Hrvati u Srbiji između blokade i izbora

Predsjednik HNV-a kaže da ima dojam da se ušlo u vrlo opasnu fazu radikalizacije srbijanskog društva, u kojoj prevagu imaju desničarske ideje (Al Jazeera)

Piše: Tomislav Šoštarić

U Srbiji se bliže izbori, a jedna od predizbornih tema nakon što je Hrvatska odbila dati suglasnost za otvaranje poglavlja 23 “Pravosuđe i temeljna prava” u pregovorima Srbije s EU, postali su i tamošnji Hrvati, kažu predstavnici hrvatske manjine.

U Hrvatskom narodnom vijeću (HNV) su nedavno upozorili da je u Srbiji zavladala antihrvatska histerija koja je, kažu, rezultat koordinirane akcije.

“Dovoljno je otići pred bilo koju trafiku i vidjeti naslovnice novina, slušati vijesti na javnim ili vlastima bliskim elektroničkim medijima, izjave koje daju predstavnici različitih stranaka, osobito trabanata vladajuće stranke, pa čak i manjinskih stranaka te fantomskih hrvatskih udruga”, navodi Slaven Bačić, predsjednik HNV-a.

Sukob država reflektira se na manjine

Unatoč tvrdnjama Kancelarije za ljudska i manjinska prava da tome nije baš tako, u HNV-u ostaju pri svojim tvrdnjama. Zabilježili su, kažu, i vrijeđanje te poruke da odsele.

‘Faza opasne radikalizacije’

Bačić kaže kako se ovih dana ljudi u hrvatskim selima plaše izaći na predizborne skupove hrvatske stranke, stranački aktivisti vladajuće stranke idu od vrata do vrata navodno se raspitujući da li će ispitanici izaći na izbore, za koga će glasovati i slično, što nije atmosfera koja ohrabruje glasovanje po slobodnoj volji i savjesti. Uz to se i prijeti nekim hrvatskim mjesnim političkim aktivistima. Kaže kako ima dojam da se ušlo u vrlo opasnu fazu radikalizacije srbijanskog društva, u kojoj golemu prevagu imaju desničarske ideje, a liberalna oporba je desetkovana. 

“Ovdašnje je javno mišljenje veoma podložno manipulirajućem žutom političkom tisku, koji inače prevladava na tržištu tiskanih medija te javnim elektroničkim medijima zbog čega većinsko stanovništvo uglavnom ima veoma negativne stereotipe o Hrvatskoj i Hrvatima uopće. Naravno, ima i nekoliko nevladinih organizacija s normalnim gledištima, ali je njihov utjecaj limitiran a neke od njih kvalificiraju i kao izdajničke”.

“Izrekao sam sud na temelju onoga što vidim i čujem i na temelju izjava pripadnika hrvatske zajednice izvan Subotice, koji su opet predmetom zastrašivanja, i iza toga čvrsto stojim”, kaže Bačić.

No, naglašava da kada govori o antihrvatskoj histeriji, misli prvenstveno na odnos prema Republici Hrvatskoj.
Sukobi između država se, kaže, reflektiraju i na manjinske zajednice, a kako se ovdje radi o ‘spinovima’ iz Srbije, osjećaj nelagode i straha pa i incidenata prije izbora osobito je izražen kod Hrvata u manjim sredinama.

“Takvih incidenata bilo je i ranije, policija ih kvalificira kao susjedske svađe ili obična razbojstva, pa se ljudi i plaše prijavljivati ih. Kada je riječ stanju korpusa klasičnih manjinskih prava, poslije svrgavanja Miloševića postignuti su doista veliki pomaci na području informiranja, obrazovanja, kulture i službene uporabe jezika i pisma, ali su opstrukcije prečeste”.

Popov: Nelogičnost u blokadi

Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam iz Novog Sada kaže kako osobno nije primijetio povišene tenzije.

Ističe da pojedinačnih napada ima, a incidente su, kaže, često izazivali oni koji su 90-ih doselili u Vojvodinu bez razumijevanja njezinog multietničkog bića.

“Znam situaciju iznutra i nema između hrvatskog i srpskog stanovništva toliko tenzija. Ima naravno ljudi koji su žešći nacionalisti i pripadaju nekim strankama koje su ekstremističke i to se može desiti, ali čini mi se da nadležni organi deluju”, kaže Popov.

Hrvatska manjina je, kaže, konstantno nezadovoljna jednim od hrvatskih argumenata pri blokadi, a to je problem predstavljanja hrvatske manjine na svim razinama vlasti, od lokalne do republičke, što je obveza Srbije koja proizlazi iz bilateralnog sporazuma.

To je pitanje koje je u Hrvatskoj riješeno ustavnim zakonom, a Srbija, ističe, to svakako treba riješiti. No, upravo zbog toga vidi nelogičnost u blokadi jer u paketu priprema za otvaranje poglavlja 23 i 24, kaže, napravljen je akcijski plan za manjine koji otvara put da se to dalje regulira kroz zakone, Ustav i sl. 

“Hrvatska je zablokirala otvaranje poglavlja 23 i 24 koja se baš tiču ljudskih prava i manjinskih prava, tako da bi kroz otvaranje tog poglavlja Evropa naterala Srbiju da ispunjava i one obaveze koje nije ispunila u okviru bilateralnih sporazuma”, naglašava Popov i ističe da bi stoga Hrvatskoj trebalo biti u interesu da pregovori budu otvoreni.

Narod brine kako da preživi

Popov kaže da nekada nadležne institucije često nisu reagirale na adekvatan način kada bi dolazilo do incidenata, no danas je situacija daleko bolja i ukoliko je bilo incidenata, izrazio je nadu i želju da oni sankcionirani. Napetosti se, smatra, odvijaju prvenstveno na razini vlada dviju zemalja i to pitanje treba tamo i riješiti.

“Običan narod ne zna ni šta je poglavlje 23 i 24 niti se bavi time, nego se bavi time kako da preživi. Tako da je tu najviše prepucavanja na nivou dveju vlada, Vlade Srbije i Vlade Hrvatske, i to je već stara matrica. I kada je bilo održavanje 20 godina ‘Oluje’ i sad ide Jasenovac i kad je bilo ne znam oko koje godišnjice NDH…”

Hrvati predizborna tematika negativne naravi

Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koji na izbore izlazi s Demokratskom strankom i kojoj je to, kako kaže, uteg, slaže se s Bačićem da posebno s političke desnice stižu antihrvatski sadržaji čija je učestalost povezana s određenim događajima, kao što je oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju i sl.

 
 

Upozorava da su Hrvati postali dio predizborne tematike – i to one negativne naravi.

“Hrvatima u Vojvodini se, neizravno istina, implicira krivnja za stajalište Hrvatske, u smislu da smo mi odgovorni za stav Hrvatske glede poglavlja 23. Političke bodove iz tih narativa dobivaju političke stranke desnice, u koje spada i vladajuća Srpska napredna stranka, dok su gubitnici, ili bolje ka tome se smjera, saveznici Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini – koalicija na čijem je čelu Demokratska stranka”, kaže Žigmanov.

Stoga smatra da je moguće da značajan broj Hrvata ne izađe na izbore, što bi pridonijelo lošijem rezultatu DSHV-a. I tu je onda ponovno pitanje predstavljanja Hrvata.

“Premda se u Međudržavnom sporazumu obvezala, još uvijek u Srbiji postoje snažni otpori da se građanima hrvatske nacionalnosti osigura onaj institut političke reprezentacije kao što postoji u Hrvatskoj – garantirani mandati. Hoće li se to izmijeniti u procesu europskih integracija, što mi priželjkujemo, ovisit će i od zahtjeva koji budu dolazili iz same Unije. Vjerujemo da u pozitivnom razrješenju ovoga problema svoj vidni prinos može dati i Hrvatska”.

Tri hrvatska uvjeta

Dok predstavnici hrvatske manjine navode posljedice blokade na njihovu svakodnevicu, posljedice bi se mogle osjetiti i na političkom planu.

Zagreb traži da Beograd ukine regionalnu nadležnost za ratne zločine, osigura prava hrvatske manjine u Srbiji i ostvari punu suradnju s Haškim sudom, a Europska komisija drži da to ne bi smjeli biti uvjeti za otvaranje pregovora te da zakon kojim se Srbija proglašava nadležnom za suđenja za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, što je prema hrvatskoj strani pretvara u ‘regionalnog policajca i suca’, ne krši suverenost ostalih zemalja regije. 

‘Fingiranja i simulacije’

Bačić kaže da je i hrvatskoj zajednici u interesu da se što prije otvori poglavlje 23, ali zbog brojnih demokratskih deficita u izradi nacrta akcijskog plana, koje je obilovalo fingiranjem i simulacijom, Akcijski plan za ostvarivanje prava ne odražava stvarne potrebe manjina, osobito hrvatske. Posebno ističe zastupljenost manjina u parlamentu. 

“Akcijski plan također nije riješio pitanje supstitucije lokalnih elektroničkih medija nakon neuspješnih privatizacija, za nas to prije svega znači trosatni dnevni program na radio Subotici, a niti zahtjev Venecijanske komisije za vraćanje latinice u službenu uporabu – naime, mnoga hrvatska djeca danas više ne znaju pisati latinicom već samo ćirilicu”.

“Treba cijeniti napor Srbije da se suoči sa svojom politikom devedesetih, jednako kao što je to izazov i svim drugim državama koje su bile u sukobu devedesetih, ali ovaj Zakon se van Srbije ne doživljava kao napor u tom smjeru. Naprotiv, smatra se licemjernim da Srbija koja je vodila agresivnu politiku devedesetih danas isključivo nastupa s pozicije zemlje mirotvorca. Ostaje pitanje: A što je bilo prije? Hoćemo li to samo tako zaboraviti?”, kaže Senada Šelo-Šabić sa zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

Možda bi, kaže, argumenti Srbije bili jači da je pomoću tog zakona presuđeno za ratne zločine primjerice na Ovčari ili u Srebrenici.

No, do sada nema nijedne takve presude, a stručnjaci, kaže, ionako smatraju da je moguće iskoristiti postojeće zakonodavstvo za suđenja za ratne zločine i bez ovog zakona.

Ipak, dio članica EU-a, poput Mađarske i Austrije, nema previše razumijevanja za hrvatsku poziciju. “Mnogi tu više vide inat nego utemeljene argumente. S obzirom na iskustvo slovenske blokade Hrvatske ili blokadu Makedonije od strane Grčke, i ovo današnje hrvatsko uvjetovanje mnogi vide kao balkanski cirkus bez kraja”.

Ovakva percepcija je, kaže, izazov za hrvatsku diplomaciju. Osim nekih partikularnih interesa, većina zemalja, suočene s drugim ozbiljnim krizama, ne žele se baviti nečim što smatraju minornim problemom.

Hrvatska, tumači Šelo-Šabić, ne može očekivati nikakve izravne kazne, ali ne može joj biti u interesu prikazati se kao nekoga nesklonog kompromisu.

Prijeti pogoršanje odnosa

“Poruka Hrvatskoj jeste da je ovo samo otvaranje poglavlja i da će biti moguće iznijeti argumente u sljedećim fazama. Postoje instrumeni kao što su međumjerila, a potom i ona završna. Nije oportuno postavljati se strogo i nefleksibilno odmah na početku. Hrvatskoj je interes da Srbija uđe u EU i sve probleme treba gledati u tom kontekstu”.

Što se tiče posljedica za odnos dviju država, Šelo-Šabić napominje da svaka strana potez one druge gleda s nepovjerenjem te se obje nalaze pred velikim poslom izgradnje povjerenja.

“Ukoliko ne dođe do pomaka, ukoliko Srbija ne otvori poglavlja u lipnju zbog hrvatske blokade, to će za posljedicu svakako imati općenito pogoršanje odnosa u svim područjima koja ste naveli. No, očekujem da će do dogovora doći i da će Srbija u lipnju otvoriti poglavlja 23 i 24”, zaključuje Šelo-Šabić.

Izvor: Al Jazeera