Hrvatska počesto svjedoči nasilju gdje su meta drugačiji

Uobičajeno je skandiranje 'ubij Srbina', isticanje pozdrava 'za dom spremni' i drugog ustaškog znakovlja (EPA)

Fizički napadi na umirovljenike, obične građane kao i turiste koji su došli u Hrvatsku na godišnji odmor. Sve češći napadi na žene, kao i osobe jer su drugačije seksualne orijentacije. Organizirani huliganski napad na pripadnike srpske nacionalne manjine koji su u kafiću gledali utakmicu Crvene zvezde. Međunavijački sukobi, napadi na maloljetnike. Prijetnje novinarima, političarima, povjesničarima…

Uobičajeno skandiranje „ubij Srbina“, isticanje ustaškog pozdrava „za dom spremni“ i drugog ustaškog znakovlja.

Ovo je samo dio incidenata koji se događaju u Hrvatskoj posljednjih mjeseci, pa i godina, te se stoga mnogi s pravom pitaju što se to zapravo događa i u kojem smjeru Hrvatska ide.

Izostaju osude i empatija

Povjesničar Hrvoje Klasić jedan je od onih koji su bili „meta“ pojedinaca koji su mu otvoreno prijetili putem društvenih mreža koji je mišljenja kako ovo što se događa nije zapravo ništa novo nego da je takvih incidenata uvijek bilo ali da se za razliku od tih vremena sada o njima više priča.  

„Evidentno je da klima u društvu na neki način pogoduje najvećim dijelom verbalnoj agresiji koja se uvijek pokazuje kao korak i tanka linija od fizičkih sukoba. Što je u ‘normalnim’ društvima odmah za osudu ovdje to očito postaje normalna stvar. U isto vrijeme imamo i takav odnos prema prošlosti pa se veličaju ustaški zločinci, a pri tome izostaju i jasne osude zločinaca iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata“, kaže Klasić govoreći o razlozima nasilja koje sve češće puni novinske stranice.

Mišljenja je i kako veliku ulogu u svemu imaju i mediji dodajući kako je krajem ‘90-ih godina prošloga stoljeća postojala jedna nacionalna televizija i nekoliko dnevnih novina.

„Danas je niz televizija, novina, portala gdje je masa emisija i sadržaja koji siju mržnju. Ne smijemo zaboraviti niti ulogu društvenih mreža koje su svima dostupne. Tu je i niz organizacija koje su klerikalno konzervativne. Drugim riječima pojavio se veći broj subjekata u društvu koji mogu ispoljiti mržnju. Siguran sam da je puno onih koji su i ‘90-ih, pa i prije, bili nacionalnosti u svoja četiri zida, ali oni sada imaju medije na raspolaganju da anonimno postanu ustaše, prijete, postaju veliki Hrvati i slično“, ističe Klasić.

I pored svega on ne misli da se u Hrvatskoj događa bilo što posebnoga u odnosu na neke druge europske države gdje su slične stvari još učestalije a što sve u konačnici, kako kaže, daje vjetar u leđa desničarima.

Nema više ‘Big Brothera’

Komentirajući učestale incidente u Hrvatskoj, politički analitičar Žarko Puhovski smatra kako je sve zapravo počelo 2013. godine i s otvorenom zabranom uvođenja ćirilice u Vukovar, a da je sve dalje što je uslijedilo desnica ispravno ocijenila. Kao jedan od osnovnih razloga sve češćim incidentima i otvorenim napadima Puhovski vidi i u činjenici što Hrvatska od dana kada je ušla u Europsku uniju više nije pod kontrolom Bruxellesa.

Kako izostaje osuda, bila je to i indirektna podrška tihe većine da se tako mogu ponašati. Uz sve to, kako kaže Puhovski, događa se i sudska praksa koja često odbija procesuiranje pa tako imamo niz nejasnih i nerazjašnjenih slučajeva.

„U Hrvatskoj niti 1941. godine nije bilo ustaške većine pa je samim tim nema niti danas, ali zato imamo jako široku atmosferu domovinskog razumijevanja, pa ako i malo pretjeraju nije problem. Tako imamo slučajeve da o pojedinim navijačkim huliganima govorima kao o nekakvim ‘zaštitnicima grada’ ili se oni predstavljaju u nekim medijima kao ‘zaštitnici ljudskih prava’ što je nepojmljivo. Imamo i niz situacija na stadionima gdje se uzvikuje ‘ubij Srbina’, a onda se kasnije govori kako je na utakmici bila dobra atmosfera“, kaže Puhovski. 

Unatoč svemu mišljenja je kako će se situacija polako početi smirivati iako bi ukoliko Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) odluči poslije svega izaći iz koalicije moglo doći do dodatnog zaoštravanja. Ne očekuje nikakve međunarodne implikacije radi svega što se događa u Hrvatskoj te i on ukazuje kako Hrvatska po povredama ljudskih prava nije među prvih pet u EU.

„Moramo biti spremni na takve vijesti u medijima, ali i nadam se kako će i reakcije javnosti i nadležnih biti jasnije. Nije dobro da incidente reagira uvijek istih nekoliko osoba dok drugi iz raznih razloga šute“, Ističe Puhovski.

Odgovorni su Plenković i Grabar-Kitarović

O uzrocima sve češćih incidenata i smjeru u kojem Hrvatska se kreće razgovarali smo i s docentom na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu Dariom Čepom koji za navijačke sukobe kaže da su dio „uobičajene“ patologije supkulturnih grupa dok za napade na turiste tvrdi da su pokazatelj sve većeg zatvaranja hrvatskog društva samo u sebe i ksenofobije izmiješane s nacionalizmom i patrijarhalnim osjećajem potrebe obrane ‘svojeg’ ili borbe protiv drugačijeg.

Kao najproblematičnije vidi napade na Srbe, pogotovo na povratnike, i to, kako kaže, ne samo zato što narušavaju potrebnu međunacionalnu ravnotežu nego i stoga što poručuju našim građanima koji pripadaju srpskoj nacionalnoj manjini da ovo nije njihova država i da ovdje nemaju što raditi, što naravno nije točno.

„Uzroci su svakako u političkoj klimi, pogotovo u unutarstranačkom sukobu tzv. umjerenog i tvrdog nacionalističkog krila HDZ-a, koji se onda prelijeva na cjelokupno društvo zbog dominantne uloge te stranke u političkom sustavu. Odgovorni su prije svih Andrej Plenković i njegova vlada, jer ne znaju stati u obranu ustavnih i zakonskih normi koje već postoje u Hrvatskoj. Odgovornost leži i na Kolindi Grabar-Kitarović, čije shizofreno političko ponašanje i rehabilitacija ultranacionalizma, ne pomažu smirivanju društvenih tenzija“, kaže Čepo.

Mišljenja je kako kratkoročno ovakvi incidenti Hrvatsku vode ka stalnom osjećaju latentnog sukoba, straha među pripadnicima pogođenih skupina ali i beznađa među širom populacijom da će situacija biti bolja. Srednjoročno i dugoročno to vodi jačanju onih pojava koje otežavaju bolju budućnost Hrvatske, ponajprije jačanju daljnjeg iseljavanja onih koji više nemaju volje ni strpljenja čekati da ova država profunkcionira. Kao ključni čimbenik u zaustavljanju tih negativnih pojava u društvu vidi ulogu HDZ-a.

„Sve dok HDZ drži sve poluge moći u svojim rukama situacija se neće popraviti. HDZ-ovci moraju shvatiti da oni koji su im protivnici nisu u isto vrijeme i neprijatelji Hrvatske. Također moraju shvatiti da je razvitak Hrvatske važniji od uspjeha, pa čak i opstanka njihove stranke. Strukturno, teško da će se išta promijeniti bez spremnosti građana da brane demokratske dosege koje su ostvarili, da se bore protiv korupcije i klijentelizma i da se odupru apatiji. Tek kad građani postanu politički akteri, politička će elita shvatiti da ne može čini što je volja te će djelovati na otklanjanju onih problema i frustracija koji se danas ispoljavaju kao nasilje prema drugima i drugačijima“, rekao je Čepo.

Jedan od ključeva je i pravosuđe koje, kako kaže Čepo, ako ne odluči postati element promjene da se boji kako će se situacija samo pogoršavati pri čemu dosadašnje djelovanje pravosudnog aparata u Hrvatskoj ne daje vjeru u to da će se išta popraviti nabolje.

Odgojeni za mržnju

Novinar portala Index Vojislav Mazzocco jedan je od onih koji prirodom posla svakodnevno prati takva i slična događanja u Hrvatskoj. Prema njegovim riječima sve ovo što se danas događa zapravo je počelo prije 4-5 godina. Od završetka Domovinskog rata u Hrvatskoj, podsjeća bilo je 15-ak godina mira iako je incidenata bilo i ranije kao i u svakoj drugoj zemlji.

„Te 2013-2014. godine svjedočili smo jednoj agresivnoj kampanji HDZ-a koji je hrvatske Srbe označio kao ponovne neprijatelje. U isto vrijeme, Srba u Hrvatskoj je ostalo jako malo i besmisleno je njih označiti kao neprijatelje i nekoga tko može ugroziti Hrvatsku. Druga stvar je što službeni Beograd sve to stalno podgrijava i kojemu sve ovo što se događa odgovara“, kaže Mazzocco.

Dodaje kako je irelevantno kako se na sve to nasilje gleda u Europi i svijetu kao i da će vjerojatno biti prigovora ali da se ništa specijalno neće dogoditi. Podsjeća kako i u drugim državama ima problema te da se ništa nije dogodilo niti više tko to i spominje. 

„Nije uopće bitno gdje to sve vodi nego jesmo li spremni kao društvo da jedna mala skupina građana bude označena kao neprijatelj i da ih se terorizira. Nažalost, morat ćemo naučiti živjeti s tim i kažnjavati ljude koji to rade. Naš veliki problem je što su danas u Hrvatskoj daleko radikalniji oni koji su rođeni poslije rata i nisu u njemu sudjelovali niti ga doživjeli od onih koji su prošli rat. Ranijim generacijama rat se dogodio, one nisu bile odgajane za rat, dok su danas nove generacije odgojene za rat i mržnju“, zaključio je Mazzocco.

Izvor: Al Jazeera