Oglasi

Horvat: U ratu smo koji vode banke, a ne tenkovi

Osnivajući pokret DiEM25, Horvat i Varoufakis su ustvrdili kako će se Evropa ili demokratizirati ili raspasti.
U samo dva mjeseca, Horvat i Varoufakis su okupili više od 20.000 članova iz cijele Evrope u svoj pokretNikos Pilos (Ustupljeno Al Jazeeri)

Razgovarao: Mladen Obrenović

Filozof i aktivist Srećko Horvat, zajedno s nekadašnjim ministrom financija Grčke Yanisom Varoufakisom, osnovao je Pokret za demokratizaciju Europe (DiEM). Imaju sve više poklonika, a na svojim tribinama upozoravaju da se Europa mora demokratizirati i transformirati, suzbiti rast desnice i nacionalizama ili će se raspasti. Horvat za Al Jazeeru priča o svom viđenju aktualnog trenutka Europe.

  • Nedavno ste ustvrdili da je Europa u ratu. Isto tvrdi i papa Franjo. Kako, po Vama, izgleda rat u kojem se nalazi Europa?

- Kada su Adorna u jednom intervjuu za Spiegel 1969. upitali “Gospodine profesore, činilo se da je svijet prije dva mjeseca još bio u redu?”, njemački je filozof kratko odgovorio: “Meni ne”. Period u kojem danas živimo uistinu je povijesni. On nije počeo ni prije dva mjeseca ni prije par godina, a danas vidimo simptome nečega što se ne možemo kvalificirati nikako drugačije doli Rat. Problem je u tome da se paradigma ratovanja promijenila.

Kada kažete “rat”, najčešće su prva asocijacija bombardiranja, tenkovi i sve ono što smo proživjeli '90-ih na ovim prostorima. Međutim, danas se nalazimo u jednom drugačijem ratu. Da biste bacili bombu, ne trebate više ni avion ni pilota, dovoljna vam je bespilotna letjelica odnosno dron, klinac u Las Vegasu koji na daljinskom upravljaču ubije 1.600 ljudi u Pakistanu. Ma i to je već postalo “klasično ratovanje”.

Da biste osvojili neku državu, dovoljna vam je financijska invazija, a umjesto tenkova, imate banke. I ako u čitavu tu sliku uključite terorizam u europskim prijestolnicama, izbjegličku krizu, nove mjere štednje i osiromašenje čitavih generacija, dobit ćete jednu novu paradigmu rata koju je najbolje opisao talijanski filozof Giorgio Agamben u jednoj od svojoj posljednjih knjiga pod nazivom Stasis. Stasis je antički termin koji je opisivao borbu između oligarskih i demokratskih frakcija u grčkim državama-gradovima koje je recimo Tukidid opisao u Peloponeskom ratu. Ukratko, to je odgovor države na unutarnji revolt. Danas je upravo “Stasis” - građanski rat, postao nova politička paradigma.


Skupovi DiEM-a širom Evrope prilično su posjećene (Nikos Pilos)

Na koji način se ratno stanje na ulicama europskih prijestolnica odražava na obične građane? Unose li im 'duge cijevi' na ulicama sigurnost ili još veći strah ili daju nužnu sigurnost?

- Nedavno, pri slijetanju u Beč, kada sam prošao graničnu kontrolu, prvo što me dočekalo na aerodromu bila su četvorica potpuno maskirana specijalna policajca s dugim cijevima. Jesam li se osjećao sigurnije? Ne, upravo suprotno. Pazite, to više nije tako samo u gradovima koji su nedavno iskusili terorizam, u Parizu ili Bruxellesu, već diljem Europe. I unatoč čitavoj toj kontroli, par klinaca s mobitelima i eksplozivom iz vlastite garaže svejedno uspiju iznova posijati žrtve i strah. Borba protiv terorizma je impotentna, jer “menadžment strahom” kao prvu žrtvu uzima naše vlastite građanske slobode, dok će teroristi i dalje udarati po civilima iz mjeseca u mjesec.

  • Što je, u tom smislu, mogući odgovor građana? Može li im pomoći Pokret za demokratizaciju Europe (DiEM25) kojeg ste pokrenuli, zajedno s Yanisom Varoufakisom, i u kojem ste vrlo aktivni?

- Uvjerenje od kojeg je DiEM25 krenuo jeste da će se Europska unija ili demokratizirati ili raspasti. Dovoljno je da pogledate ekonomsku stagnaciju čitavog ovog kontinenta, propale mjere štednje, privatizacije koje vode isključivo privatnom bogaćenju, pranje novca u Panami, izbjegličku krizu, terorizam, povratak ekstremne desnice od Mađarske i Poljske sve do Hrvatske, sve one simptome koje je Antonio Gramsci u svojim Zatvorskim bilježnicama lijepo opisao kao “morbidne simptome” koji se rađaju kada stari svijet još nije umro, a novi se još uvijek ne može roditi.

U takvom “interegnumu” mi danas živimo i bez pretjerivanja mogu reći da ćemo tom čudovištu ili pogledati u oči ili ćemo se vrlo brzo naći u situaciji koja se izrodila iz 1930-ih godina kada su demokrati diljem Europe - od radikalnih ljevičara, preko liberala, do socijal-demokrata - vlastitom impotencijom i nemogućnošću da se ujedine u zajednički front otvorili vrata fašizmu. Danas smo pred onom situacijom u kojoj su Einstein i Freud, početkom '30-ih godina započeli razmjenu pisama na pitanje Čemu rat? Pola godine kasnije na vlast u Njemačkoj, 30. siječnja 1933. dolazi Hitler.

Ono što želim reći jeste da su dva velikana dvadesetog stoljeća barem pokrenuli to pitanje i razmijenivali pisma, dok se danas pitanje Trećeg svjetskog rata uopće ozbiljno ne postavlja.

  • Ponekad se stječe dojam da je današnja Europska unija nešto kao Austro-Ugarska prije 100 godina - možda nekome dobra ideja za određeni povijesni trenutak, ali teško ostvariva u praksi. Može li se nešto naučiti i iz povijesti?

- Kad ga je netko upitao “Što mislite o zapadnoj civilizaciji?”, Gandhi je odgovorio: “Mislim da bi to bila dobra ideja”. Isto danas važi za Europsku uniju - bila bi to dobra ideja da čitava ta ideja već u samom startu nije bila utemeljena na akumulaciji kapitala, nečemu što se zvalo Europska zajednica za ugljen i čelik čiji je glavni motiv bila lakša cirkulacija roba. Danas, kada se suspendira Schengen, uvode nove granice, grade zidovi i bodljikave žice, iznova vidite da se robe i dalje slobodno kreću, ali ljudi ne. U ovom trenu umire temeljni ideal Europske unije koji sada još samo cinično odzvanja u službenoj himni koja kaže “Alle Menschen werden Brüder…” (svi ljudi postaju braća…).

Proklamirane ideale Europe, bratstvo i solidarnost, nitko više ni ne shvaća drugačije nego kao zaboravljene izloške u muzeju voštanih figura. Iz povijesti najčešće možemo naučiti da iz nje ne možemo naučiti ništa. I Austro-Ugarska monarhija se raspala ne zbog nekih mladih terorista, Gavrila i drugova, koliko zbog imperijalne politike koja se prelomila na periferiji, tada Bosni, a danas u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu.

Umjesto da nahrani izbjeglice, EU sada sa šest milijardi eura hrani jednog osmanskog diktatora koji uhićuje novinare i akademike, istrebljuje Kurde i naoružava ISIL. Što je drugo europska “pomoć” Turskoj nego “outsourcing” izbjeglica na periferiju, a istovremeno prolongiranje krize koja se samo, iznova, može vratiti kao bumerang, u obliku terorizma, novih granica, ekstremne desnice…?

  • EU se nije baš najbolje snašla ni u izbjegličkoj krizi. Kako izbjeglička kriza po Vama utječe na odnose unutar Unije i njezin mogući raspad?

- Upravo je izbjeglička kriza zorno pokazala da je jedina vanjska politika koju EU još ima ta da više nema nikakvu vanjsku politiku. Ne znam jeste li pratili slučaj njemačkog satiričara Jana Böhmermanna, istog onog koji se prošle godine šalio na račun Varoufakisa? Nedavno je Böhmermann u svom showu čitao podrugljivu pjesmu na račun Erdogana, potom mu je emisija cenzurirana, a Merkel je stala u obranu Erdogana. Potom je, prije par dana, šef berlinske Piratske stranke uhićen jer je sudjelovao na demonstracijama ispred turske ambasade u Berlinu i citirao stih iz te pjesme o Erdoganu.


Izbjeglička kriza otvorila je Pandorinu kutiju, tvrdi Horvat (Nikos Pilos)

Ukratko, EU odlučila da će Turska biti “strateški partner” u rješavanju izbjegličke krize, a kao rezultat vrli “demokratski dosezi” Turske sada se ulijevaju i u teritorij Europe. Umjesto da Merkel brani posljednje tekovine Europe, poput slobode govora, ona čini opasan presedan i Europu pretvara u koloniju koja bi uskoro mogla izručivati satiričare i novinare “partnerskim” režimima. Kao što vidite, izbjeglička kriza otvorila je Pandorinu kutiju koja nije samo u pitanje dovela Schengen i Dublinsku konvenciju, već prodire u sve sfere europskog društva, oduzimajući nam čak i pravo na humor.

  • I prije izbjegličke krize, Unija je bila u problemima jer je suviše komplicirana, odluke se u Europarlamentu teško donose, pa to čini Eurogrupa koja nikome ne polaže račune i sl. Je li mehanizmima Unije nužna svojevrsni reset?

- Kada je Yanis Varoufakis, tada još kao ministar financija, došao na jedno od zasjedanja Eurogrupe, u veljači 2015. godine, Wolfgang Schäuble mu je izričito rekao: “Ne možemo dopustiti da demokracija išta promijeni”. Bolje nije mogao sažeti temeljni problem EU. Ono što se potom dogodilo jesu naravno “kontrole kapitala” u Grčkoj pred referendum, pa 63 posto glasova OXI odnosno NE mjerama štednje koje su ubrzo, već drugi dan, pretvorene u NAI odnosno DA.

Nedavno je WikiLeaks objavio povjerljivi razgovor dvojice visokih predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda koji otvoreno govore o tome da u Grčkoj valja organizirati “Događaj” po uzoru na prošlu godinu. Nema teorija zavjere, crno na bijelo planiraju se državni odnosno ekonomski udari, a nitko se ne pita zašto je MMF uopće dio Eurogrupe?

Europski parlament je farsa. Sve važne odluke ionako donosi Eurogrupa, Europska komisija ili Europsko vijeće. To je i razlog zašto DiEM25 u svojoj prvoj paneuropskoj kampanji traži transparentnost donošenja odluka. Zamislite, Europsko vijeće je nedavno raspravljalo o tome kako riješiti izbjegličku krizu, a mi čak nemamo transkripte tih dogovora.

  • Koje bi bile globalne posljedice raspada Unije?

- Danas živimo u periodu kakav je bio “Fin de siècle” i samo je bilo pitanje vremena kada će izbiti Prvi svjetski rat. Freud i Thomas Mann bili su u pravu, ako su se Francuska i Njemačka tada mogle uskočiti u tu klaonicu, to je stoga što Europa već bila mrtva. Posljedice raspada Unije bilo bi još veće povlačenje unutar granica nacionalnih država, još veći rast ekstremne desnice, pa i fašizma. S druge strane, raspad Unije promijenio bi geopolitičku sliku svijeta. Već dugo ne živimo u bipolarnom svijetu.

S jedne strane, upravo su mjere štednje omogućile penetraciju azijskog i arapskog kapitala u krvotok Europe, uzmite samo jednu od geostrateški najvažnijih luka Europe, grčku luku Pirej, koju su grčke vlasti prisiljene prodati Kinezima upravo zato jer su se našli u slijepoj ulici čije je temelje izgradila Trojka. Ili uzmite širu geopolitičku sliku, tzv. novi “put svile”, željeznicu koju Kinezi grade kako bi nadomjestili transport oceanima i jeftinu kinesku robu dopremili u Europu kroz samo par dana. Dio te željeznice već se gradi između Srbije i Mađarske. Dodajte tome da Arapi kupuju zemlju u Vojvodini, a već su kupili Air Serbia i pretvorili ga u Etihad, pa sve lijepo izvoze vlastitim avioprijevoznikom.

Horvatov govor sa pokretanja DiEM-a u Berlinu (DiEM25/YouTube)

Ukratko, događaju se euroazijske integracije, a jedini odgovor koji EU trenutno ima jest TTIP, odnosno transatlantski trgovinski sporazum koji je Hillary Clinton nazvala “ekonomskim NATO-om” a koji bi iznova trebao približiti europski kontinent američkoj ekonomiji.

  • Na koji način djeluje DiEM, prate li vas samo radoznali ili iz svega može biti neke konkretne akcije i pomoći Europi za koju kažete da se raspada?

- U samo dva mjeseca otkako smo u Berlinu porinuli u život DiEM, imamo preko 20.000 članova, a svojevrsne podružnice, a bolje bi bilo reći samoorganizirajuće ćelije DiEM-a sada već postoje u Austriji, Danskoj, Portugalu, Španjolskoj, gotovo u svim zemljama članicama EU, pa čak i državama koje nisu članice EU. Uključeni smo u debatu o Brexitu u Velikoj Britaniji gdje u svibnju i lipnju imamo nekoliko događaja. Naši su članovi aktivni na francuskim “Nuit Debout”, gdje je Yanis [Varoufakis] nedavno održao govor podrške, a već početkom svibnja imamo veliku konvenciju u Beču o izbjegličkoj krizi na kojoj će nam se pridružiti Saskia Sassen, Katja Kipping, Teresa Forcades i mnogi drugi. Stvaramo jedan široki front koji bi konačno trebao izazvati službenu politiku EU prema izbjeglicama. 

  • Na kraju, je li milijun izbjeglica konačna brojka ili će se izbjeglički valovi nastaviti? Koje su opasnosti, a koje možebitne prednosti, za one koji to znaju uspješno iskoristiti, masovnog doseljavanja izbjeglica?

- Nažalost, vrijeme je da kažemo da ništa od onoga što smo vidjeli: izgradnje zidova, bodljikavih žica, suspenzija Schengena, konfiskacije imovine, izvoz izbjeglica u Tursku, itd., neće riješiti izbjegličku krizu. Rat u Siriji poprište je različitih geopolitičkih interesa koji su mnogo kompleksniji i dalekosežniji od izbjegličke krize. Uzmite samo tzv. “sunitski” NATO koji je uz 34 drugih država nedavno inaugurirala Saudijska Arabija, pa zamislite kakve će to efekte imati na situaciji u Siriji i Bliskom Istoku. Istovremeno imate dva konkurentska energetska plana, tzv “šijitski” i tzv. “sunitski”, potom Izrael, Rusiju, Francusku, a da ne zaboravimo SAD koji će uskoro biti prisiljen redefinirati gotovo stoljetne savezničke paktove s Izraelom i Saudijskom Arabijom.

Ukratko, ako ne riješite geopolitičku krizu koja se prelama na ratu u Siriji, potpuno je bezizgledno da ćete riješiti izbjegličku krizu, a geopolitičku krizu ne možete riješiti jer je naprosto uključeno previše konkurentskih geopolitičkih interesa. Kao rezultat, milijuni ljudi će i dalje postajati “ljudski višak” na peronu današnjeg dana. 

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.