Hoće li Mohammad bin Salman biti saudijski Vladimir Putin?

Ako trenutni događaji u Rijadu signaliziraju kakav će saudijski princ Mohammad bin Salman biti kao kralj, predstoji nam nestabilna vožnja u sljedećem periodu.

Uzdrman je višedecenijski saudijski kocept konsenzusa u vlasti, što zajedno sa, kako se pretpostavlja, prisilnom ostavkom Saada Haririja u Rijadu znači da Bin Salman traži priznanje svog autoriteta, i u domovini i u međunarodnim krugovima.

Neki su ga analitičari nazvali “bliskoistočnim Vladimirom Putinom”, referirajući se na njegove hrabre poteze u promjeni ravnoteže moći u Kraljevini i rušenju saudijskih “oligarha”.

Približavanje Rusije i Saudijske Arabije u proteklih nekoliko mjeseci postalo je moguće upravo zato što ruski predsjednik Vladimir Putin i Mohammad bin Salman govore istim jezikom. Obojica preferiraju upotrebu sile za rješavanje problema u domovini i inozemstvu i obojica posmatraju svijet crno-bijelo.

Otkad je početkom 2015. Bin Salmanu njegov otac, kralj Salman, dao političke ovlasti, saudijska vanjska politika prolazi kroz transformaciju u ruskom stilu prihvatajući ofanzivni stil. Rat u Jemenu, blokada Katara i, konačno, navodna uloga Saudijske Arabije u nedavnim događajima u Libanu izgledaju kao da su posuđeni iz Putinovog priručnika.

Proizvodi istog sistema moći

Ruski je predsjednik, bez sumnje, političar koji je vratio realpolitiku u modu, s vojnom kampanjom u Siriji i nizom hibridnih angažmana u bivšim sovjetskim republikama. U regiji u kojoj se ravnoteža moći sve više mijenja Saudijska Arabija vidi potrebu da ostane oprezna i proaktivna, zbog čega se Putinove revizionističke politike mnogo dopadaju čelništvu u Rijadu.

Iako Putin i Bin Salman imaju sličan pristup vanjskoj politici, različite su im početne pozicije. Budući da njegovo liderstvo nije suočeno s ozbiljnim izazovima na domaćem terenu, Putin može sebi priuštiti dugoročnu strategiju nagrade i kazne. Za Bin Salmana je vanjska politika uveliko diktirana potrebom da što prije učvrsti svoju vlast kod kuće.

Ruska i saudijska politika slične su po tome što kult liderstva igra ogromnu ulogu. Projekcija moći u domovini i globalno faktor je koji određuje prihvatanje i legitimnost lidera. Putin je godinama pažljivo gradio svoju sliku u javnosti (do te mjere da je sada već godinama njegova popularnost u javnosti iznad 80 posto), dok je njegova nametljiva vanjska politika, sviđala nam se ona ili ne, učinila Rusiju državom čije se mišljenje ne može odbaciti. Sve se više stječe dojam da Bin Salman pokušava uspostaviti sličnu osnovu za svoju vladavinu, koja će, vjerovatno, trajati decenijama.

Nema sumnje da su i Putin i Bin Salman proizvodi istog sistema moći koji su pokušali zauzdati. Putin se uzdigao polazeći od ruske nepokorne vertikale moći 1990-ih; tokom 2000-ih tražio je načine da uspostavi kontrolu, boreći se protiv nepokorne poduzetničke oligarhije, i uspio je.

Razaranje sistema vladavine konsenzusa

Isto tako je i Bin Salman iskoristio kraljevski sistem vladavine konsenzusom; njegov otac kralj Salman došao je na saudijski tron strpljivo čekajući na red.

Proces preuzimanja kontrole nad velikim porodičnim aparatom (slučajno je i ruski oligarhijski sistem, u jednom trenutku, također nazvan “porodicom”) tek je počeo za saudijskog prestolonasljednika, ali već vidimo kamo je taj proces odveo Rusiju, godinama nakon odigrane bitke. Oligarsi su ili pridruženi političkom sistemu ili prognani, dok je korupcija još dublje prodrla u sve sfere života.

Međutim, ako Bin Salman koristi Putinovu strategiju kao priručnik, sve radi pogrešno. Prisilnim eliminisanjem utjecajnih članova porodice iz jednačine vlasti mladi princ razara sistem vladavine konsenzusa, koji je omogućio Saudijskoj Arabiji da održi ravnotežu i decenijama drži Kraljevinu na okupu.

Bin Salman, zapravo, pokušava uspostaviti sistem vladavine zasnovan na njegovoj neprikosnovenoj moći, što je jedna stranica iz Putinovog priručnika, ali, za razliku od ruskog predsjednika, saudijski prestolonasljednik uništava ravnotežu koja je pomogla da Kraljevina održi stabilnost.

Umjesto da kreira klasu kraljevske elite bezuvjetno odanu monarhu, Bin Salman rizikuje da otuđi one koji smatraju da imaju legitimno pravo na dio vlasti u Saudijskoj Arabiji.

Vrenje duboko unutar elite

Prestolonasljednik, ambiciozni patrijarh u izvjesnom smislu, više ne vidi druge potomke Ibn Sauda kao ravnopravne; kreira ogromnu klasu kraljevske porodice koja će se osjećati obespravljeno i stoga će se ujediniti u svom odbijanju statusa quo.

Ovo odbijanje, međutim, vrije duboko unutar elite i neće izaći na površinu dok se ne preobrazi u protest. To objašnjava zašto je ovo komešanje u Rijadu koje je poveo saudijski prestolonasljednik bilo neselektivno, neproporcionalno u odnosu na ciljeve države i vjerovatno bilo usmjereno na sasijecanje neslaganja u korijenu prije nego na napad protiv određenog disidenta.

Tu leži ključna razlika između saudijskog prestolonasljednika i Putina. Ruski predsjednik dobro razumije unutrašnju dinamiku moći u državi i bez poteškoća je kontroliše. On je kreirao politički sistem u kojem su grane “porodice” suprotstavljene jedne drugima, a on se ponaša kao sudija.

U ovoj strukturi moći pojedinačni politički klanovi žele biti blizu Putina i nadmeću se za njegovu pažnju i naklonost. Na taj način moćni akteri ostaju fokusirani na vlastite razmirice i ne izazivaju vrh jer jednom kad se ova piramida sruši, povući će sve na dno, uključujući i disidente.

Mohammad bin Salman pokušava uspostaviti jedan drugačiji sistem, slabeći jednako sve druge grane loze Sauda kako bi nad njima imao vlast. Ovakva postavka, međutim, ne garantuje isti nivo stabilnosti i možda neće biti u stanju održati istu dugovječnost režima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera