Hoće Crnu Goru kao Monako, a radnici plaćeni kao u Kongu

Hrvatska i crnogorska kuknjava do neba: nema dovoljno turista!

Nema? Dakle, gužve bi trebale biti još veće? Da biste stigli od aerodroma u Tivtu do Budve, da biste, dakle, prešli manje od 20 kilometara, treba vam sat i po do dva. Malo manje od toga treba vam i od aerodroma do par kilometara udaljenog Tivta: znam ljude koji se ni za pola sata nisu uspjeli sa aerodromskog parkinga uključiti u saobraćaj na takozvanoj „Jadranskoj magistrali“, koja se u julu i avgustu pretvori u dvosmjernu, 100 kilometara dugačku kolonu automobila kojom, kreni-stani, voziš prvom, a motor drugom brzinom obraduješ svakih sat vremena. Ali to, izgleda, nije dovoljno gužve, nego treba više. I još više.

Nije dovoljno što ti za par kilometara od Bara do Sutomora takođe treba više od sat, često i dva. Nije dovoljno što su gužve tolike da se ispred svakog kružnog toka stvaraju kilometarske kolone u oba smjera. Nisu dovoljne 5-6 kilometara duge kolone na povratku sa ulcinjske Velike plaže? To što ti od Podgorice do Ade treba 3,5-4 sata vožnje, koliko ti, kreneš li na put između devet ujutro i podneva, treba i od Ulcinja do Tivta, nije dakle dovoljno?

Plaže su tako pretrpane ljudima da više liče na obale Ganga i Bramaputre nego na jadranski, kamoli tropski raj. Ali nije dovoljno: sezona je pukla, pišu mediji, treba nam još gostiju, uzvikuju turistički poslenici.

Bulažnjenje o elitnom turizmu

Eksperti za turizam bulazne o elitnom turizmu kojem Crna Gora treba da teži. Ozbiljno? Šta vam je elitno: dva aerodroma koja liče na limene šupe na livadi? To što gostu koji na njih sleti privatnim avionom do hotela treba dva sata vožnje, dakle duže no što je od kuće letio do Crne Gore? Elitna vam je saobraćajnica, jedan-jedini, jedva zakrpljeni put koji vodi čitavim primorjem, džada na kojoj se napravi zastoj svaki put kada porodica sa dvoje djece i čamcem na naduvavanje pokuša preći „magistralu“? Je li elitna buka, oberseljačka muzika koja trešti svu noć, zbog koje u Crnoj Gori od insomnije pate i komarci, a kamoli gosti? Elitne su vam sociopate koje gliserima i skuterima jurcaju plićakom ispred plaža?

Ko god bogat u zemlju kroči ili jahtom zađe u crnogorske vode – mediji tome daju tretman udarne vijesti. Kakva čast, kakav razlog za erekciju nacionalnog ponosa! Hilfigerova jahta napunila je gorivo u Porto Montenegru! Beyonce i čo'ek joj prespavali u Kotoru – imalo se rašta taj grad i sazidati. Rita Ora se okupala na Velikoj Plaži! Ako platite baldahin 20 eura, imaćete priliku da uđete u vodu u kojoj se ona plaknula. 

A kako bi bilo da Crnogorci i svi ostali narodi i narodnosti prestanu da sanjaju o Karadagu kao Monaku? Kako bi bilo da prestanu da sanjaju o šeicima i evropskoj eliti, pa učine sve što mogu da što bolje ugoste ljude koji su im na more došli svojim deset godina starim automobilima, one koji svakako plaćaju više od onoga koliko vrijedi to što dobiju?

Osrednji proizvodi po astronomskim cijenama

Ovako vam je u Ulcinju: u sarajevskim parametrima, najbolja pita koju možete kupiti je, na skali od 1 do 5, za 2, najviše 3 minus. Parče košta 1,20 eura. Najbolji ćevapi su, opet, za dva, recimo da su i za cijelih 2+. Uz njih nećete dobiti somun, nego hljeb ili nekakvo pljosnato pecivo, kojem ne znam ime, ali znam da nema šta da traži u istom tanjiru sa mojim ćevapima. Platićete ih četiri, prije pet eura. Mašala! U italijanskim parametrima, najbolja pizza koju ćete pojesti je, pogađate, za 2. Košta isto, dakle šest eura, koliko sam ovog juna platio najbolju pizzu u Fanu, italijanskom jadranskom gradu iznad Ankone. Uzgred, u plažnom baru u Fanu sam makijato popio za euro, što je za 50 centi manje nego što ćete istu stvar platiti u ulcinjskom plažnom baru. 

Elitni turizam, treba li pomenuti (očito treba), ne možete stvoriti tako što ćete loše, u najboljem osrednje proizvode prodavati po astronomskim cijenama. Oni koji vam pod tim uslovima dođu na more nisu elita, nego debili.

Očistite plaže, maknite parazite koji ljudima deru kožu s leđa iznajmljujući im suncobrane i ležaljke, očistite ulice, redovno praznite kontejnere (i ne činite to kad su ljudi krenuli na plažu, da se gosti do mora ne bi vozili iza smećarskog kamiona). Ukinite seljobersku muziku koja svu noć odzvanja vašim „elitnim“ destinacijama. Omogućite ljudima da se vašom zemljom voze kao da su na odmoru, ne kao da su u zbjegu.

Skupi hoteli kao posađeni posred sluma

Zaustavite divlju gradnju i betonizaciju ono malo obale što imate – odnosno, što ste imali. Zbog nje je vaša obala ne samo odvratna, pa vaši skupi hoteli stoje kao posađeni posred sluma, nego zahvaljujući njoj već sada imate više smještajnih kapaciteta nego što ih ikada možete popuniti.

Bogati vlasnici svega: počnite pošteno plaćati vaše nesretne radnike. Turistički tajkuni po novinama suze rone kako domaćim radnicima ne mogu dati veće plate, pa radnu snagu moraju uvoziti iz Indonezije i Meksika. Hajde?! Hoćete Crnu Goru kao Monako, a da su radnici plaćeni kao u Kongu? I to se zove „održivi razvoj“?

Upristojite cijene i hranu koju prodajete. Prestanite ljudima prodavati (kao ribu sa gradela, iako su zapravo u ulju pržene na ploči roštilja na plin) tovljene orade i levreke po 15 eura za 300 grama, budući da kilo kupujete za osam do 10 eura. Prestanite ljudima šaku liganja iz Patagonije prodavati po 10, 12 ili na „fensi“ mjestima i više eura.

Počnite ljude koji vam dolaze u zemlju, apartmane i lokale, posmatrati kao osobe koje ljubaznošću i uslugom pokušavate ubijediti da vam dođu opet, ne kao plijen koji treba opelješiti. 

Manite se, aman, elite. Od elite niko nije vidio selameta. Elita ne plaća, nego otima. Mi nismo oni koji će eliti uzeti pare. Mi smo oni koje elita dere.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera