Horvat: U ratu smo koji vode banke, a ne tenkovi

U samo dva mjeseca, Horvat i Varoufakis su okupili više od 20.000 članova iz cijele Evrope u svoj pokret (Ustupljeno Al Jazeeri)

Razgovarao: Mladen Obrenović

Filozof i aktivist Srećko Horvat, zajedno s nekadašnjim ministrom financija Grčke Yanisom Varoufakisom, osnovao je Pokret za demokratizaciju Europe (DiEM). Imaju sve više poklonika, a na svojim tribinama upozoravaju da se Europa mora demokratizirati i transformirati, suzbiti rast desnice i nacionalizama ili će se raspasti. Horvat za Al Jazeeru priča o svom viđenju aktualnog trenutka Europe.

  • Nedavno ste ustvrdili da je Europa u ratu. Isto tvrdi i papa Franjo. Kako, po Vama, izgleda rat u kojem se nalazi Europa?

– Kada su Adorna u jednom intervjuu za Spiegel 1969. upitali “Gospodine profesore, činilo se da je svijet prije dva mjeseca još bio u redu?”, njemački je filozof kratko odgovorio: “Meni ne”. Period u kojem danas živimo uistinu je povijesni. On nije počeo ni prije dva mjeseca ni prije par godina, a danas vidimo simptome nečega što se ne možemo kvalificirati nikako drugačije doli Rat. Problem je u tome da se paradigma ratovanja promijenila.

Kada kažete “rat”, najčešće su prva asocijacija bombardiranja, tenkovi i sve ono što smo proživjeli ‘90-ih na ovim prostorima. Međutim, danas se nalazimo u jednom drugačijem ratu. Da biste bacili bombu, ne trebate više ni avion ni pilota, dovoljna vam je bespilotna letjelica odnosno dron, klinac u Las Vegasu koji na daljinskom upravljaču ubije 1.600 ljudi u Pakistanu. Ma i to je već postalo “klasično ratovanje”.

Da biste osvojili neku državu, dovoljna vam je financijska invazija, a umjesto tenkova, imate banke. I ako u čitavu tu sliku uključite terorizam u europskim prijestolnicama, izbjegličku krizu, nove mjere štednje i osiromašenje čitavih generacija, dobit ćete jednu novu paradigmu rata koju je najbolje opisao talijanski filozof Giorgio Agamben u jednoj od svojoj posljednjih knjiga pod nazivom Stasis. Stasis je antički termin koji je opisivao borbu između oligarskih i demokratskih frakcija u grčkim državama-gradovima koje je recimo Tukidid opisao u Peloponeskom ratu. Ukratko, to je odgovor države na unutarnji revolt. Danas je upravo “Stasis” – građanski rat, postao nova politička paradigma.

Izbjeglička kriza otvorila je Pandorinu kutiju, tvrdi Horvat (Nikos Pilos)

Ukratko, EU odlučila da će Turska biti “strateški partner” u rješavanju izbjegličke krize, a kao rezultat vrli “demokratski dosezi” Turske sada se ulijevaju i u teritorij Europe. Umjesto da Merkel brani posljednje tekovine Europe, poput slobode govora, ona čini opasan presedan i Europu pretvara u koloniju koja bi uskoro mogla izručivati satiričare i novinare “partnerskim” režimima. Kao što vidite, izbjeglička kriza otvorila je Pandorinu kutiju koja nije samo u pitanje dovela Schengen i Dublinsku konvenciju, već prodire u sve sfere europskog društva, oduzimajući nam čak i pravo na humor.

  • I prije izbjegličke krize, Unija je bila u problemima jer je suviše komplicirana, odluke se u Europarlamentu teško donose, pa to čini Eurogrupa koja nikome ne polaže račune i sl. Je li mehanizmima Unije nužna svojevrsni reset?

– Kada je Yanis Varoufakis, tada još kao ministar financija, došao na jedno od zasjedanja Eurogrupe, u veljači 2015. godine, Wolfgang Schäuble mu je izričito rekao: “Ne možemo dopustiti da demokracija išta promijeni”. Bolje nije mogao sažeti temeljni problem EU. Ono što se potom dogodilo jesu naravno “kontrole kapitala” u Grčkoj pred referendum, pa 63 posto glasova OXI odnosno NE mjerama štednje koje su ubrzo, već drugi dan, pretvorene u NAI odnosno DA.

Nedavno je WikiLeaks objavio povjerljivi razgovor dvojice visokih predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda koji otvoreno govore o tome da u Grčkoj valja organizirati “Događaj” po uzoru na prošlu godinu. Nema teorija zavjere, crno na bijelo planiraju se državni odnosno ekonomski udari, a nitko se ne pita zašto je MMF uopće dio Eurogrupe?

Europski parlament je farsa. Sve važne odluke ionako donosi Eurogrupa, Europska komisija ili Europsko vijeće. To je i razlog zašto DiEM25 u svojoj prvoj paneuropskoj kampanji traži transparentnost donošenja odluka. Zamislite, Europsko vijeće je nedavno raspravljalo o tome kako riješiti izbjegličku krizu, a mi čak nemamo transkripte tih dogovora.

  • Koje bi bile globalne posljedice raspada Unije?

– Danas živimo u periodu kakav je bio “Fin de siècle” i samo je bilo pitanje vremena kada će izbiti Prvi svjetski rat. Freud i Thomas Mann bili su u pravu, ako su se Francuska i Njemačka tada mogle uskočiti u tu klaonicu, to je stoga što Europa već bila mrtva. Posljedice raspada Unije bilo bi još veće povlačenje unutar granica nacionalnih država, još veći rast ekstremne desnice, pa i fašizma. S druge strane, raspad Unije promijenio bi geopolitičku sliku svijeta. Već dugo ne živimo u bipolarnom svijetu.

S jedne strane, upravo su mjere štednje omogućile penetraciju azijskog i arapskog kapitala u krvotok Europe, uzmite samo jednu od geostrateški najvažnijih luka Europe, grčku luku Pirej, koju su grčke vlasti prisiljene prodati Kinezima upravo zato jer su se našli u slijepoj ulici čije je temelje izgradila Trojka. Ili uzmite širu geopolitičku sliku, tzv. novi “put svile”, željeznicu koju Kinezi grade kako bi nadomjestili transport oceanima i jeftinu kinesku robu dopremili u Europu kroz samo par dana. Dio te željeznice već se gradi između Srbije i Mađarske. Dodajte tome da Arapi kupuju zemlju u Vojvodini, a već su kupili Air Serbia i pretvorili ga u Etihad, pa sve lijepo izvoze vlastitim avioprijevoznikom.

Horvatov govor sa pokretanja DiEM-a u Berlinu (DiEM25/YouTube)

Ukratko, događaju se euroazijske integracije, a jedini odgovor koji EU trenutno ima jest TTIP, odnosno transatlantski trgovinski sporazum koji je Hillary Clinton nazvala “ekonomskim NATO-om” a koji bi iznova trebao približiti europski kontinent američkoj ekonomiji.

  • Na koji način djeluje DiEM, prate li vas samo radoznali ili iz svega može biti neke konkretne akcije i pomoći Europi za koju kažete da se raspada?

– U samo dva mjeseca otkako smo u Berlinu porinuli u život DiEM, imamo preko 20.000 članova, a svojevrsne podružnice, a bolje bi bilo reći samoorganizirajuće ćelije DiEM-a sada već postoje u Austriji, Danskoj, Portugalu, Španjolskoj, gotovo u svim zemljama članicama EU, pa čak i državama koje nisu članice EU. Uključeni smo u debatu o Brexitu u Velikoj Britaniji gdje u svibnju i lipnju imamo nekoliko događaja. Naši su članovi aktivni na francuskim “Nuit Debout”, gdje je Yanis [Varoufakis] nedavno održao govor podrške, a već početkom svibnja imamo veliku konvenciju u Beču o izbjegličkoj krizi na kojoj će nam se pridružiti Saskia Sassen, Katja Kipping, Teresa Forcades i mnogi drugi. Stvaramo jedan široki front koji bi konačno trebao izazvati službenu politiku EU prema izbjeglicama. 

  • Na kraju, je li milijun izbjeglica konačna brojka ili će se izbjeglički valovi nastaviti? Koje su opasnosti, a koje možebitne prednosti, za one koji to znaju uspješno iskoristiti, masovnog doseljavanja izbjeglica?

– Nažalost, vrijeme je da kažemo da ništa od onoga što smo vidjeli: izgradnje zidova, bodljikavih žica, suspenzija Schengena, konfiskacije imovine, izvoz izbjeglica u Tursku, itd., neće riješiti izbjegličku krizu. Rat u Siriji poprište je različitih geopolitičkih interesa koji su mnogo kompleksniji i dalekosežniji od izbjegličke krize. Uzmite samo tzv. “sunitski” NATO koji je uz 34 drugih država nedavno inaugurirala Saudijska Arabija, pa zamislite kakve će to efekte imati na situaciji u Siriji i Bliskom Istoku. Istovremeno imate dva konkurentska energetska plana, tzv “šijitski” i tzv. “sunitski”, potom Izrael, Rusiju, Francusku, a da ne zaboravimo SAD koji će uskoro biti prisiljen redefinirati gotovo stoljetne savezničke paktove s Izraelom i Saudijskom Arabijom.

Ukratko, ako ne riješite geopolitičku krizu koja se prelama na ratu u Siriji, potpuno je bezizgledno da ćete riješiti izbjegličku krizu, a geopolitičku krizu ne možete riješiti jer je naprosto uključeno previše konkurentskih geopolitičkih interesa. Kao rezultat, milijuni ljudi će i dalje postajati “ljudski višak” na peronu današnjeg dana. 

Izvor: Al Jazeera