Holliday: Nova tehnologija za analizu DNK-a u identifikaciji nestalih

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) nakon 16 godina rada svoje sjedište i laboratoriju premješta iz Bosne i Hercegovine u Holandiju, što neće utjecati na nastavak rada na procesu pronalaženja i identifikacije osoba nestalih u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, poručuju iz ove organizacije.

Laboratorija koja će se sada nalaziti u Hagu koristit će najnoviju tehnologiju analize DNK uzoraka kojom će se šanse za identifikaciju žrtava uveliko povećati.

Uz to, sredstva od tri miliona eura koja je Evropska unija nedavno odobrila ICMP-u za dvogodišnji projekat u BiH, u sklopu kojeg je pokrenuta i aplikacija za prijavu lokacija masovnih i pojedinačnih grobnica, trebala bi pomoći u procesu pronalaženja i identificiranja još približno 7.000 osoba za koliko se traga u BiH.

Tim povodom razgovarali smo sa gospodinom Matthewem Hollidayjom, rukovodiocem ICMP-ovog Programa za Zapadni Balkan koji nam je također otkrio da je i Srbija, nakon BiH, Kosova, Crne Gore i Hrvatske, odlučila da se priključi regionalnoj bazi podataka o nestalim osobama.

Također smo razgovarali i o tome kako će druge zemlje zahvaćene sukobima i nasiljem, kao što su Irak i Sirija gdje se otkrivaju masovne grobnice žrtava, koristiti iskustva iz bivše Jugoslavije, ali i o brojnim kritikama porodica u BiH koje ni nakon više od 20 godina od završetka rata nemaju informacije o svojim najmilijima. 

• Trenutno se u Hagu otvara novi laboratorij ICMP-a za analizu DNK-a. Možete li opisati o čemu se radi i koje tehnologije će se koristiti? Da li će to donijeti promjene u odnosu na prijašnji rad i šta će to značiti za proces traženja nestalih u zemljama bivše Jugoslavije?

Da bi se mogle razumjeti promjene koje se trenutno dešavaju, bitno je reći da se do 2001. godine identifikacija posmrtnih ostataka nestalih osoba u BiH radila na tradicionalni način, ne putem DNK analize. Međunarodna komisija za traženje nestalih osoba u BiH dolazi 2001. godine, preuzima rad na identifikaciji i tada se počinje raditi na moderniji način, na način da se koriste uzorci DNK-a.

Laboratorija koja je sada u BiH će se zatvoriti u novembru ove godine, i to će biti pauza od novembra do marta, kada će se raditi na premještanju laboratorije iz BiH u Hag. To se u suštini neće osjetiti na Zapadnom Balkanu ni u BiH, jer će se i dalje prikupljati uzorci krvi, i dalje će se raditi ono što je ICMP radio i ranije – uzorci će se samo slati putem diplomatske pošte za Hag gdje će se na njima raditi u toj novoj laboratoriji. Način rada ostaje isti i tu se neće ništa promijeniti, barem gledano izvana.

Međutim, kada govorimo o unutrašnjim promjenama one će se naravno desiti, jer sada taj period našeg rada od 2001. do 2017. prelazi u jednu novu fazu, u novu razvijenu tehnologiju. Do sada smo, kada govorimo o DNK uzorku radili sa 16 do 22 pojedinačna markera, dok ova moderna tehnologija dramatično povećava broj markera s kojima ćemo raditi na više od 1.400. To konkretno znači da ćemo, ako uzmemo DNK-a nekog člana porodice nestale osobe, imati puno veće šanse da postignemo postotak od 99.9 posto koji nam je potreban za identifikaciju osobe. Do sada to nije bilo moguće ukoliko niste imali nekoga ko je neposredni član porodice, konkretno dijete, otac ili majka. Sada, ako imamo nekoga i ko je član ne toliko uže porodice, šanse za identifikaciju se dramatično povećavaju.

Nova tehnologija koristit će se i na uzorcima koje već imamo i ono što do sada nismo mogli identificirati sada će biti moguće na ovaj način. Sav način rada ostaje i dalje isti, Institut za nestale osobe BiH će i dalje zaključivati slučajeve nakon što dobije rezultate, samo ovaj put iz laboratorija u Hagu i to jedina razlika. Što se tiče globalnog procesa rada, to također ostaje isto –  laboratorija nastavlja raditi sa velikim brojem uzoraka koji smo dobijali iz cijelog svijeta, iz Čilea, El Salvadora, Južne Afrike, Kipra – razlika je samo u lokaciji laboratorije i dramatično većem broju markera što će poboljšati efikasnost našeg rada.

• ICMP se premješta u Hag u sklopu Sporazuma na osnovu kojeg je prije tri godine postao međunarodna organizacija. Koliko je zemalja do sada potpisalo Sporazum o ICMP-u i u kojoj fazi su države bivše Jugoslavije?

Za sada je devet zemalja potpisalo Sporazum o ICMP-u – Ujedinjeno Kraljevstvo, Holandija, Srbija, Belgija, Luksemburg, El Salvador, Čile, Kipar i Švedska. Što se tiče BiH, prema informacijama koje imam, to je trenutno u procesu, na Domu naroda BiH je zapravo da odluči da li će se BiH priključiti ovom procesu koji je inače otvoren za sve zemlje. BiH može da iskoristi ovu priliku da učvrsti poziciju lidera u cijelom ovom procesu traganja za nestalim osobama.

Srbija je za sada jedina zemlja koja je potpisala Sporazum. Nedavno smo završili izvještaj o situaciji u Hrvatskoj i jedna od preporuka u izvještaju je bila da i Hrvatska postane potpisnica, što bi generalno zaokružilo čitav proces koji postoji u regiji. Pošto Srbija već jeste potpisnica, kada bi Sporazum potpisala i Hrvatska – to bi definitivno dodatno ojačalo saradnju, u smislu razmjene informacija i svega ostalog što se dešava u procesu traganja za nestalim osobama između te dvije zemlje.

Potpisivanjem Sporazuma zemlje mogu da imaju veći uvid u proces svega što se tiče identifikacija i rada na traganju za nestalim osobama, smjernica i rada u slučajevima koji su zanimljivi za druge države, što je također jedna od prednosti.

Evropska unija nedavno je odobrila sredstva od tri miliona eura Međunarodnoj komisiji za nestale osobe za dvogodišnji projekat kojim nastavlja pružati pomoć vlastima Bosne i Hercegovine pri lociranju i identificiranju oko 7,000 osoba koje se još uvijek vode kao nestale. Možete li reći o čemu se radi, kako će sredstva biti iskorištena?

Postoji nekoliko ključnih aktivnosti na kojima će ICMP nastaviti da radi, kao što su analiza i utvrđivanje podudarnosti DNK-a članova porodica i nestalih osoba, tako da će BiH moći da nastavi da prikuplja i šalje uzorke DNK na analizu u laboratoriju.

Još jedna aktivnost koju će ICMP nastaviti da provodi u BiH, zahvaljujući i ovim sredstvima EU, bit će angažman naših antropologa i arheologa koji će nastaviti da rade na identifikaciji i otkrivanju posmrtnih ostataka, te svim aktivnostima koji su dio njihovog posla.

Također ćemo uz pomoć ovih sredstava biti u mogućnosti da zadržimo osoblje koje radi na referentnim podacima, odnosno uzorcima krvi koje prikupljamo od članova porodica. Između ostalog jedan od planova je i da prikupimo veliki broj uzoraka od porodica koje ćemo moći da koristimo za ranije identifikacije obavljene tradicionalnom metodom, kako bismo pokušali utvrditi da je identitet osoba ranije identificiranih na tradicionalni način stvarno pravi.

Još jedan od ciljeva projekta jeste jačanje medicinskog, a istovremeno i pravnog okvira u BiH. Recimo, Republika Srpska ima Institut za medicinsku forenziku, ali u Federaciji BiH ne postoji ekvivalent tom institutu, tako da je potrebno imati neki okvir između ostalog i za rad patologa i sudskih vještaka.

Na kraju, cilj je i povećana efikasnost lociranja masovnih grobnica. Mi smo na našoj web stranici pokrenuli jednu aplikaciju putem koje građani BiH mogu prijaviti ukoliko imaju neke informacije o lokacijama ili potencijalnim lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica. ICMP prikuplja te podatke i proslijeđuje ih dalje Institutu za nestale osobe BiH. Aplikacija može da se koristi i anonimno.

• Koliko prijava ste do sada dobili putem aplikacije? Koliko njih se pokazalo vjerodostojnim?

Aplikaciju smo pokrenuli u junu i do sada smo primili deset prijava i konkretno jedna prijava se čini dosta vjerodostojnom. Već je proslijeđen zahtjev Tužilaštvu BiH za iskopavanje te lokacije.

Bitno je također naglasiti da se ta lokacija čini najizglednijom, ali i ostale lokacije koje smo dobili su također perspektivne u određenoj mjeri, njima se Institut za nestale osobe još bavi, istrage su još uvijek u toku.

• Da li, kada dobijete informacije o potencijalnoj lokaciji grobnica, koristite i neke druge metode da biste što je brže moguće utvrdili da se zaista radi o mjestu gdje se nalaze posmrtni ostaci žrtava?

Da, to su snimci iz zraka i mi nastavljamo saradnju sa američkim Ministarstvom odbrane, oni su bili naši partneri koji imaju takvu tehnologiju, ona se i dalje koristi. Sa unapređenjem naše tehnologije i aplikacijom koju sada imamo, to dodatno unapređuje cijeli ovaj proces, jer ako mi imamo konkretnije podatke koje možemo da ponudimo i koji mogu da se kombiniraju sa ovim zračnim snimcima koje ministarstvo koristi, tada je jednostavno puno lakše suziti izbor lokacija i moguće je raditi preciznije.

• Kada govorimo o procesu traženja nestalih u BiH, do informacija o masovnim i pojedinačnim grobnicama se dolazi sve teže. U razgovoru s porodicama koje još traže svoje najmilije, oni najčešće govore da su izgubili povjerenje u bh. institucije koje se bave ovim procesom – između ostalog smatraju da postoji politizacija, da je dosta nestručnih ljudi uključeno u traženje nestalih, da ne postoji dobra razmjena informacija između nadležnih tijela i agencija u BiH, da još nije završena centralna baza nestalih osoba te da se treba riješiti pitanje pogrešno identificiranih osoba tokom primjene metode takozvane klasične identifikacije. Kako biste odgovorili na ove njihove kritike? Da li ih smatrate opravdanim?

Frustracija porodica osoba koje se još vode kao nestale, dakle konkretno govorimo o broju od 7.000 do 8.000 nestalih ljudi, mora da bude ogromna jer oni toliko godina čekaju na nekakav rezultat i informacije. S druge strane, ono što je postignuto u ovoj zemlji je nevjerovatno. Činjenica je da je 75 posto nestalih osoba identificirano. BiH je usvojila Zakon o nestalim osobama koji štiti prava porodica nestalih i također propisuje obaveze države prema njima. BiH također ima instituciju na državnom nivou, Institut za nestale osobe, koja koordinira u traganju za nestalim osobama. Takva situacija je veoma neobična u svijetu, moram da kažem, jer većina zemalja koje su prošle kroz to što je prošla BiH, u kojima je kršenje ljudskih prava trajalo toliko dugo i toliko obimno, nemaju ni takve institucije ni procese kao u BiH.

Međutim, moram da se složim sa nekim od kritika porodica nestalih. Jednostavno svi možemo da radimo bolje a neki od procesa mogu da se poboljšaju. Činjenica je da postoji dug period od trenutka dobijanja informacija o potencijalnoj lokaciji do trenutka kada se nešto konkretno uradi sa tom informacijom. Vjerujem da taj period može da se skrati i vjerujem da tužilaštva mogu da ubrzaju svoj rad.

Što se tiče centralne baze podataka, postoji Komisija unutar Instituta za nestale osobe koja se bavi verifikacijom podataka. Jako je bitno da taj proces bude obavljen na kvalitetan način, da svi podaci koji su primljeni budu verificirani, da se stvarno radi o osobama koje su nestale, ne o osobama koje su umrle prirodnom smrću tokom sukoba u BiH. Od 34.000 osobe – 22.000 su verificirane. Veliki problem su resursi, a posao je dosta zahtjevan i dugotrajan, jer oni moraju da rade na svakom slučaju individualno, moraju da nađu rodni list te osobe, da nađu sve moguće dokumente kako bi utvrdili da se radi o slučaju nestale osobe. Dodatni resursi bi omogućili brži rad i ICMP apelira na vlasti u BiH da osiguraju finansijska sredstva Institutu za nestale osobe BiH kako bi se taj proces ubrzao.

Klasičnom metodom je identificirano 8.000 osoba. Određen broj pogrešnih identifikacija postoji, ne mogu reći koliko tačno, ali znamo da određen dio jeste bio pogrešan. Zašto? Zato što u našim mrtvačnicama imamo oko 3.000 NN lica, uzorci koje imamo se ne podudaraju ni sa jednim uzorkom prikupljenim od porodica. To upućuje na zaključak da je vjerovatno bilo pogrešnih identifikacija.

Ovo pitanje se ustvari nadovezuje na ono o čemu smo ranije govorili, a to je projekat koji ćemo provoditi naredne dvije godine sredstvima EU. Na osnovu nove tehnologije i korištenjem većeg brojeg markera planiramo da tražimo i utvrdimo podudarnost između uzoraka ovih posmrtnih ostataka koje imamo u mrtvačnicama i tražit ćemo od članova porodica nestalih da nam daju uzorke krvi da bismo mogli da ih uporedimo sa posmrtnih ostacima. Ukoliko dođe do podudaranja, posmrtni ostaci koje imamo u mrtvačnicama mogu da budu predati porodici. Ukoliko ne postoji podudaranje, to znači da su posmrtni ostaci koje je porodica već preuzela bili korektno identificirani.

• Hrvatska i Srbija međusobno su se optuživale kada je riječ o broju nestalih osoba, a ovo pitanje se spominje i prilikom pregovora Srbije za članstvo u EU. Koliko je regionalna baza podataka bitna kako bi se okončala politizacija kada su u pitanju nestale osobe? U kojoj fazi je taj projekat?

Kada govorimo o bazi podataka o nestalim osobama iz cijele regije, imamo dobre vijesti. Danas (utorak) smo dobili informacije od Komisije za nestale osobe Republike Srbije da će se Srbija također priključiti ovoj regionalnoj bazi podataka, odnosno da će osigurati i proslijediti podatke iz Srbije koji će biti dodani već postojećoj bazi podataka.

BiH, Kosovo, Crna Gora već učestvuju u toj bazi od prošle godine, Hrvatska se priključila ranije ove godine, tako da je to ustvari jedan zaokružen proces. Trebamo tek da primimo podatke od Hrvatske i Srbije. Ambiciozno smo zamislili da taj datum kada ćemo imati podatke u toj bazi bude 10. decembar. To jeste malo ambiciozno, ali se nadamo i očekujemo da ćemo dobiti ove podatke i od Srbije i Hrvatske te da će to u velikoj mjeri da unaprijedi ovaj proces, što će biti jako značajan faktor u regionalnoj saradnji. Zapravo će omogućiti razmjenu podataka između svih zemalja jer sve te zemlje međusobno imaju interese za slučajeve nestalih osoba, recimo BiH u Srbiji i Hrvatskoj, Srbija na Kosovu i Hvatskoj…

• Često ističete da je BiH dobar primjer kada se govori o rezultatima u procesu traženja nestalih osoba, da je 75 posto ljudi pronađeno. Šta je sa ostalim zemljama koje su prošle ratna razaranja i velike prirodne katastrofe, možete li navesti neke primjere rada ICMP-a? Koliko politička volja država ima veze sa procesom traženja nestalih? Da li se primjeri i metode sa Zapadnog Balkana mogu koristiti naprimjer u zemljama gdje se, iako sukob još traje, trenutno otkrivaju masovne grobnice – kao u Iraku i Siriji?

ICMP ima programe za Siriju i Irak, i definitivno naša iskustva rada na Zapadnom Balkanu jesu korisna i tek će da budu korisna u našem radu u ovom dijelu svijetu. Mi često imamo posjete različitih eksperata, bilo da se radi o pravnim ekspertima, predstavnicima institucija, organizacijama građanskog društva – oni dolaze u BiH i upoznaju se sa radom ICMP-a. Također, na naše insistiranje, i sa predstavnicima institucija BiH, da bi vidjeli koji je institucionalni i zakonski okvir uspostavljen u BiH i šta bi mogla da budu iskustva koja oni mogu da primjene u svom radu.

Kao negativan primjer u svijetu može da se pomene Liban gdje se građanski rat vodio od 1975. do 1990. godine, 15 godina rata i 18.000 nestalih osoba – gdje je pronađeno i identificirano vrlo mali broj nestalih, tako da je politička volja jako bitan faktor u svemu onome što može da se uradi u procesu traganja za nestalim osobama.

Izvor: Al Jazeera