Oglasi

Hoće li Trump ići u zatvor?

Sve i ako demokrata pobijedi na izborima 2020. godine, Trump će i dalje ostati na slobodi.
Demonstrant stoji ispred Nacionalnog golf kluba Trump u Sterlingu, Virginiji dok čeka predsjednika Trumpa da ode 16. juna 2019.AP/Susan Walsh

Zamislite scenu: Donald Trump stoji u sudnici u narandžastom odijelu. S lisicama na rukama. Njegova pažljivo dotjerana kosa je pomalo razbarušena.

Nekarakteristično je potčinjen nakon što je pretrpio poraz na izborima – 3. novembra 2020. Njegov vječni našminkani bronzani ten je izbrisan i otkriva kao kredu bijelu put. Izgleda starog i napuštenog, pognute glave, Trump se konačno, sa velikim zakašnjenjem, suočava sa sucem i zakašnjelom presudom koju je tako prikladno zaslužio.

To su, kako je Humphrey Bogart - plagirajući Shakespearea – slavno rekao, „stvari od kojih su izgrađeni snovi“. Tačnije, to su snovi koje čelnica Demokratske stranke Nancy Pelosi sanja u posljednje vrijeme, jer ona navodno preferira da vidi Trumpa u zatvoru nego opozvanog – čak i nakon što je američki predsjednik priznao u Ovalnom uredu da bi rado bio u dosluhu sa stranim špijunima „blateći“ Joe Bidena i kompaniju.

To je san koji dijele bezbrojni drugi tzv. progresivci koji, kao Pelosi, zamišljaju slavni dan kada će Trump biti prisiljen odreći se raskoši njegovog odmarališta u Palm Beachu, Mar-a-Laga, zarad dugog, otrežnjujućeg perioda kruženja dvorištem u federalnom zatvoru.

Zaista, potencijalna demokratska predsjednička kandidatkinja i bivša državna tužiteljica senatorka Kamala Harris, nedavno je insistirala da će, ako ona buda izabrana, taj tako zadovoljavajući san brzo postati stvaran, jer će, pod njenom komandom, ministarstvo pravde biti u obavezi da podigne optužnicu protiv Trumpa zbog ometanja pravde, među drugim prekršajima.

„Svako treba biti odgovoran, a predsjednik nije iznad zakona“, rekla je Harris, svjesna, možda, da je njen potez "pošaljite Trumpa u zatvor" kalibriran da njenoj krhkoj kampanji da srazmjeran trzaj pažnje.

Ali Harris, Pelosi i ostali znaju, bez sumnje, kakav je historijski zbir do danas – broj američkih predsjednika: 45; broj procesuiranih američkih predsjednika: 0.

Dakle, uprkos svom puhanju o „odgovornosti“ i sigurno do sada ustajaloj „predsjednik nije iznad zakona“ retorici, izgledi da će Trump ikada obući zatvorsko odijelo i biti otpremljen u Popravni centar Rikers nakon što bude izbačen iz Bijele kuće su jednako daleko kao i ideja se Dick Cheney prijavi u Hag na dugi ostanak protiv svoje volje.

'Ustavno bogohulno gonjenje'

Pa ipak, sumnjam da Harrisin i Pelosin stav o slanju Trumpa u zatvor treba da razmekša Amerikance koji vjeruju da umjesto (ili zajedno sa) opozivom, Trump treba biti optužen i zatvoren.

Bez sumnje, niz Trumpovih podanika, uključujući njegovog bivšeg vođu kampanje i savjetnika, otpremljen je u zatvor, dok njihov bivši šef izbjegava sličnu, ponižavajuću sudbinu.

Zašto?

Koliko god opravdana, skicu koju sam naslikao na početku članka, mnogi Amerikanci bi vjerovatno smatrali nedopustivom sramotom koja je snašla veličanstveni „ured predsjednika“. Kao takvo, bilo bi izazovno tužiti Trumpa u hiperpolaziriranoj političkoj i kulturnoj klimi koja tvrdoglavo definiše Ameriku.

U ovom kontekstu, Trumpova legija pristalica bi vidjela njegovo krivično gonjenje kao ustavno bogohulno gonjenje, prije nego kao nepristrasan pokušaj da se podrži vladavina zakona i, time, potvrdi da nijedan predsjednik nije iznad nje.

Trump i njegovi podjednako nedovršeni medijski saveznici na radiju, u štampi i naravno na Fox Newsu, jednako su genetski predisponirani da jadikuju da bi svaki napor, od bilo koga, u bilo koje vrijeme, da ga se optuži za bilo kakav zločin predstavljao ne samo politički motiviranu osvetu već konačni osvetnički udarac „duboke države“ – sa predvidivim naglaskom na riječ „udarac“.

Ljutit, oštećen i potaknut, vjerovatno je da bi se Trump odao nesputanom pomilovanju kako se bliži kraj njegovog predsjedovanja, kulminirajući u vrištećem, pravno upitnim lukavstvu da on ima povlasticu da sebe pomiluje.

Uprkos svoj ovoj praznoj priči oko zatvora, ako bi jedan od sve većeg broja odmetnika demokrata koji sada cilja na to da postane stranački predsjednički kandidat nadmašio Trumpa naredne godine, teško je zamisliti da bi novi predsjednik podigao optužnicu protiv starog, ludog predsjednika i rizikovao daljnje raslojavanje već podijeljene nacije.

Što se njega tiče, Biden, trenutni glavni kandidat koji izaziva Trumpa, vjeruje da se njegovi prijatelji s druge strane mogu iskupiti kada ih popusti groznica izazvana Trumpom. Ako on pobijedi, krivično gonjenje republikanskog predsjednika moglo bi uništiti Bidenove planove da „ujedini“ republikance i demokrate.

Kako god, bivši američki predsjednik Gerald Ford u suštini je postavio presedan u ovom zbiru nalik na duhovnu pjesmu kada je odobrio osramoćenom Richardu Nixonu „puno, besplatno i apsolutno“ pomilovanje za sva krivična djela koja je počinio dok je bio na vlasti 8. septembra 1974.

Fordovo pomilovanje

Watergate je otkrio da je Nixon, uz dopuštenje svojih najviših savjetnika i pomoć nekoliko moćnih krakova nacionalnog sigurnosnog aparata, godinama, vodio ono što je bilo ravno kriminalnom poduhvatu iz Bijele kuće, što je potkopalo njegovu zakletvu da će „čuvati, štititi i braniti Ustav SAD-a.“

Iako su njegovu odluku osudili brojni Amerikanci koji su željeli vidjeti Nixona optuženog, Ford je rezonovao da bi se američka „tragedija, u kojoj smo svi odigrali ulogu... mogla nastaviti i trajati, ili joj neko mora dopisati kraj. Zaključio sam da samo ja to mogu uraditi i ako mogu, moram.“

Forda su hvalili u nekim sentimentalnim krugovima što je državu stavio ispred ambicije. Njegova je popularnost opala nakon što je pomilovao Nixona i nakon tog je izgubio od Jimmyja Cartera 1976. godine. 

Bez sumnje, Fordovo pomilovanje je manje čin altruizma koji popravlja nacionalnu psihu i više proračunat čin samoočuvanja od strane predsjedničkog utjelovljenja moći.

Izvan impulsa da „zacijeli“ podijeljeni narod i okonča „dugu, nacionalnu noćnu moru“, Ford – i svaki drugi predsjednik nakon njega – vjerovatno je prihvatio da bi, uzimajući u obzir prirodu pravno opasne poteškoće posla, moglo biti najbolje izbjeći da svog prethodnika strpate u zatvoru, jer tamo, milošću ministarstva pravde, idem ja.

Ako Trump izgubi – a taj opojni izgled ostaje nesiguran – očekujem da će se nakratko vratiti u svoj znameniti njujorški toranj i potom se povući u život ispunjen golfom i nemislećom čahurom reality emisija, oslobođen straha da će građanin Trump postati zatvorenik Trump.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.