Hoće li S-400 podijeliti NATO?

Turska, unatoč pritisku Zapada, ne odustaje od kupovine ruskog protuzračnog sistema (EPA)

Ruski napredni protuzračni sistem S-400 od samih početaka je, zbog svojih mogućnosti i karakteristika, problem Zapadu i članicama NATO-a, a sad je doveo u pitanje opstanak Alijanse i prijeti da poremeti balans moći u svijetu. Osim što je potencijalna opasnost po vojne kapacitete NATO-a, S-400 je uzrok i sve većih napetosti između dvije najmoćnije sile tok saveza – SAD-a, s jedne strane, i Turske, kupca ruske opreme.

Kako kažu sagovornici Al Jazeere, problem s ovim narednim protuzračnim sistemom je višeslojan, a njegove posljedice bi mogle biti razorne po trenutni poredak moći.

Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba, govori da se kao dva glavna razloga za protivljenje NATO-a turskoj kupovini S-400 ističu novac i sigurnost. Kako kaže, odluci Ankare se ponajprije protivi Washington, a na toj liniji su i neki drugi saveznici, koji manje ili više otvoreno kritiziraju ovu nabavu.

“Pitanje je, u svakom slučaju, i financija, jer se radi o zemlji kojoj su NATO saveznici, članice Europske unije i brojne druge zemlje nametnule i sankcije, kao i kompaniji koja je proizvođač sustava S-400 [Turska nije nametnula sankcije].”

Dvostruki standardi

Objavljeno je da Rusija i Saudijska Arabija razmatraju uvjete isporuke S-400, a s obzirom da je Rijad možda i najveći saveznik Washingtona u arapskom svijetu i tradicionalno veliki kupac američkog oružja, zanimljivo je vidjeti da li će se monarhija naći pod sličnim pritiskom kao i Turska.

Kako kaže Obućina, neće doći do takvog pritiska sve dok se Saudijska Arabija ne protivi ili dijeli interese SAD-a u regiji.

‘Za sada, SAD se oslanja na Rijad kao svog glavnog saveznika na Bliskom istoku i među arapskim zemljama i neće bitno smanjivati ni vojnu suradnju. No, Rijad će nastojati ipak biti što je više neovisan u odnosima s drugim državama, posebno nakon što su europske zemlje odlučile da postave privremeni embargo na izvoz oružja u Saudijsku Arabiju.’

‘Utjecaj Rusije na Bliskom istoku raste i arapska je mudrost da se surađuje sa svima koji imaju udjela ili su sudionici političkih procesa u toj regiji. Najbolja takva suradnja ide preko kupovine oružja, ali i ne samo putem toga. Saudijci i druge petromonarhije s Rusijom razvijaju niz drugih gospodarskih suradnji, kao i energetske rasprave’, kaže politički analitičar.

Međutim, veći problem je pitanje sigurnosti uvezivanja ruske sa savezničkom opremom, do čega bi neupitno došlo ako Turska do kraja provede svoj naum, odnosno do mogućeg pristupa tajnim podacima do kojih bi Moskva došla.

Razmjena podataka

Sigurnosni analitičar pojašnjava da NATO članice koriste taktičku podatkovnu vezu “Link 16”, koja omogućava borbenim i drugim vojnim letjelicama, brodovima i kopnenim trupama da dijele podatke u realnom vremenu. Pored toga, NATO avioni i letjelice koriste i “Friend or Foe” radarski sistem, ili IFF, za identifikaciju prijateljskih letjelica na nebu.

On dodaje da bi IFF i Link 16 trebalo integrirati u sistem S-400, kako bi turski i saveznički avioni s transponderom mogli letjeti unutar borbenog dometa S-400.

“Čak i bez integracije te dvije savezničke tehnologije s ruskim protuzračnim sustavom, ako bi za primjer saveznički stealth [nevidljivi] zrakoplovi letjeli u neposrednoj blizini sustava S-400, postoji mogućnost prikupljanja osjetljivih karakteristika prikrivanja te tehnologije, koja je visoko klasificirana, odnosno sustav može ‘naučiti’ na koji način djeluje tehnologija prikrivanja”, ističe Avdagić.

On napominje da, prema svemu rečenom, ne postoji sumnja da bi turska vojska ugrozila ove osjetljive podatke, međutim, postoji mogućnost da primjerice zlonamjerni softver na samom S-400 sistemu, ili uz pomoć ruskih tehničara koji podučavaju tursko osoblje, postavljaju ili održavaju sistem dostavi ruskoj strani klasificirane podatke.

Upravljanje sistemom

Nadalje, zna se kako je S-400 visoko umrežen sistem, koji je u stalnom podatkovnom kontaktu s ruskim vojnim satelitima, a moguće je i da na druge načine može slati podatke na veće udaljenosti, dodaje. Stoga je u pogledu zaštite podataka ugroženo i korištenje, primjerice, F-35 aviona SAD-a iz zračne baze Incirlik u Turskoj.

Pored navedenog, realna je bojazan da bi Moskva uoči potencijalnog napada daljinski mogla onesposobiti ovaj sistem, odnosno učiniti ga neučinkovitim.

Avdagić govori da, prema onome što je poznato o sistemu, on se može deaktivirati, ako već ne može stupiti u kontakt s ruskim vojnim satelitima.

“Koliko znam, zasad nije poznato da li je moguće da i na druge načine djeluje prema ‘prijateljskim’ zrakoplovima u operativnom području.”

Zbog svega navedenog, tursko opravdanje kako ovaj sistem neće biti integriran u NATO protuzračni sistem malo pomaže brojnim sumnjama, posebno onima koje izražava američka strana.

S druge strane, neupućenim djeluje da je u interesu NATO-a da u svojim rukama ima napredno rusko oružje, kako bi ga, putem “povratnog inženjeringa”, proučili i našli mu slabosti, ali realnost je ipak drugačija, jer je turska strana morala potpisati i garantirati da se sistem neće tako koristiti, a koliko je poznato, S-400 u tom pogledu ima brojne protumjere, uključujući i samo-deaktivaciju, pojašnjava Avdagić.

U svakom slučaju, u vezi straha od ruske opreme, svakako treba reći kako su rezultat bojazni savezničke zapadne strane, prije svega, trenutni zategnuti odnosi s Rusijom, a nepovjerenje je svakako obostrano, kaže stručnjak za sigurnost.

Zategnuti odnosi

A Turskoj ne ide u prilog što od ranije ima zategnute odnose sa Zapadom te da je desetljećima na pragu Evrope, što bi je, uz aktuelnu situaciju, moglo gurnuti i drugom pravcu, u otvoreni zagrljaj Rusiji.

Vedran Obućina, politički analitičar specijaliziran za Bliski istok, navodi da je Turska članica NATO-a i okuplja sve današnje strateške suprotnosti: sve veći autoritarizam, nestabilne saveze, jednostranost, politički islamizam…

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Ako postoji ‘problem Turske’, to će se sada pojaviti kao sve veći problem NATO saveza i prisiliti sve igrače da zauzmu stav. Turska je i razlog [francuski predsjednik Emmanuel] Macronova kontroverznog intervjua britanskom tjedniku The Economist 7. studenoga, u kojem je rekao da je NATO klinički mrtav. U svojoj tipičnoj hiperboličnoj modi, [američki predsjednik Donald] Trump je proglasio Tursku ‘velikim NATO saveznikom i strateškim partnerom Sjedinjenih Američkih Država širom svijeta’, a njihove su razgovore opisao kao ‘prekrasne i produktivne'”, navodi Obućina.

On podsjeća da je odnos na Capitol Hillu prema posjeti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana bio vrlo različit, te da se otpor prema Erdoganu u Kongresu neko vrijeme razvija.

“Prošlog mjeseca je Parlament donio rezoluciju sa samo nekoliko glasova protivnika kojom je označio masovna ubojstva otprilike 1,5 milijuna Armenaca prije sto godina od strane Osmanskog carstva aktom genocida. Parlament je, također, prihvatio prijedlog zakona koji prijeti sankcijama Turskoj zbog nedavnog brutalnog vojnog upada na sjever Sirije – koji je Erdogan pokrenuo nakon što je Trump naredio američke trupe iz regije. Erdoganove snage ubile su kurdske civile, protjerali više od 100.000 osoba iz svojih domova i, prema internoj procjeni State Departmenta na terenu, sudjelovali u ‘ratnim zločinima i etničkom čišćenju'”, kaže politički analitičar.

Budući odnosi

Sagovornici Al Jazeere napominju da je neupitno da je došlo do velike napetosti u odnosima Turske i Zapada, ali da je i teško procijeniti šta će se desiti, iako izlazak Ankare trenutno nije na vidiku.

Avdagić ističe da Turska, za sada, ne odustaje od nabavke sistema S-400, ali da je takav događaj ipak drugačiji od prošlih.

“Devedesetih godina, kada je Grčka preuzela sustav S-300, odnos NATO-a i Rusije bio je u posve drugačijim okolnostima, stvaranja odnosa i otvorenih razgovora i o potencijalnom ruskom članstvu u Savezu. Dakako, radilo se i o sustavu tehnološki i informatički daleko ispod razine S-400. Treba reći kako je, usprkos svemu, indikativno Grčka pribavljeni sustav testirala prvi puta 14 godina nakon što je dopremljen.”

“Što se Turske tiče, određene sankcije od strane SAD-a zbog nabave S-400 već su na snazi, primarno u pogledu nabave aviona F-35 iz programa JSF. Koliko daleko može ići, prije svega, američka strana, ostaje za vidjeti. U tom smislu, treba reći kako je svojedobni pokušaj savezničke strane da odobrovolji Rusiju u pogledu instalacije proturaketnog štita na tlu Saveza završio s potpunim neuspjehom i nerealnim zahtjevima ruskih pregovarača, što daje naslutiti kako bi sličan pokušaj uspostavljanja svojevrsne tripartitne pregovaračke skupine vjerojatno doživio sličan ishod”, kaže sigurnosni analitičar.

Ako Turska ne odustane od nabavke, a saveznici, prvenstveno SAD, ne budu zadovoljni setom garancija koje je spremna pružiti turska strana, ishod je jasan – slijedi zaoštravanje najprije bilateralnih odnosa službenog Washingtona i Ankare, a tome će se nakon toga priključiti i drugi saveznici, navodi Avdagić.

“No treba reći da već to što do toga za sad nije došlo znači da tiha diplomacija djeluje i da se rješenje u ovom intermezzu i dalje traži.”

Izvor: Al Jazeera