Hrvatska pred vratima Schengena

Kako se bliži datum odluke o ispunjenju tehničkih uvjeta, u Hrvatskoj raste optimizam, iako postoji i doza opreza (AP)

Iako je već šest godina članica Europske unije, Hrvatska je i jedna od šest država koja nije dio Schengena, zajednice država između kojih vlada gotovo potpuna sloboda kretanja, osim u iznimnim situacijama, a promet roba i usluga istodobno ne prepoznaje granice. O tehničkoj spremnosti Hrvatske za pristupanje Schengenskoj zoni Europska komisija će odlučivati za nekoliko dana, no tek potom slijede politički dogovori koji najviše ovise o hrvatskim susjedima, prije svih Slovencima. I za hrvatsko članstvo svi u schengenskom društvu, ukupno njih 26, moraju dići ruku.

Očito je još dug i težak put pred Hrvatskom, kao što je dug i težak bio put koji je do sada prešla kroz nabavku i stavljanje u funkciju nove opreme, obuku policajaca i prilagodbu graničnih prijelaza. I kad jednom postane dio Schengena, ponovno sve neće ići tako lako i glatko jer treba sačuvati više od 1.300 granice i poštovati stroga pravila na prijelazima.

Kako se bliži datum odluke o ispunjenju tehničkih uvjeta, u Hrvatskoj raste optimizam, iako postoji i doza opreza. Vlaho Orepić, bivši ministar unutarnjih poslova za čijeg je mandata mnogo toga urađeno na pripremama za uspostavu schengenskog sustava, smatra da je ulazak u Schengen najvažniji vanjskopolitički cilj Republike Hrvatske. Iskustvo politike ipak ga, kako priznaje, uči da bude oprezan. Svjestan je, dodaje, da se „mora doći do jednoglasja, odnosno jednog zajedničkog ‘da’ svih članica schengenskog prostora, u trenutku u kojem Europa doživljava veliki niz unutarnjih problema što će biti ogroman izazov za vanjsku politiku Republike Hrvatske“.

„Uz sve to dolaze i ono što se često naglašava u javnosti, a to je cijeli niz vanjskopolitičkih izazova koji nisu riješeni u odnosima sa susjednom Slovenijom, prije svega u smislu razgraničenja“, ukazuje Orepić.

Pomjeranje zone Schengena i u slovenskom interesu

No, Tjaša Božič, savjetnica za europske poslove i međunarodne odnose na Institutu za politički menadžment (IPM) u Ljubljani, primjećuje kako je „hrvatski ulazak u Schengen i pomak schengenske granice na granice Hrvatske sa njenim susjedima [koji nisu ni u EU] u slovenskom interesu“. I u tom smislu, dodaje, Slovenija nema nikakav problem po pitanju članstva Hrvatske.

„Međutim, Hrvatska treba ispuniti sve uvjete, među njima i sigurnosno-tehničke. Tu je jako važno kontroliranje (ilegalnih) migracija, a Hrvatska taj uvjet u ovom trenutku ne ispunjava. Hrvatska nema riješeno ni pitanje granica sa većinom susjeda, što je neprihvatljivo ako govorimo o učinkovitom upravljanju i nadzoru vanjskih granica EU“, ukazuje Božič.

Osim toga, nastavlja, „ključno je poštivanje temeljnih načela i demokratskih standarda EU, među kojima je i vladavina prava što znači da je za ulazak u Schengen zonu potrebno poštovati međunarodnopravne obaveze i presude sudova“. Primjećuje da „to Hrvatska trenutno ne radi“.

I objašnjava: „Presuda arbitražnog suda o kopnenoj i morskoj granici između Republike Slovenije i Republike Hrvatske je u skladu sa arbitražnim sporazumom i načelima međunarodnog prava obavezujuća za obje strane, međutim Hrvatska implementaciju presude odbacuje. Zbog toga Slovenija zahtijeva poštovanje arbitražne presude, prije nego što se Hrvatska pridruži Schengen zoni i preuzme ovu važnu ulogu u EU“.

Kolateralno pitanje

U Zagrebu ipak malo drugačije gledaju na ključne točke nesporazuma između Slovenije i Hrvatske kad je Schengen u pitanju. Zapravo, napominje politički analitičar Davor Gjenero, „samo je jedan važan nesporazum između Slovenije i Hrvatske i schengenski status Hrvatske pritom je samo kolateralno pitanje“.

„Slovenija je uložila tužbu protiv Hrvatske, zbog navodnog nepoštivanja europskog prava, pred sudom Europske unije, i taj bi sud u prosincu trebao dati prvu naznaku o tome je li on nadležan za slovensku tužbu ili nije. Ako jest, pokrenut će se postupak i nakon procesa će biti utvrđeno je li kršenje europskog prava to što Hrvatska odbacuje presudu ad hoc tribunala o razgraničenju sa Slovenijom, zato što je slovenskom krivicom taj proces bio kontaminiran.

Ako se prihvati slovenska argumentacija, Hrvatska će biti obvezna provoditi odluku arbitražnog tribunala, a ako se sud proglasi nenadležnim ili presudi da Hrvatska nije povrijedila europsko pravo, tada će Slovenija morati povući svoje rezerve prema Hrvatskoj, u protivnom će ona blokirati europski poredak“, objašnjava Gjenero.

Orepić pritom dodaje da EU, „ukoliko želi razvijati svoju perspektivu, ne bi trebala dozvoliti međusobno ucjenjivanje i korištenje ovakvih organizacijskih iskoraka da neka zemlja isposluje nekakav svoj vanjskopolitički cilj, kao što to čini Slovenija“. Za zapadnog susjeda primjećuje da „koristi ulazak Hrvatske u Schengen kako bi riješila razgraničenje“, te smatra da se „tih i takvih pritisaka EU treba riješiti i težiti jednoj ukupnoj slici i jednom ukupnom okviru, posebno sigurnosnom okviru“.

Mogući problemi i s drugima

Vraćajući priču u ne tako davnu povijest, odnosno podsjećajući na kronologiju hrvatskog puta prema Schengenu, Gjenero upozorava da bi moglo biti problema i s drugim članicama zone, a ne samo sa Slovenijom. Hrvatska je prošla dva kruga monitoringa Europske komisije o zadovoljavanju tehničkih kriterija za pristupanje Schengenskoj zoni, podsjeća, pa joj je nakon prvog kruga zadano devedesetak zadataka koje je trebalo provesti u prilagodbi i poboljšanju kontrole granice.

„Svi ti zadaci su ispunjeni i nadzorna tijela Europske komisije su ocijenila da Hrvatska zadovoljava kriterije, a sada je na redu idući korak da sama Europska komisija potvrdi da Hrvatska zadovoljava te kriterije. Tome se protivi Slovenija, a čini se da još dva europska komesara, nizozemski Frans Timmermans i francuski Piere Moscovici neće podržati ovu odluku Europske komisije. Tek nakon procjene Europske komisije da Hrvatska zadovoljava tehničke kriterije slijedi ispunjavanje političkih kriterija, koji se procjenjuju unutar Europskog vijeća“, kaže Gjenero.

Bugarski i rumunjski primjer ipak poziva na oprez, jer su te dvije države zadovoljile schengenske tehničke kriterije, ali zbog političkog razloga, prije svega visoke korupcije, te države nisu dobile zeleno svjetlo za pristupanje Schengenu.

„Pitanje je može li Hrvatska ‘preskočiti’ mjesto u redu ili će morati čekati suglasnost o članstvu Bugarske i Rumunjske. Za sada Njemačka, Francuska i Nizozemska nisu spremne na bilo kakvo širenje Schengenskog prostora, dok se odnosi u Schengenskoj zoni ne reguliraju. Tendencije su takve da je više sklonosti ‘sužavanju’, negoli proširivanju Schengenske zone i posve je nejasno kad će se promijeniti te pretpostavke i kada bi zemlje jezgre EU mogla biti spremne na proširenje Schengenske zone. To se u narednih nekoliko godina sigurno neće dogoditi“, prognozira Gjenero.

Hoće li biti dodatnih problema za susjede?

Građanima balkanskih država koje još nisu ni članice Europske unije već danas su problem duga čekanja na granicama s Hrvatskom, a potom – ako putuju dalje na Zapad – i na ulasku u dvije članice zone Schengena, Slovenijom i Mađarskom. Stoga je pitanje u kakvom će položaju biti hrvatski susjedi kad im na granice dođe Schengen i što će to značiti za njihova gospodarstva, ali i kretanje građana (jer već i sada kamioni i automobili čekaju prilično dugo na hrvatskim granicama). I hoće li biti dodatnih problema.

Vlaho Orepić primjećuje kako je to „već sad problem, jer Hrvatska ima obavezu nadzora, evidencije svakog ulaska u prostor Europske unije, a to iziskuje dodatno vrijeme“. Po njemu, „to nije politički motivirano jer se Republika Hrvatska tu postavila kao odgovorna članica Europske unije i ispunjava zahtjevnu obavezu zaštite vanjske granice EU“. Druga je stvar, ipak, ispunjenje tehničkih uvjeta kad se prođe granični prijelaz na hrvatskoj strani koji završava s nekoliko traka, pa se prema Bosni i Hercegovini, primjerice, „sve to stavlja u nekakav lijevak, odnosno jednu traku“.

„EU bi trebala pomoći i Bosni i Hercegovini, ali i Srbiji i Crnoj Gori na taj način da uđe u prostor tih država na način da tehničke uvjete, u smislu cestovnih graničnih prijelaza, napravi kao što su se radili sa hrvatske strane. Time bismo dali poseban doprinos i pružili ruku prema susjednim državama, te im pomogli da se organiziraju. Toplo se nadam da će doći vrijeme da će zadovoljiti uvjete za ulazak u Europsku uniju i Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora” rekao je Orepić.

Za susjede se ništa ne mijenja, primjećuje Gjenero, jer Hrvatska već sad na granici primjenjuje schengenske standarde.

„Odnosno, promijenilo bi se ulaskom Hrvatske u Schengenski sustav i to na bolje, jer bi tada građani tih država lakše putovali nakon prijelaza hrvatske granice. Naime, za njih tada više ne bi bilo kontrole na slovenskoj ili mađarskoj granici“, kaže Gjenero.

Iskoristiti naklonost EU

Ipak, iz slovenske perspektive gledano, neće biti lako hrvatskim susjedima… kao što ni hrvatskim građanima trenutno nije lako na schengenskim granicama.

„Imati schengensku granicu jeste zahtjevan i odgovoran zadatak, jer je učinkovito upravljanje vanjskih granica EU ključno za sigurnost i zaštitu slobodnog kretanja u EU. To će značiti, da će morati Hrvatska ulaskom u Schengen pojačati nadzor na granicama i zaoštriti uvjete za ulazak u državu, što za hrvatske susjede naravno znači više problema i čekanja i pri poslovanju i pri prelasku granice“, poručuje Tjaša Božič.

Na kraju, ako se stvari za Hrvatsku i poslože kako treba, Orepić ne očekuje da će se u schengensko društvo ući naredne godine, bez obzira što Hrvatska predsjeda Europskom unijom.

„Iako ne očekujem da će se to dogoditi za vrijeme hrvatskog predsjedanja, očekujem da će oni koji odlučuju, upravo u geografskom položaju, tehničkoj i političkoj spremnosti Hrvatske, prepoznati prednosti prijema Republike Hrvatske u Schengenski sustav. Naravno, treba iskoristiti i trenutnu naklonost administracije Europske unije prema Hrvatskoj da se to dogodi što prije“, zaključuje Orepić.

Izvor: Al Jazeera