HNS-ova frekvencija od stoljeća sedmog
“Samo nam još treba da se počne pričati o propasti BHRT-a, i već nam je pola puta olakšano”, mislio je sigurno neko inteligentan u Hrvatskom narodnom saboru kad je Glavno vijeće tog tijela usvajalo prijedlog o drugom, hrvatskom kanalu Federalne televizije. “Izdominirat ćemo s prijedlogom kad se postavi pitanje financijskog opstanka BHRT-a, a sve što predložimo moglo bi biti argument da je ovakav javni servis neodrživ. Logično je – Hrvatima se program ne sviđa, žele drugi, bolji i hrvatskiji, zbog toga i ne plaćaju pristojbu”. Nekome je u HNS-u ovaj argument morao naumpasti. Zašto i ne bi?
Zar nije barem za skalu ispravniji od čuđenja HNS-ovog Ivana Vukoje da bi neko iz druga dva naroda mogao postaviti pitanje vitalnog nacionalnog interesa kad se bude raspravljalo o pitanju iz domena vitalnog nacionalnog interesa Hrvata. Osim u slučaju da pitanje hrvatskog kanala nije pitanje vitalnog hrvatskog interesa u Bosni i Hercegovini, što je nepristojno i pomisliti.
Ne znači to da će se upravo ovakve riječi čuti kada prijedlog HNS-a o trećem kanalu bude napisan na tri jezika i dva pisma te, u formi prijedloga, iznesen na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Možda bude vladala i priča predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragana Čovića da je Bosna i Hercegovina na putu za Evropsku uniju jedini spas “ravnopravnost konstitutivnih naroda”, što svakako znači da bi Hrvati trebalo da dobiju kanal na hrvatskom jeziku.
Jesu li spremni za ovaj događaj?
U svakom slučaju, prijedlog HNS-a, prema riječima Ivana Vukoje, načelnika Odjela za kulturu, medije i sport HNS-a, trebalo bi da dospije na dnevni red Doma naroda Parlamentarne skupštine krajem mjeseca. Vukoja tvrdi da bi upravo ovaj dom Parlamentarne skupštine trebalo da bude mjesto rasprave o trećem kanalu, onda kada Klub hrvatskog naroda bude smatrao da je vrijeme za to pogodno.
Bude li to pogodno vrijeme krajem juna, ili u prvoj sedmici jula, HNS će se naći u ozbiljnom problemu i opasnosti da preoptereti svoje stručne komisije u medijskoj sferi, kao i poslaničke klubove. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, naime, tih bi dana trebalo da razmatra Nacrt preporuka i hitnih mjera za spas BHRT-a, usvojen na nedavno održanoj konferenciji “Nacionalni radio-televizijski servis u Bosni i Hercegovini”. U toj diskusiji svakako je bitan angažman zastupnika stranaka iz bloka HNS-a, pa bi trebalo postaviti ozbiljno pitanje kako se u HNS-u spremaju za ovaj događaj.
Ne bi bilo zgoreg znati kako će to oni na jednom mjestu dati sve od sebe da spasu BHRT, a na drugom dati sve – i od sebe, i od drugih – kako bi Federalna televizija dobila drugi kanal, koji će se emitovati iz Mostara. Logično je, barem HNS-u, još nešto: svako ko registruje automobile mogao bi tako platiti pristojbu, odnosno RTV taksu, kao što bi se za javni servis (time i treći kanal) trebalo izdvajati na svim nivoima vlasti.
Hoće li to tako funkcionisati ne treba nikog da brine, jer HNS je zasigurno pripremio priču o opstojnosti dugo iščekivanog trećeg kanala. Ne bude li priča takva da u isto vrijeme pozove na staro hrvatsko pravo na frekvenciju, kanal na trećem jeziku, istinitost i provjerenost informacija, kao i na sprečavanje majoriziranja Hrvata u javnom medijskom prostoru, onda nisu dali sve od sebe.
Treba uočiti i tu skromnost kojom HNS traži drugi, a ne prvi kanal, s obzirom na svu muku koju je hrvatski auditorij prošao tokom desetljeća izostanka hrvatskog kanala, medija na prvoj crti bojišnice vitalnog nacionalnog interesa informiranja. U nekom poluracionalnom strahu od pozivanja druga dva naroda na vitalni nacionalni interes, HNS je zaboravio ispoštovati pravo na potpunu informaciju. Niko iz HNS-a nije bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvaticama objasnio šta će taj kanal činiti hrvatskim.
RTRS s hrvatskim predznakom?
To je pitanje na koje se može odgovoriti i naknadno, kad i ako prijedlog HNS-a bude usvojen i kad se bude lobiralo za njegovo plaćanje. No, ako HNS može tražiti da se vrijeme koje treba iskoristiti kao posljednju šansu za spas BHRT-a u oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine utroši na raspravu o hrvatskom kanalu na Federalnoj televiziji, onda valjda i prosječni platiša RTV takse može upitati kakav će program ubuduće plaćati.
Hoće li on biti hrvatski po tome što će biti na hrvatskom jeziku, ili zbog toga što zastupa interese hrvatskog političkog bloka? Hoće li on, u drugom slučaju, govoriti u interesu javnosti o onome što su objektivni problemi Hrvata i drugih u Bosni i Hercegovini na područjima gdje Hrvati pretežno žive, ili će biti glasilo HNS-a? Hoće li taj kanal prema svemu biti nalik Radio-televiziji Republike Srpske, samo sa hrvatskim predznakom, ili zaista HNS traži priliku da osnuje javni servis koji će razinom profesionalnosti, objektivnosti, tačnosti, preciznosti i blagovremenosti biti uzor drugim javnim servisima?
Na kraju krajeva, ko će i odakle finansirati pokretanje drugog kanala na Federalnoj televiziji te dobaviti opremu potrebnu za taj podvig? Hoće li kanal biti digitalni, ko će platiti digitalizaciju, a ko će pribaviti opremu za nju? U povjerenju, u ova dva nerazjašnjena pitanja HNS i politički klijentelisti oko njega i vide svoju šansu. Pod uslovom da se u parlamentarnoj raspravi ne preopterete, ili ne budu spriječeni vitalnim nacionalnim interesom.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera