Hrvatska: Mora se znati koje je odgovoran za ratove 90-ih

Presuda Šešelju je 'uvreda za sve žrtve velikosrpske agresije i njihove potomke', ocijenio je Kovač (Reuters)

Hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Miro Kovač najavio je da će Hrvatska činiti sve kako bi se jasno znalo ko je odgovoran za ratove 90-ih i kako bi jednom, kada, kako je rekao, budemo imali zajedničku definiciju, mogli početi da normalno razvijamo i stvaramo prijateljske susjedske odnose.

Kovač je, nakon razgovora sa šefom diplomatije Austrije Sebastijanom Kurzom u Beču, novinarima rekao da će Hrvatska biti istrajna u rješavanju pitanja “univerzalne jurisdikcije”, zakona Srbije iz 2003. prema kojem može se suditi za ratne zločine i građanima koji nisu njeni državljani i za zločine koji nisu počinjeni na njenim teritorijama, prenosi Tanjug.

Govoreći o izazovima Hrvatske u pogledu susjednih zemalja, Kovač se još jednom osvrnuo na oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju i diplomatama poručio da je ta presuda “uvreda za sve žrtve velikosrpske agresije i njihove potomke” te da jedna takva presuda ne može pridonijeti “boljem razumijevanju među susjedima”.

“To je loše za odnose između Hrvatske i Srbije i time loše i za Europsku uniju”, kazao je Kovač.

Oslobađajuća presuda Haškog tribunala Vojislavu Šešelju zasnovana je na nalazima koji su u suprotnosti sa praksom tog i drugih međunarodnih sudova, smatra Fond za humanitarno pravo (FHP).

FHP navodi da odluka nije bila jednoglasna i da presuda počiva na neodrživoj reinterpretaciji događaja iz ratova i da se takvom odlukom vrijeđaju žrtve.

Šešelj se u devet tačaka optužnice teretio za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, koji obuhvataju krivična djela progona, deportacije, ubistva, mučenja, bezobzirnog razaranja, uništavanja i nanošenja štete vjerskim i obrazovnim ustanovama, kao i pljačkanje javne i privatne imovine.

Prema optužnici, Šešelj je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) koji je imao za cilj da se stanovništvo nesrpske nacionalnosti silom trajno ukloni sa dijelova teritorije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijelova Vojvodine.

Šešelj je, kako se navodi, zagovarao stvaranje “Velike Srbije” – države ujedinjenih “svih srpskih zemalja”, a svojim javnim nastupima podsticao na zločine i činjenje krivičnih djela.

Suprotni stavovi

FHP ukazuje da je u pravnim zaključcima, Pretresno vijeće analizom Šešeljevih govora utvrdilo da u njima nema podsticaja na ratne zločine, iako je Međunarodni sud u nekim drugim predmetima takve govore osudio.

Sud je također zaključio da civilno nesrpsko stanovništvo nije bilo izloženo rasprostranjenom i sistematskom napadu u velikim dijelovima Hrvatske i BiH, za šta FHP kaže da takav zaključak nije u skladu sa nalazima Međunarodnog suda u presudama Radovanu Karadžiću, Miletu Mrškiću, Momčilu Krajišniku, Jovica Stanišiću i Stojanu Župljaninu, u kojima je utvrđeno da je u određenim općinama i u vrijeme na koje se odnosi optužnica protiv Šešelja postojao rasprostranjeni i/ili sistematski napad.

Također, zaključak suda da nije postojao sistematski napad kao obavezan element zločina protiv čovječnosti je paradoksalan, budući da je vijeće istovremeno utvrdilo postojanje više desetina incidenata i logora u navedenim općinama u kojima su počinjeni brojni zločini, što čak ni optuženi nije sporio.

Većina Pretresnog vijeća smatra, na primjer, da Šešeljevi pozivi da se Hrvati iz Srbije protjeraju umjesto ubiju ne predstavljaju krivično djelo, već “iskazivanje alternativnog političkog programa”, te da je cilj Šešeljevih govora bilo podizanje morala njegovih vojnika, kao i da je “Velika Srbija” politički, a ne kriminalni cilj, za šta u FHP smatraju da je rezultat desetina hiljada žrtava ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.

Ukazujući na sporne zaključke iz presude, sutkinja Flavia Lattanzi, koja se protivila većini zaključaka Vijeća, ističe da je u ovom slučaju Tribunal zanemario pravila međunarodnog prava sa ciljem da oslobodi Vojislava Šešelja.

Izvor: Agencije