Hoće li Kurdi prenijeti neprijateljstvo na tursko tlo?

Turska je počela napad u sjevernoj Siriji upravo kako je najavio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, i to samo nekoliko sati nakon što je Ankara obavijestila Sjedinjene Američke Države o tom potezu. Ofenziva je povedena zbog uspostave sigurne zone, koja je još ranije dogovorena sa SAD-om, uz istovremeno udaljavanje Sirijskih demokratskih snaga, kojima dominiraju kurdski borci.

Iako je pompozno najavljena, ta se akcija ne čini laganom vojnom “šetnjom”, nalik ofenzivi koju su Turci pokrenuli početkom 2018. zapadno od Eufrata, a koja je završila zauzimanjem Afrina. Tada nije bilo velikog otpora kurdskih boraca, ponajviše stoga što je njihovo uporište istočne od te velike rijeke, koju će sada braniti do posljednjeg daha.

Erdogan je tijekom obraćanja na Općoj skupštini UN-a izradio kartu koja je pokazala da Ankara želi “sigurnu zonu” koja se proteže 480 kilometara duž turske granice i ulazi 30 kilometara u teritorij Sirije. Ankara zahtijeva i potpunu kontrolu nad tom regijom. Erdogan je to naglasio krajem kolovoza, u obraćanju kadetima koji su diplomirali na Sveučilištu nacionalne obrane. Rekao je da Turska neće prihvatiti nikakav aranžman koji turskim snagama ne daje potpunu kontrolu nad tom zonom.

Osim što je pokrenuo ograničene zajedničke patrole s Turskom duž tursko-sirijske granice, Washington nije prihvatio nijedan od tih zahtjeva. Sada će se turske snage usredotočiti na napade na Tel Abyad i Ras al-Ayn, zone koje su dio zajedničkog sigurnosnog mehanizma Turaka i Amerikanaca, barem do trenutka do kojeg se Amerikanci nisu počeli povlačiti.

Izdaja američkih nacionalnih interesa

Mnogi u američkim političkim institucijama smatraju da je riječ o izdaji američkih nacionalnih interesa i kurdskih saveznika. Uistinu, Kurdi su bili važna spona u borbi protiv terorista u skupini Islamska država Irak i Levant (ISIL), a kao “zahvala” im stiže turska invazija na područje koje nastanjuje četiri milijuna ljudi, među kojima su Kurdi većina, ali gdje žive i brojni asirski kršćani i Armeni. Turska se, s druge strane, nije naročito istaknula u borbi protiv ISIL-a, ali smatra da kurdske milicije na sirijskom teritoriju predstavljaju veću prijetnju nego teroristi. Kao zalog tome, Ankara može pružiti dokaz za prijetnje povezanosti sirijskih i turskih Kurda i povijest borbe protiv kurdskih ustanaka na jugoistoku Turske.

Povlačenjem američkih vojnika povećana je prilika za izravan sukob Turaka i Kurda u Siriji, što bi terorističkim frakcijama moglo omogućiti ponovno grupiranje. U američkom State Departmentu, Pentagonu i Capitol Hillu čuju se brojni glasovi i republikanaca i demokrata protiv takva američkog napuštanja svojih saveznika i izravno optužuju predsjednika Donalda Trumpa za izdaju američkih nacionalnih interesa.

No, pitanje je koji su to interesi? Amerikancima je stalo održati jaku diplomatsku i vojnu prisutnost na Bliskom istoku, ali njihovo vodstvo gleda na međunarodne političke odnose podosta drugačije od prethodnih američkih administracija. Trump gotovo upošljava ekonomsku logiku u obliku igre s nultom sumom, gdje će Amerikanci ili prevladati u utjecaju u Damasku ili potpuno izgubiti. Trenutačno nema drugih saveznika osim Kurda, koji imaju interes stvaranja sasvim autonomnog područja u Siriji, uz mogućnost suradnje s Kurdima u drugim državama u okruženju.

Trump vidi mogućnost suradnje s Turskom i potencijalni “dogovor” s Erdoganom kako bi se održala američka prisutnost u budućoj Siriji. U drugim područjima ne može nadjačati interesni savez Moskve, Ankare i Teherana, koji podupiru sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i očito će utjecati na političku budućnost Sirije. Zato će Washington zatvoriti oči pred Erdoganovim napadom jer se svi mogu složiti o jednoj stvari – ne može nastati neovisni Kurdistan. Takav projekt vodio bi promjeni granica četiriju velikih zemalja i izazvao rat golemih razmjera. U takvu rašomonu interesa Trump vidi jednostavnije rješenje: daljnja podrška pobunjeničkim skupinama na čelu s Kurdima bila bi preskupa, napisao je Trump na Twitteru, a među drugim su porukama i ove: “Kurdi su se borili s nama, ali dobili su mnogo novca i opreme za to.” Desetljećima su se borili protiv Turske. “Turska, Europa, Sirija, Iran, Irak, Rusija i Kurdi sada se moraju upoznati sa stvarnom situacijom.” Vrijeme je za izlazak Sjedinjenih Država iz tih smiješnih, beskrajnih ratova, od kojih su mnogi bili plemenski.”

To su neki od tvitova koje je američki predsjednik u svoje ime poslao u svijet. Kako bi osigurao potporu, ipak je poručio predsjedniku Turske (nakon čega ga je pozvao u službeni posjet Washingtonu) da ne naudi Kurdima jer će zavesti takve ekonomske sankcije od kojih će Turska bankrotirati. Istina, izvori iz Washingtona koji su procurili u javnost govore da Trump nije postavljao uvjete, osim sigurnosti vlastite vojske. Bijela kuća ne kaže ništa o bilo kakvim specifičnim uvjetima, brojnosti kontingenta, protokolima o sigurnim zonama i uporabi teškog oružja, tako da najvjerojatnije izvor govori istinu.

Prenijeti neprijateljstvo na tursko tlo

Kurdi, naravno, razgovaraju u ograničenom prostoru i obećavaju da će se boriti do posljednjeg u slučaju invazije, pokrenuti prosvjede u Turskoj i širom svijeta, kao i prenijeti neprijateljstva na tursko tlo, ciljajući na tursku policiju i vojno osoblje. No, neće moći izdržati bombe, topništvo i tenkove. Turci će vjerojatno uspjeti odbaciti jedinice YPG-a, zauzeti i očistiti sjever Rožave, ako neće u tome biti spriječeni od neke jače sile. Na jugu će iranske i pro-Asadove snage, uz podršku Rusije, preći Eufrat i zauzeti važna naftna i plinska polja u pokrajini Deir ez-Zor, gdje su već dugo htjeli okončati prisutnost Amerikanaca.

Ni Teheran ni Moskva ni Damask ne žele se boriti s kurdskim milicijama, pogotovo ako su Amerikanci već otišli, pa će vjerojatno s ostacima Rožave zaključiti nekakav uzajamni sporazum o nenapadanju. Kurdska milicija k tome drži zatočeno 2.500 stranih boraca ISIL-a i do 10.000 iz Sirije i Iraka. Čak je i u logoru Al-Nol do 70.000 izbjeglica u civilu – pripadnici su to ISIL-a, uglavnom supruge i djeca militanata. Od toga je do 9.000 stranaca. Erdogan je obećao Trumpu da će preuzeti kontrolu nad problemom zatvorenika i izbjeglica, ali u zbrci kolapsa Rožave to vjerojatno neće uspjeti.

Trump s pravom ističe da je nekoliko puta pozvao sve svoje svjetske saveznike da uzmu “svoje” borce koji su pristupili ISIL-u i ispituju ih kod kuće. Osim nekoliko iznimki, međutim, ništa se takvo nije dogodilo. Očito Europa nije imala ništa protiv toga da Kurdi drže te ljude. Postoji određena ironija u činjenici da je tako Europa pomogla stvoriti pustinjsku verziju toliko oštro kritiziranog zatvora u zaljevu Guantanamo na Kubi. Besramlje koje danas viđamo trebalo bi biti usmjereno na propale politike Europe koje su, kao i često u prošlosti, obilježene i neodlučnošću.

Ruska zabrinutost

Unatoč svom mudrom stavu prema tom pitanju, Moskva je oprezna u vezi s tim da bi turska operacija mogla uznemiriti vlastite važne projekte, među kojima je i rusko djelovanje, Sirijski ustavni odbor. Važno je suzdržati se od bilo kakvih radnji koje mogu stvarati prepreke na putu sirijskog jedinstva, kažu u Kremlju. Glavna je briga Rusije budućnost Sirijskog ustavnog odbora, a Turskoj šalje poruku da ofenziva na sjeveroistoku Sirije ne smije ometati napredak odbora.

Rusija želi Turskoj prenijeti i poruku u vezi s opredjeljenjem “država jamaca procesa iz Astane” – Rusije, Turske i Irana – da očuvaju teritorijalni integritet Sirije. Dodatni ruski princip jest da sve strane vojske napuste Siriju. Početkom rujna ruski je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov posjetio Irački Kurdistan, gdje je raspravljano o mogućnostima političkog rješenja kurdskog pitanja, ali pod uvjetom da područje koje kontroliraju Sirijske demokratske snage dođe pod punu nadležnost vlade u Damasku.

Svi su oduvijek činili izdaju Kurda, a često su to činili i sami, jedni protiv drugih. Njihovi su odani saveznici samo kurdske planine. Vjerovanje u to jedan je od temelja kurdskog identiteta, a trenutna američka izdaja bit će samo još jedna u dugoj povijesti gotovo 50 milijuna ljudi bez vlastite države.

Kurdi će izdajništvo percipirati stoički, ali Trump, čovjek koji je izuzetno fleksibilan i potpuno besraman, može dramatično promijeniti smjer ako osjeća da optužbe za bezdušno popuštanje od autoritarnih vladara mogu loše završiti. Može iznenada “obustaviti” povlačenje trupa iz Sirije ili tražiti od Erdogana mjere u vezi s dogovorenim jamstvom sigurnosti bivših saveznika. Možda Rožava još ima nade, ali će sve biti odlučeno daleko od Kurda – u Washingtonu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera