Hoće li škole u Srbiji postati zona bez telefona

Zabrana u Francuskoj odnosi se na korišćenje mobilnih telefona tokom cijelog dana, uključujući i školske odmore (EPA)

Da su mobilni telefoni bili zabranjeni u srednjoj tehničkoj školi “Mileta Nikolić” u Aranđelovcu, možda javnost u Srbiji nikad ne bi videla snimak vršnjačkog nasilja koje se dogodilo krajem prošle godine u učionici te škole. Na snimku načinjenom mobilnim telefonom, a koji se potom proširio društvenim mrežama, vidi se kako grupa učenika maltretira svoju drugaricu, a jedna devojčica je šamara i vređa.

Možda ni samog nasilja ne bi bilo, da učenici nisu donosili mobilne telefone u školu. Nasilnici su, naime, devojčicu optužili da je dečacima sa lažnog Fejsbuk profila slala slike neprimerenog sadržaja, obrađene u Fotošopu. Majka napadnute devojčice je tvrdila da je neko saznao šifru i zloupotrebio Facebook profil njene kćerke.

Nekoliko meseci posle incidenta, ova škola usvojila je pravila ponašanja koja, između ostalog, zabranjuju upotrebu mobilnih telefona na času i drugim obrazovno-vaspitnim aktivnostima, ali i korišćenje drugih “multimedijalnih uređaja i sredstava komunikacije ili tehnike kojima se remeti rad na času”.

Pravila nalažu da učenici mobilne telefone na početku časa odlože na slobodnu klupu ili policu koja je za to predviđena, a u slučaju da neko koristi mobilni na času, može mu biti oduzet, predat dežurnom nastavniku ili direktoru, a posle nastave vraćen.

Direktor škole “Mileta Nikolić” u Aranđelovcu Dragan Ranković za Al jazeeru kaže da ne mogu da u potpunosti zabrane mobilne telefone u školi.

“To je nemoguće sprovesti. Nama je u interesu da sprovedemo ovu odluku da nema korišćenja mobilnih telefona za vreme časa. Jer ne može može učenik za vreme nastave da koristi telefon u druge svrhe. A to nam je bio problem”, objašnjava Ranković.

Francuski primjer

Na pitanje da li se odluka dosledno sprovodi, odgovara da pokušavaju, ali da je teško utvrditi u kojoj meri, jer učenici često kažu kako uopšte nemaju telefon.

Ipak, kaže, posle incidenta u novembru prošle godine, nije bilo novih video snimaka, niti spornih objava na društvenim mrežama koje bi dovele do novih problema, kao i da toga nije bilo ni pre prošlogodišnjeg incidenta. Možda zbog nove zabrane, a možda i zato što su troje napadača izbačeni iz škole, a protiv njih podneta krivična prijava.

Izmene pravilnika u ovoj, ali i drugim školama Srbije, verovatno bi prošle neopaženo u široj javnosti, da Francuska od ove školske godine učenicima osnovnih škola nije zakonom zabranila upotrebu mobilnih telefona u školama. Ovaj potez izazvao je polemike u mnogim zemljama širom sveta o tome da li je takva mera neophodna.

Zabrana u Francuskoj odnosi se na korišćenje mobilnih telefona tokom celog dana, uključujući i odmore, izuzev u slučaju hitne potrebe ili dece sa invaliditetom.

Učenici su, po novom zakonu, dužni da isključe svoje telefone ili da ih ostave u ormariću, a nastavnici imaju obavezu da oduzmu telefone do kraja dana u slučaju nepridržavanja zakona.

Već posle najave usvajanja zakona u Francuskoj, oglasio se australijski ministar obrazovanja Simon Birmingham koji je predložio da i ova zemlja sledi taj primer, uz ocenu da su pametni telefoni “smetnja za nastavu” i “platforma za nasilnike”. Pojedini stručnjaci su ocenili da su mobilni telefoni glavni uzrok slabijih rezulatata australijske dece na PISA testovima.

Pojedini stručnjaci su ocijenili da su mobilni telefoni glavni uzrok slabijih rezulatata djece u Australiji na PISA testovima.

I u britanskoj administraciji čuli su se glasovi u prilog zabrani mobilnih telefona u školama, pa je tako državni sekretar za digitalnu politiku, medije i kulturu Matt Hancock izjavio da se divi direktorima škola koji ne dozvoljavaju mobilne telefone u školi  da ohrabruje i druge da slede njihov primer.

Negdje ukidaju zabranu

Studija Londonske škole ekonomije iz 2015. pokazala je, kako je preneo BBC, da učenici koji ne koriste mobilne telefone u školi, praktično imaju nedelju dana više za učenje u toku školske godine, a rezultati testova su im za šest procenata bolji od vršnjaka u školama gde nema zabrane mobilnih.

I u Nemačkoj se javljaju inicijative da se sledi primer Francuske. Tako je lider Nacionalnog sindikata učitelja Heinz-Peter Meidinger pozvao na uvođenje zabrane mobilnih telefona u školama za decu mlađu od 14 godina. On je ocenio da su mobilni telefoni tokom školskih odmora stalni izvor nasilja, te da je fizičko nasilje danas redovno praćeno nasiljem na internetu i socijalnim mrežama.

S druge strane, New York, koji je ovu zabranu uveo u državnim školama još 2006. godine, ukinuo ju je pre tri godine, pod pritiskom učenika i roditelja. I u Italiji su pre dve godine ukinuli zabranu korišćenja telefona u školama i okrenuli se njihovoj upotrebi kao nekoj vrsti pomoćnog nastavnog sredstva. Kanada i Belgija imaju politiku “Ponesi svoj uređaj” koja dozvoljava učenicima da koriste svoje računare, tablete ili mobilne telefone u učionicama, uvereni da ih to uči da koriste ove sprave odgovorno.

U Ministarstvu prosvete Srbije za Al jazeeru kažu da za sada nije bilo reči o potpunoj zabrani mobilnih telefona u školama, na način kako je to u Francuskoj urađeno, niti se razmišlja o toj opciji. Dodaju i da se u nekim slabije opremeljenim školama, mobilni telefoni koriste i kao nastavno sredstvo, pa bi bilo kontraproduktivno zabraniti ih.

Ipak, napominju da se korišćenje mobilnog telefona na času u nenastavne svrhe smatra teškim prekršajem i da škole imaju pravo da to sankcionišu.

Bez mobilnih tokom nastave

Pomenuti slučaj u Aranđelovcu svakako nije bio jedini incident u školama u Srbiji, koji je kao povod i posledicu imao zloupotrebu mobilnih telefona i društvenih mreža tokom boravka na nastavi. Zbog toga su i neke od osnovnih škola u Srbiji odlučile da tu mogućnost zloupotrebe svedu na minimum. I praktično zabranile upotrebu mobilnih telefona u školi.

Jedna od njih je osnovna škola Radoje Domanović u Nišu, u kojoj mobilni pretplatnici nisu dostupni tokom trajanja nastave već drugu školsku godinu zaredom. Mobilne telefone ne mogu da koriste ni unutar škole ni u školskom dvorištu.

Nema potrebe da djeca koriste mobilne telefone na času, jer imamo interaktivne table, računare, savremene metode nastave i dostupan internet, kažu u niškoj školi Radoje Domanović

„Mi smo to uradili na inicijativu majke jednog našeg đaka, koja je bila član Saveta roditelja škole. To je bila reakcija na pojave koje postoje u školama kao što su porast nasilja iniciranog preko društvenih mreža, a onda realizovanog i u školi, smanjenje pažnje u toku nastavnog procesa, potpuno drugačijeg kvaliteta komunikacije kako među vršnjacima, tako i sa drugima, svega onoga što je upotrebu mobilnih telefona pretvorilo u zloupotrebu i u drugi plan bacilo one pozitivne strane tih uređaja“, objašnjava za Al jazeeru Ljiljana Radovanović Tošić, psiholog škole.

Regija za sada ne mijenja zakon

Inicijative za zabranu mobilnih telefona u školama sporadično su se javljale i u drugim zemljama regiona, ali za sada se ni jedna nije odlučila da sledi primer Francuske i zakonom reguliše tu materiju.

U Hrvatskoj, iz resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja već su se izjasnili da ne planiraju zakonske izmene u tom pogledu, uz napomenu da škole mogu samostalno regulisati tu problematiku. Neke su to već i učinile, poput Osnovne škole Kostrena kod Rijeke, koja je još prošle godine Pravilnikom zabranila upotrebu ovih uređaja tokom nastave. Đaci koji moraju hitno da obave telefonski poziv, moraju se obratiti nastavniku, a strogo je zabranjeno snimanje fotografija, audio ili video zapisa u školi.

Ni u Crnoj Gori za sada nema najava da bi se moglo zabraniti korišćenje mobilnih telefona u školama, dok su se u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska mogli čuti predlozi da se zabrani i donošenje mobilnih telefona u školu. Naime, u ovom entitetu zakonom je zabranjeno njihovo korišćenje tokom nastave, ali, sudeći po reakcijama direktora nekih škola, to izgleda nije dovoljno da bi se učenici odvratili od zloupotreba.

Na pitanje da li je đacima zabranjeno da nose mobilne aparate u školu, Radovanović Tošić kaže da škola ne može da garantuje da ih đaci ne nose u svojim torbama, jer ih ne pretresaju.

„Mi kontrolišemo upotrebu mobilnih telefona i đacima nije dozvoljeno da ih koriste u školi. Nema potrebe da ih koriste na času, jer imamo interaktivne table, računare, svu modernu tehnologiju, koja obezbeđuje savremene metode nastave i dostupan internet. Nastavnici nose telefone sa sobom, ali ih ne koristimo u hodnicima ili učionicama“, dodaje.

Roditelji dolaze u školu po telefon

„Mobilne telefone učenici mogu da koriste kada završe sa nastavom. Ako treba nešto da se iskomunicira tokom nastave, mi smo organizovani tako da su službe uvek prisutne – i dežurni nastavnici i stručni saradnici, i ako se dogodi potreba da treba nekom da se jave, mogu to da učine sa školskih telefona ili naših“, kaže Radovanović Tošić.

Na sličnu meru, nekako u isto vreme, odlučili su se i u beogradskoj osnovnoj školi “Josif Pančić”. Direktor škole Milan Bajić naglašava da nije reč o zabrani, nego o preciziranju korišćenja mobilnih telefona. „U 21. veku ne možete zabraniti mobilni telefon koji je neophodan i predstavlja pogodnost ovih generacija“.

„Imali smo problem zloupotrebe telefona, snimanje fotografija i klipova i kačenja na društvene mreže. Često se dešavalo da nekoga slikaju u bezazlenim situacijama kako dira nos, na primer, ili otpozadi dok se penje uz stepenice, pa se to onda odmah nađe na društvenim mrežama, pa onda krenu razni komentari i to nam je predstavljalo dnevni problem“, kaže Bajić.

Ukoliko učenik prekrši zabranu, mobilni telefon mu se oduzima, i ostaje kod direktora škole dok roditelji ne dođu po njega, kažu u beogradskoj školi Josif Pančić

Zbog toga su i odlučili da ograniče upotrebu mobilnih telefona u školi, sa odlukom upoznali roditelje, kako bi oni mogli da „objasne deci da ne treba da budu nečije žrtve, ali ni da druga deca budu njihove žrtve“, postavili znake zabrane korišćenja telefona i počeli da primenjuju novo pravilo.

„Nije to u potpunosti iskorenjeno, ali se ta pojava smanjila. Ako se ipak desi, imamo proceduru. Telefon se uzima i predaje direktoru do kraja radnog vremena, onda zovemo roditelja da dođe po telefon. Pretpostavljam da roditelju dolazak kod mene pretdstavlja određeni napor i da onda obavi još jedan razgovor s detetom kako se to ne bi ponavljalo i to daje rezultat. Tako da je zloupotreba mobilnog telefona sada izuzetak, a ne pravilo“, objašnjava Bajić.

Iako pravilnik predviđa i pokretanje vaspitno-disciplinskog postupka u slučaju kršenja zabrane, direktor Bajić kaže da kažnjavanja gotovo da nema. “Kazna je, ako to tako može da se nazove, to što će u slučaju potrebe učenik pričati sa mnom, ako treba po tri puta dnevno, kao i roditelji“.

Slab otpor zabrani

Razgovor sa učenikom i roditeljima je glavna mera koju primenjuju i u niškoj osnovnoj školi. “Kada učenik prekrši zabranu korišćenja mobilnog telefona, to je signal da je tom detetu i dalje potrebno da na neki način krši pravilo, pa je potreban pojačan vaspitni rad“, kaže školski psiholog Ljiljana Radovanović Tošić.

Psiholog: Zabrana ima više prednosti nego mana

Dragan Popadić, socijalni psiholog i autor knjige Nasilje u školama smatra da je između zabrane korišćenja mobilnih telefona u školama i nemešanja u to kako ih koriste, najbolje neko srednje rešenje, koje bi preciziralo kada se i kako mobilni telefoni mogu koristiti, ali je ono, kaže, uvek i najteže primenjivo.

“Teško je u praksi kontrolisati kada, ko, kako i zašto koristi mobilni, šta raditi ako se krši neko od pravila, tako da iz te perspektive praktičnosti, zabrana se čini kao najjednostavnije rešenje”.

Popadić u zabrani vidi više prednosti nego mana. “Kada bi deca u školu dolazila sa već nekim izgrađenim normama ponašanja kada je pristojno ili nepristojno nekoga zvati ili snimati, uloga škole bi bila jednostavnija. Ovako, razumem zašto škole smatraju da je za početak najbolje pribeći zabrani. Na taj način, deca se ne izlažu riziku i iskušenju da jedni druge snimaju u različitim situacijama, da im pažnju sa časa odvlače igrice ili komunikacija posredstvom mobilnih telefona, a može im samo koristiti da se bar na neko vreme oslobode tog terora potrebe da budu stalno ‘na mreži’ i dostupni drugima”, objašnjava Popadić.

 

Na pitanje je li bilo otpora među učenicima i roditeljima, odgovara da je bilo jednostavnije nego što su očekivali.

„Bilo je i roditelja kojima se to nije svidelo, koji su nas pitali da li znamo da je ovo 21. vek, kako će oni komunicirat s decom, pa to je tako normalno, oni se rode sa mobilnim telefonom i sličnih izjava, ali nismo se obazirali, jer je to bila manjina, koja je na kraju ipak morala da poštuje odluku većine. Valjda su i roditelji prepoznali da škola preuzima delom i njihovu ulogu i da sada radi ono što oni nisu uspeli da urade i na neki način su zahvalni. Jer mnogi roditelji pričaju da treba zabraniti mobilne u školama, ali nisu pronašli način da to sprovedu u delo“, objašnjava Radovanović Tošić.

Kada je reč o rezultatima zabrane, Radovanović Tošić kaže da je sada primetno da je „komunikacija među đacima izvornija, življa“. „Počeli su da razgovaraju, ne koriste više samo kratke reči kao u porukama ili da se gledaju samo preko ekrana. Ranije gotovo da nije bilo dana da neko ne prijavi neprimerenu poruku na Facebooku, sada se to znatno smanjilo“.

„Ipak, bilo bi pogrešno reći da nisu pazili na časovima samo zbog mobilnih telefona. Da bi čas bio dobar i pažnja đaka aktivna, važno je da imamo dobru komunikaciju, da imamo predanost nastavnika i uključenost učenika“, zaključuje Radovanović Tošić.

Ipak, slučajevi zabrane ili ograničenja upotrebe mobilnih telefona u školama Srbije za sada su više izuzetak nego pravilo.

Izvor: Al Jazeera