Oglasi

Hrvatska ekonomija je kao 'ljuljanje na moru'

Stručnjaci kažu da nema znakova nove globalne krize, no pitanje je koliko je ko pripremljen na usporavanje ekonomije.
Burza, FrankfurtU strukturi ekonomija Njemačke, SAD-a ili Japana, kaže Ljubo Jurčić, za sada se ne mogu vidjeti loši elementi koji bi mogli dovesti do globalne krizeReuters - Ilustracija

Italija je službeno ušla u recesiju, neke su procjene da je i Velika Britanija blizu, Njemačka bilježi nulti rast, a kad Njemačka "smanjuje brzinu", usporava i cijela Europska unija.

Europska komisija smanjila je procjene gospodarskog rasta zbog neizvjesnosti u globalnoj trgovini i domaćih čimbenika u vodećim gospodarstvima na razini EU-a sa 1,9 na 1,5 posto, a u eurozoni na 1,3 posto. Smanjene su i prognoze rasta za 2020. godinu.

Nakon što su objavljeni podaci o Njemačkoj i Italiji, zemljama koje su najveći hrvatski vanjskotrgovinski partneri, ispred Slovenije, Austrije i zemalja jugoistočne Europe, počelo se nagađati o posljedicama za hrvatsko gospodarstvo, a onda je Ekonomski institut u Zagrebu izvijestio o usporavanju Hrvatske, pri čemu je industrijska proizvodnja, koja već dulje pada, u prosincu potonula čak 6,7 posto.

Ništa ne podsjeća na 2008.

I dok je početkom godine, primjerice, za Slovačku procjenjivan rast od 4,1 posto, Rumunjsku 3,8 posto, Poljsku i Bugarsku 3,7 posto i Mađarsku 3,4 posto, Svjetska banka i EK procjenu hrvatskog rasta postavili su na 2,7 posto, kakav je bio prošle godine, te kao i Hrvatska narodna banka - HNB.

Njemačka u normalnom stanju pune zaposlenosti

Njemačka, ističe Ljubo Jurčić, nije u recesiji, već u situaciji da je 2017. i 2018. godine postigla punu zaposlenost i ljudi, i proizvodnog kapaciteta, i mogućnosti, pri čemu je radna snaga koja im je nedostajala stigla na različite načine iz inozemstva - sada više nema kapaciteta kojeg treba uposliti i radi o normalnom stanju potpune zaposlenosti.

'Ona maksimalno koristi svoj potencijal i mali su sada potencijali rasta, jer su kapaciteti iskorišteni maksimalno i jer su ljudi potpuno zaposleni, tako da ona ne može više rasti. Znači, za Njemačku je dosta i nula stopa rasta i puna zaposlenost. Zašto nula stopa rasta i puna zaposlenost? Zato što ona može ostvarivati ovu proizvodnju s manjom zaposlenošću ako ostvaruje rezultate nekog tehnološkog napretka', objašnjava on.

S Italijom je, navodi, situacija drugačija - ona, između ostaloga, ima mnogo slabiju ekonomiju i nema punu zaposlenost.

'Čak ima statistički veću nezaposlenost nego Hrvatska i sad ona, zbog svoje strukture proizvodnje i potrošnje, i zbog toga što talijanskom gospodarstvu ne odgovara euro, ima recesiju. Statistički je to recesija 0,1 posto, odnosno 0,2 posto, što, zapravo, i nije neka prava recesija, tek će pokazati sljedeća dva kvartala da li je u recesiji ili nije.'

Važnije je, kaže Jurčić, promatrati kako se kreću zaposlenost i nezaposlenost, industrijska proizvodnja, izvoz i uvoz, no tih pokazatelja još nema da bi se moglo reći radi li se doista o najavi ozbiljne recesije.

No, mnogi hrvatski ekonomisti predviđaju i manje, dok istovremeno stižu procjene prema kojima bi već ove godine mogla nastupiti nova globalna ekonomska kriza i recesija.

Ipak, Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kaže da se, unatoč nekim dramatičnim procjenama, na globalnoj razini ne događa ništa neobično ni dramatično - ništa, navodi, ne podsjeća na krizu iz 2008. godine, na što mnogi prvo pomisle. Njemačka, objašnjava, čini 20 posto europske ekonomije izravno, a neizravno su mnoge vezane na nju, pa kad ona usporava, usporava i Europa.

Ono što se, zapravo, događa su cikličke izmjene uspona sve do vrhunca i, potom, padova. Nakon recesije, kaže Jurčić, kreće gospodarsko oživljavanje, kada rastu proizvodnja i zaposlenost te se dolazi do vrha, na kojem se sada nalaze SAD i Europa.

Usporavanje nije kriza

"Poslije toga, kad gledate trendovski, u Americi, Njemačkoj, odnosno Europi, više ne možete povećavati proizvodnju kad ste sve zaposlili. I što možete očekivati nego da dođe do pada. Znači, nema mogućnosti nekog velikog rasta, jer svi rade, ne možete zaposliti dodatne ljude ili dodatne kapacitete kada su svi ljudi i kapaciteti zaposleni."

Međutim, kad se promatra struktura ekonomije Njemačke, SAD-a ili, primjerice, Japana, onda treba gledati ima li u toj strukturi proizvodnje, potrošnje, izvoza, uvoza i zaposlenosti nekih loših elemenata koji bi doista mogli dovesti do krize.

"Za sada, ni u američkom, ni njemačkom, ni japanskom gospodarstvu nema toliko loših elemenata te strukture koji bi mogli napraviti krizu 2008-09. Naravno da može doći do usporavanja, ali usporavanje nije kriza kada radite u punom kapacitetu - ljudi idu na posao, rade, ne dolazi do povećanja plaća, ali imate 35.000 do 40.000 eura godišnje."

Jedini način kako do recesije u ovom trenutku može doći, kaže, jest da je izazove politika, u što ne vjeruje.

Rast bez vlastite 'krivice'

"Kad bi se zaoštrio rat između Kine i Amerike te između Amerike i Europe, Amerika može izvesti u ovom trenutku krizu svojim ponašanjem, a u Europi može krizu proizvesti Njemačka. Njemačka apsolutno nije na toj poziciji, ona, čuvajući Europu, čuva sebe, a [predsjednik SAD-a Donald] Trump, iz političkih razloga mislim, da ne bi smio više ratovati s Kinom. Mislim da je dogovor s Kinom vrlo blizu, jer su Amerika i Kina u ovom trenutku vezane 'pupčanom vrpcom'."

U međuvremenu je Hrvatska, kaže, 2014. i 2015. godine bilježila rast za koji nije zaslužna ekonomska politika, nego najbolja ekonomska situacija u Europi i svijetu posljednjih četiri-pet godina, koja je stalno rasla.

U Hrvatskoj je glavni problem politički

Kad je Hrvatska u pitanju, Ljubo Jurčić ističe da ona radi daleko ispod svojih kapaciteta, odnosno nema politiku da bi ih zaposlila.

'Rezultat te politike je da se ljudi iseljavaju i, unatoč tim iseljavanjima, imamo relativno veliku stopu nezaposlenosti. S druge strane imamo potražnju za radnicima za poslove koje Hrvati neće raditi. Tako da Hrvatska ima duboki strukturni problem, koji se sada pretvorio u politički problem, jer nam se iseljava narod.'

U Hrvatskoj se, navodi, radi o dubokom političkom problemu i stvar se ne može rješavati financijskim i ekonomskim, nego političkim mjerama da se stvori okruženje u kojem se ekonomija može početi oporavljati.

'Imamo na političkoj sceni stranku [Hrvatska demokratska zajednica - HDZ] na vlasti koja nije sposobna upravljati situacijom, a kad pogledate opoziciju, ona je nekoliko puta lošija od pozicije. Ova financijska, ekonomska ili druga recesija nisu više toliko bit, nego je u Hrvatskoj političko pitanje, naravno, kao posljedica ekonomskog i financijskog.'

"Cijena nafte je pala sa 120 dolara na 50 dolara [po barelu], pa su troškovi proizvodnje bili manji, kamata je, ne hrvatskom zaslugom, pala za Hrvatsku sa pet-šest posto na tri posto - ne hrvatskom zaslugom, zato što je kamata nula na svjetskom tržištu, a Hrvatska plaća tri posto."

Turizam je, navodi, rastao zahvaljujući općem stanju na Mediteranu i rastu europskog gospodarstva, a izvoz zato što je u Europi i svijetu bila velika potražnja za robom, pa ni tu Hrvatska nije "kriva".

Kao 'ljuljanje na moru'

"Mi smo, zapravo, rezultat pozitivnih okolnosti koje su našu ekonomiju povukle gore. Sad se to iscrpilo... A političari, koji pričaju 'bit će ove godine stopa rasta u Hrvatskoj dva do 2,5 posto', to su oni koji ne razumiju ekonomiju, nego gledaju trendove - odnekud će doći rast. A ja ne vidim otkud će doći rast u Hrvatsku, tako da bih bio sretan ove godine da on bude i 0,1 posto pozitivan, samo da ne bude negativan, jer ne vidim nijedan novi pogon, ne vidim da smo uzorali neku novu njivu."

Potrošnja, doduše, raste i "povlači" bruto domaći proizvod - BDP, no upozorava da porast potrošnje utječe na poraz uvoza - on je lani rastao sedam posto, a izvoz tri posto, uz pad industrijske proizvodnje. Hrvatska u tih nekoliko povoljnih godina, navodi, ništa strukturno nije učinila da ih iskoristi i pripremi se za neizbježno usporavanje i pad, a drugi je sada više ne mogu "vući".

"Nemamo pod kontrolom hrvatsku ekonomiju, nego se ljuljamo na moru - kakva je klima na moru i kako vjetrovi pušu, onda se mi tako ljuljamo... Ovo što smo malo smanjili poreze, to u našoj stopi rasta nije ni 10 posto, a 90 posto je efekt pozitivnih kretanja u svjetskoj ekonomiji, koji su sada usporeni", zaključuje Jurčić.

Pravilni razmaci između recesija

Ekonomski analitičar Damir Novotny također tumači da ekonomije razvijenih zemalja imaju cikluse rasta, vrhunca, recesije pa ponovnog rasta, a u proteklih 70 godina u gotovo pravilnim razmacima od 10 do 12 godina bilo je 15 recesija, koje su zahvatile uglavnom razvijene zemlje. Posljednja kriza imala je izvorište na tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita u SAD-u i prelila se na cijeli svijet. Bila je, ističe, snažna i globalna, ali je relativno kratko trajala.

"Ovom su krizom, koja je bila kriza financijskog, a ne realnog sektora, bile pogođene visoko razvijene zemlje i neke zemlje istočne Europe, poput Hrvatske. Sve zemlje zahvaćene tom krizom, osim Hrvatske i Grčke, oporavile su se već 2010. godine i nastavile s ekonomskim rastom, snažnijim nego prije krize", kaže Novotny.

Gotovo nikakav utjecaj na regiju

'Trenutačno usporavanje na Hrvatsku i zemlje regije imat će mali ili gotovo nikakav utjecaj - rješavanje unutarnjih strukturnih problema, poput neučinkovite i skupe javne uprave, loših fiskalnih politika, visokog poreznog opterećenja i slabog privatnog sektora, trajat će dulje od buduće globalne krize', kaže Damir Novotny.

'Javni sektor, koji prevladava u ekonomskoj strukturi Hrvatske i postjugoslavenskih zemalja, osim Slovenije, vrlo se teško prilagođava krizi, za razliku od privatnog. U tom smislu je provođenje tržišnih reformi, smanjivanje javnog i jačanje privatnog sektora jedino rješenje.'

Recesija u zemljama koja su glavna izvozna i turistička tržišta za Hrvatsku može utjecati na pad potražnje, no glavni hrvatski pokretač rasta je, ističe, domaća potrošnja, koju generira porezno rasterećenje te novac hrvatskih građana iz inozemstva.

Gospodarstvo je, kaže, opterećeno niskom produktivnošću u realnom sektoru, niskom razinom investicija u tehnološku modernizaciju te visokim javnim i privatnim dugovima.

Stoga će iduća recesija snažnije pogoditi Hrvatsku nego neke druge zemlje istočne Europe, poput Slovačke ili Poljske, koje imaju povoljniju gospodarsku strukturu.

'Snažniji privatni sektor s akumuliranim rezervama te nisku razinu javnog duga koja omogućava vladama tih zemalja da se u slučaju recesije zaduže i interveniraju u ekonomiji. U slučaju recesije će biti najviše pogođeni izvoznici i turistički sektor.'

Proteklih 10 godina, navodi, razvijene ekonomije su nastavile sa snažnim rastom, posebno SAD, što je dovelo do novih "balona", ovog puta u sektoru nekretnina i realnom sektoru. Ipak, iako neki pokazatelji iz tehnološkog sektora, poput pada prodaje pametnih telefona, te kinesko usporavanje mogu ukazivati na opće ekonomsko "stezanje", i on ističe da za sada nema znakova koji bi ukazivali na dolazak nove krize, bez obzira na usporavanje globalnog rasta i rasta razvijenih zemalja.

Vrhunac ciklusa u tri do pet godina

"Vrhunac ekonomskog ciklusa i usporavanje rasta će se sigurno dogoditi u narednih tri do pet godina."

Pritom je, kaže, financijski sektor u dobrom stanju, pa će buduća kriza imati izvor u realnom sektoru - doći će do smanjivanja potražnje za automobilima, naftom, proizvodima tehnološkog sektora, stanovima i drugim trajnim dobrima.

"Neke će zemlje tu krizu osjetiti više, neke će proći bez krize. Hrvatska, na žalost, za buduću krizu nije pripremljena, iako je stanje u ekonomiji bolje nego 2008. godine."

Hrvatska se, ističe, još nije oporavila od posljednje krize, koja je zaustavila dotok stranog novca za javna ulaganja, koja su do tada bila glavni pokretač rasta. Tako razina BDP-a iz 2008. godine još nije dosegnuta, no struktura BDP-a je kvalitetnija. U slučaju recesije pad aktivnosti, smatra, ne bi bio tako snažan - možda tri do četiri posto, u odnosu na 13 posto 2009/10. No, nakon toga bi uslijedila dugoročna stagnacija, možda i 15 do 20 godina. Hrvatska je ranjiva.

BiH bi mogla biti ugrižena zbog Hrvatske

"Mnoga kućanstva su također prezadužena, poduzeća nemaju dovoljno akumuliranih rezervi. Državna poduzeća su u lošem stanju, privatni sektor relativno slab. Međutim, bankarski sektor je vrlo stabilan, visoko kapitaliziran i uglavno se financira domaćom štednjom, što nije bio slučaj 2008. godine, a devizne rezerve HNB-a su rekordno visoke."

Kriza hrvatskog gospodarstva bi, kaže, mogla imati i negativne učinke na susjedne zemlje na jugoistoku Europe, posebno na Bosnu i Hercegovinu, kao važnog trgovinskog partnera u regiji.

"Zbog međusobne trgovinske povezanosti. Manja potražnja iz Hrvatske za robama i radnom snagom bi se sigurno odrazila na Bosnu i Hercegovinu", zaključuje Novotny.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.