Oglasi

Hosni Mubarak – 'slučajni' predsjednik tri desetljeća

Životna priča bivšeg predsjednika postala je i historija Egipta od 1981. do 2011, kad je narod shvatio da je može ispisati sam.

Preminuo Hosni Mubarak: Tri decenije željeznom rukom upravljao Egiptom

Hosni Mubarak, koji je premino u utorak, nije očekivao da će postati predsjednik, ali kad je u atentatu ubijen tadašnji šef države Anwar al-Sadat, bivši pilot bombardera preuzeo je kormilo Egipta i čvrsto odlučio da ga više nikome neće prepustiti.

Mubarakova životna priča postala je i historija Egipta od 1981. do 2011, kad je narod shvatio da je može ispisati sam.

Mubarak je svrgnut 2011, tokom "arapskog proljeća", prenosi Hina, pozivajući se na Reuters.

Kao Sadatov potpredsjednik, Mubarak je 1981. djelovao kao privremeno rješenje, u danima nakon što je egipatski predsjednik ubijen pored njega na vojnoj paradi.

Rijetki su vjerovali da će dugo ostati na toj dužnosti.

Nakon nekoliko pokušaja atentata, u kojima je i sam bio meta, postao je poznat kao "Faraon".

Američke milijarde dolara kao dar

Vladao je tokom nekoliko desetljeća stagnacije i represije, a svom narodu ponudio je jednostavan izbor: Mubarak ili haos.

Mnogi su mu povjerovali, ne samo u Egiptu.

Američke vlasti darivale su ga, kao i najveću vojsku na Bliskom istoku, milijardama dolara, zahvalne zbog njegovog nastavka Sadatove promjene politike u hladnom ratu, sa sovjetske prema zapadnoj strani, te zbog mira s Izraelom.

No, njegovu politiku najviše je definirala borba s pobunjenicima, koji su i ubili Sadata.

Čovjek koji je postao predsjednik zbog njihovog čina gotovo 30 godina borio se da ih potisne.

Na pitanje o tome kako bi se Egipćanima trebalo vladati u budućnosti nikad nije imao odgovor osim "Mubarak", te nije htio odrediti nasljednika.

Washington je očekivao da će namještati izbore do smrti, a da će ga tada zamijeniti sin Gamal.

Mubarak je preminuo u utorak, u 92. godini, nakon operacije, objavila je egipatska državna televizija.

Skromni počeci i uspon do pilota

Bio je 24-godišnji pilot kad je vojska 1952. svrgnula s vlasti kralja Faruka.

Rođen je 4. maja 1928. u selu Kafr Musailha, na delti Nila, kao sin državnog službenika, pod imenom Muhammed Hosni el-Sayed Mubarak.

Egipat je u tom razdoblju još bio pod nadzorom Britanaca, koji su kontrolirali Sueski kanal.

Ne zna se previše o njegovom ranom životu.

Pilot je postao 1950, a potom je proveo više od dvije godine u Sovjetskom Savezu, gdje je prošao obuku za upravljanje bombarderima.

Kad je Izrael u Šestodnevnom ratu 1967. u jednom zamahu uništio većinu egipatskih aviona, Mubarak je imenovan direktorom Akademije za zračne snage, zadužen za njihovu ponovnu izgradnju za osvetu Izraelu.

Kao zapovjednik zračnih snaga od 1972. učinio je upravo to – napao je Izrael godinu poslije.

Sadat, koji je 1970. naslijedio Gamala Abdela Nassera, u Mubaraku je vidio odanog podanika, pa ga je 1975. imenovao potpredsjednikom.

Podržao izraelsku blokadu Pojasa Gaze

Mubarak je kao predsjednik osamdesetih godina poslao vojsku da uguši proteste te je popravio odnose s arapskim državama nakon što je Sadat postigao mirovni dogovor s Izraelom.

Egipat je 1989. ponovo primljen u Arapsku ligu, a njeno sjedište vraćeno je u Kairo.

Američki novac osigurao je da se Egipat više nikad ne sukobi s Izraelom, a Mubarak je tokom godina bio i posrednik između Palestinaca i Izraelaca.

Njegove politike smetale su mnogima na Bliskom istoku.

Kada je Hamas 2007. preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze, koji graniči s Egiptom, Mubarak je podržao izraelsku blokadu te teritorije.

Nasilje pobunjenika kod kuće, među njima i napadi na odmarališta na Crvenom moru, bilo mu je opravdanje za policijsku državu.

Godine 1995. preživio je jedan od nekoliko pokušaja atentata, kada su pobunjenici pucali na njegov automobil tokom posjete Etiopiji.

Centralizirana ekonomija, koju je uveo arapski socijalist Nasser, i dalje je kaskala za državama s kojima se Egipat nekad poredio, poput Turske i Južne Koreje.

Bogatstvo ostalo u rukama elite

Egipatsko stanovništvo pod Mubarakom se gotovo udvostručilo, no mnogi su i dalje ostali vrlo siromašni.

Ekonomski rast u posljednjem desetljeću njegove vladavine, potaknut tržišnim reformama njegovog sina Gamala, neke je učinio bogatima, ali je zbog korupcije bogatstvo ostalo u rukama elite, koja je okružila državni aparat i vojsku, te osoba odanih vladajućoj Nacionalnoj demokratskoj stranci (NDP).

Mubarak nije odbacivao ideju o reformama, naročito nakon što je to zatražio američki predsjednik George W. Bush.

Nakon što je pobijedio na nizu referenduma s jednim kandidatom, koji su bili pravni osnov njegove vladavine, Mubarak je 2005. pristao na predsjedničke izbore.

No, poraz njegovog protivkandidata Aymana Noura, liberalnog advokata, nije nikoga iznenadio.

Mubarak je na tim izborima dobio 88,6 posto, dok je Nour dobio 7,3 posto glasova.

NDP je 2010, uvjeren u svoju nedodirljivost, tvrdio da je dobio 90 posto zastupnika u parlamentu na izborima koji su eliminirali Muslimansku braću iz tog tijela.

Nezadovoljstvo javnosti, koje je iz toga proisteklo, možda je i moglo biti suzbijeno, kao i mnogo puta ranije, ali stvari su se promijenile nakon uspješnih protesta u Tunisu nekoliko sedmica prije, koji su nadahnuli Egipćane da i oni krenu tim putem.

'Egipat i ja nećemo se rastati'

Mubarak na početku nije popuštao stotinama hiljada demonstranata koji su se okupljali na Tahriru, glavnom trgu u Kairu, čvrsto uvjeren da zapadne države ne žele izgubiti saveznika na Bliskom istoku.

Popustio je tek kad su ga počeli napuštati i generali, a Amerikanci se svrstali na stranu demonstranata.

Prvo je rekao da ide u penziju, pa je odletio u svoju rezidenciju na Crvenom moru.

"Egipat i ja nećemo se rastati sve dok ne budem zakopan u njegovom tlu", kazao je tada.

Uhapšen je dva mjeseca poslije.

Suđenje mu je počelo u augustu 2011, a slika Mubaraka u sudskom kavezu prikovala je Egipćane pred ekrane.

Nedugo prije nego što je predsjednik postao Mohamed Mursi, kandidat Muslimanske braće, Mubarak je 2. juna 2012. osuđen na doživotni zatvor zbog nasilja nad demonstrantima.

Sisi ga nadmašio u progonima

Poslan je u zatvor Tora u Kairu, ali je kasnije premješten u obližnju vojnu bolnicu Maadi, zbog lošeg zdravlja.

No, u zatvoru nije proveo mnogo jer je Abdel Fatah al-Sisi, još jedno vojno lice, sljedeće godine svrgnuo Mursija s vlasti.

Sisi, aktuelni predsjednik, pokrenuo je takav progon Muslimanske braće za koji kritičari tvrde da je bio gori od ičega što se dogodilo tokom Mubarakove vladavine.

Godine 2013. egipatsko pravosuđe pustilo je Mubaraka na uvjetnu slobodu.

U martu 2017. egipatski Vrhovni žalbeni sud oslobađa Mubaraka i omogućava mu povratak u Heliopolis, elitnu četvrt egipatske prijestonice, nedaleko od predsjedničke palače, u kojoj je proveo gotovo tri desetljeća.

Izvor: Al Jazeera i agencije

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.