Hoće li roboti uzeti ljudima radna mjesta?

S razvojem tehnologije svakim danom sve je više robota “zaposleno” u raznim granama industrije. Prema posljednjim podacima Međunarodne federacije za robotiku, na 10.000 radnika od krvi i mesa u proizvodnoj industriji u prosjeku su zaposlena 74 robota. Zbog njihove sve veće upotrebe, široko je rasprostranjen strah da će mašine ljudima oduzeti radna mjesta, ali takav razvoj događaja više ovisi o odnosu države prema radnicima nego o samim umjetnim zaposlenicima.

Razvoj robotike i informacijskih tehnologija omogućio je da se danas proces proizvodnje u pojedinim granama odvija gotovo u potpunosti bez prisustva živog rada, kaže Darko Vesić, sociolog i član Centra za politike emancipacije, što samo po sebi ne mora biti loše.

Automatizacija i upotreba robota može dovesti do olakšavanja radnih zadataka, povećanja produktivnosti, kao i ukidanja loših poslova, koji su često radno intenzivni, monotoni i ostavljaju posljedice po mentalno i fizičko zdravlje radnika, dodaje, što su neki od ključnih argumenata zagovornika intenzivnije primjene novih tehnologija u radnom procesu.

Znanje i roboti

Azija posljednjih godina bilježi najveći rast instalacije robota u proizvodnji, uz godišnji rast od devet posto. Najveći je rast zastupljenosti robota u Kini, gdje ih je 2013. bilo 25, a 2016. čak 68 na 10.000 radnika. Zemlja čije su proizvode godinama smatrali inferiornim jer ih je proizvela “jeftina radna snaga” preokrenula je taj stav.

Tako je direktor giganta Applea Tim Cook kazao da njegova kompanija svoje iPhone telefone proizvodi u Kini zbog naprednog tehnološkog procesa koji vlada u toj zemlji. Prema njegovim riječima, Kina nudi rijetku kombinaciju vještih radnika, sofisticirane robotike i računarskih stručnjaka. To pokazuje da ulaganjem u radnike, uz upotrebu mašina koje isključuju potrebu za jeftinim poslovima, dovodi do razvoja i podizanja standarda.

Maja Hadžiselimović, inženjerka robotike trenutno zaposlena u dvije kompanije u Njemačkoj na razvoju robotskih aplikacija koje najčešće podrazumijevaju saradnju ljudi i robota, pretežno za automobilsku industriju, ali i druga područja (montaže, avioindustrije), te na razvoju prvog evropskog egzoskeleta, pomoću kojeg radnici mogu lakše obavljati zadatke podizanja i premještanja predmeta, govori kako u praksi to znači da roboti rade na zavarivanju, lijepljenju, spajanju teških komponenti u uvjetima štetnim po čovjeka, a sve s ciljem da se radnicima olakša život i sačuva zdravlje. Osim u teškoj industriji, roboti svoje mjesto nalaze i u obrazovanju, njezi osoba s invaliditetom, starijih…

Pomoć ljudima

Kako kaže, strah da će roboti zamijeniti ljude shvatljiv je, ali i neopravdan.

“Roboti su tu da prije svega pomognu ljudima, da im sačuvaju zdravlje, spriječe povrede, pomognu im u dizanju tereta, da ljudi ne budu izloženi štetnim gasovima i slično”, dodaje.

Dovoljno je pogledati egzoskelet, vrijedan 30.000 eura, u čijem je razvoju sudjelovala, a koji bi radnicima omogućio podizanje tereta bez rizika po njihovo zdravlje, odnosno da izbjegnu povredu leđa, da se vidi da su roboti pomoć, a ne prijetnja.

Ona dodaje i da među ljudima vlada velika odbojnost prema robotima, pa je veliki problem što se, primjera radi, radnici namjerno spotiču o mehaničke pomagače kako bi ih proglasili nesigurnim za rad u blizini čovjeka i izbacili iz upotrebe. Također, postoji bojazan da će ih roboti zamijeniti jer su oni “brži, precizniji, bolji” od ljudi. U stvarnosti, od robota se zahtijeva i očekuje da zadatke obavljaju poput ljudi, a ne bolje, govori inženjerka koja živi i radi u Njemačkoj.

Iako kratkoročno roboti mogu ugroziti neka radna mjesta, uglavnom ona koja se smatraju jeftinim, dugoročno oni dovode do prekvalificiranja i povećavanje stručne spreme ljudi, te do otvaranja novih, bolje plaćenih radnih mjesta, dodaje. Dovoljno je pogledati razvijene zemlje, koje uz velik stepen primjene robota u industriji imaju i niske stope nezaposlenosti. “Primjena razvijene tehnologije uvijek je dovodila do novih, boljih poslova.”

Kontekst primjene

Kakav će utjecaj primjena robota izvršiti na tržište rada i zaposlene uvijek ovisi o kontekstu u kojem se navedeni proces odvija, kaže sociolog Vesić.

“Kroz celokupnu istoriju kapitalističke proizvodnje primena mašina je uvek imala kontradiktorni karakter – sa jedne strane nosila je potencijal da olakša rad, ali je u praksi generalno dovodila do povećanja njegovog intenziteta, kontrole menadžmenta nad radnim procesom i nezaposlenosti”, dodaje.

Zaštitu zaposlenih od loših posljedica procesa automatizacije i primjene robota stoga može pružiti samo veći nivo zaštite radnih i socijalnih prava, pojašnjava, a to se posebno odnosi na regiju.

“Nažalost, danas smo svedoci toga da na globalnom nivou dolazi do njihovog snižavanja, a to je posebno slučaj u ekonomski nerazvijenim zemljama i regionima, kojima danas pripada većina zemalja na Balkanu. U situaciji u kojoj strateška orijentacija domaćih vlasti na privlačenje stranih investicija dovodi do utrke zemalja u regionu, ali i na globalnom nivou, u pokušaju da se ‘povoljnija poslovna klima’ ostvari kroz snižavanje cene rada i radnih prava, teško je očekivati veću zaštitu kako za zaposlene, tako i za one koji usled procesa automatizacije ostanu bez svojih radnih mesta”, kaže stručnjak iz Srbije.

Štaviše, prije se može očekivati da će se ionako loša ekonomska situacija na tržištima rada u regiji pogoršati uslijed donošenja regulativa koje favoriziraju fleksibilizaciju radnih odnosa, što efektivno znači olakšavanje procesa zapošljavanja i otpuštanja.

“Pravi primjer toga danas predstavlja ‘Bela knjiga’ Saveta stranih investitora, koja sadrži preporuke za prilagođavanje srpskog zakonodavstva potrebama poslodavaca.”

Odlazak u Evropu

Dodatno, treba imati u vidu da većinu radnih mjesta koja se otvaraju u regiji čine poslovi lošeg kvaliteta, što znači da podrazumijevaju nizak nivo kvalifikacija, radnih prava, loše uvjete rada i niske zarade za zaposlene, a automatizacija i upotreba robota neće nužno, barem ne na kratak rok, utjecati da se to promijeni, kaže Vesić.

Stanovnici zemalja bivše Jugoslavije generacijama su odlazili u bogate zemlje Evrope u potrazi za poslom. S porastom upotrebe robota u industrijama razvijenih susjeda porastao je i strah da neće biti potrebe za radnicima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Makedonije…

Upotreba robota

Danas roboti pomažu u obrazovanju djece s posebnim potrebama, pružaju utjehu i društvo starijim ljudima, asistiraju u bolnicama, rade teške, opasne poslove koji su godinama ugrožavali ljude, kaže Hadžiselimović.

No, iako se čini da su roboti svemogući, oni nikad neće moći zamijeniti ljude u poslovima u kojima je nužan human, ljudski pristup. “Robot, primjera radi, može podići pacijenta iz kreveta, pomoći u operacijama i slično, ali nikada neće moći utješiti pacijenta, razgovarati s njim, kao što to mogu medicinske sestre i radnici. Roboti će nam pomagati, ali nas nikada neće zamijeniti”, kaže inženjerka iz Bosne i Hercegovine.

“Deluje da dodatni problem za radnike i radnice u regionu predstavlja automatizacija u zemljama zapadne Evrope. U prvom redu to se odnosi na sve one koji kroz migracije u ove zemlje nastoje da reše problem sopstvene nezaposlenosti ili podzaposlenosti. Smanjenje broja radnih mesta u zemljama kapitalističkog centra uvek ima i povratni uticaj na ekonomije periferije, koje se onda ne mogu putem emigracija rešiti viškova radne snage”, kaže Vesić.

Podsjeća kako je vidljivo da vlasti u regiji, barem one na lokalnom nivou, tragaju za rješenjem za visoku stopu nezaposlenosti u iseljavanju jednog broja svojih sunarodnjaka.

Eksplicitan primjer za to predstavlja gradonačelnik Čačka Milun Todorović, koji je prilikom potpisivanja ugovora o donaciji za naučno-tehnološki park u tom gradu izjavio da to predstavlja “veliki korak za odliv mozgova iz Čačka, za početak u Beograd, a, naravno, kasnije širom Evrope i sveta”, navodi Vesić.

Iako je takva izjava naišla na osudu javnosti i drugih predstavnika vlasti, ona je jasan indikator toga da za vlasti u regiji iseljavanje stanovništva predstavlja legitiman metod u borbi protiv visoke nezaposlenosti, naročito kod mladih.

Smanjenje emigracije kao i potencijalni povratak onih koju uslijed automatizacije i robotizacije ostanu bez svojih radnih mjesta u zemljama zapadne Evrope svakako će imati negativan utjecaj na nivo nezaposlenosti u zemljama u regiji, ali i na same zaposlene zbog povećanja konkurencije na tržištima rada.

U konačnici, roboti kao roboti i nisu toliki krivci za ugroženost radnih mjesta ljudi nego odnos vlasti prema svojim građanima. Razvijene zemlje ulagale su u svoje radnike, što je dugoročno dovelo do smanjenja nezaposlenosti uz porast kvaliteta rada i više plaće.

Ako se ne dogodi strateška preorijentacija domaćih vlasti na povećanje socijalnih prava i zaštitu zaposlenih, kao i veće investiranje u obrazovanje i kreiranje radnih mjesta za visokokvalificirane radnike i radnice, proces automatizacije i primjene robota, bez obzira na to odvija li se na Zapadu ili u regiji, u najboljem slučaju dovest će do kreiranja novih radnih mjesta, ali izuzetno niskog kvaliteta, prvenstveno u uslužnom sektoru i dijelovima industrije gdje je i dalje isplativije zaposliti jeftinu radnu snagu umjesto skupe tehnologije, a u najgorem slučaju može dovesti do naglog porasta ionako visoke stope nezaposlenosti, kaže Vesić.

Izvor: Al Jazeera