova javnih bilježnika (notara) i licenciranih advokata, čiji bi zadatak bio da brinu o daljnjem poslovanju građanina poslije bankrota.

Značajnom broju građana institut ličnog bankrota bio bi spas, iako se njime ne podrazumijeva brisanje dugova, već stvaranje uvjeta za njihovu otplatu, uz mogućnost da dužnik ipak zadrži prihode dovoljne za pokriće osnovnih životnih potreba.

Izvor: Agencije