Oglasi

Historija jugoslovenskog fudbala je zanimljiva cijelom svijetu

Nebojša Jakovljević pokretač je portala i facebook stranice koja se bavi YU fudbalom te je koautor više knjiga.
Nebojša JakovljevićJakovljević: Većina pretpostavki i umetnutih 'činjenica' u knjigama navodi se po raznim monografijama i radovima bez referenciUstupljeno Al Jazeeri

Istraživanje nogometne prošlosti bivše Jugoslavije veoma je zahtjevan posao, posebno zbog činjenice da je potrebno dosta vremena da bi se istražili razni arhivi, koji se sada nalaze u različitim državama.

Ipak, to nije spriječilo Nebojšu Jakovljevića iz Subotice da se i pored svojih personalnih obaveza posveti ovom zanimljivom, ali veoma zahtjevnom hobiju.

Jakovljević je koautor nekoliko knjiga koje tematiziraju nogometnu prošlost bivše Jugoslavije, a uskoro očekuje objavljivanje prvog autorskog djela o početku nogometa u zemljama bivše Jugoslavije s glavnim fokusom na period do 1941. godine.

S Jakovljevićem smo pričali o njegovoj ljubavi prema nogometnoj historiji, dolasku „najvažnije sporedne stvari“ na ove prostore, o historijskom portalu i facebook stranci koje uređuje, te o procesu stvaranja nogometnih klubova prije i nakon Drugog svjetskog rata.

  • Kako je uopće došlo do ideje za opsežno istraživanje nogometne historije zemalja bivše Jugoslavije?

- Ideja je došla spontano. Zapravo, mene je ranije interesovala istorija fudbala u Srbiji, manje u regionu, kao i ovaj noviji period od raspada SFRJ. Planirao sam da napišem knjigu enciklopedijskog tipa posvećenu aktivnim (i ugašenim) klubovima u Srbiji, ali se to pokazalo kao nemoguća misija zbog tromosti ljudi, finansijske podrške, logistike, tako da sam privremeno prekinuo rad u vezi sa stvaranjem pomenute publikacije. To je bilo davno, 2010. godine. Par godina kasnije odustao sam definitivno od toga i, pošto sam skupio već dovoljno materijala, odlučio sam to podijeliti s ljudima na internetu (razne knjige i sportski listovi). Međutim, gledajući jedan mađarski portal posvećen tamošnjem nogometu, pomislio sam da to treba uraditi i za naš region. Tako sam krenuo u realizaciju portala, samim tim sam uplovio i u dublje istraživanje istorije, jer sam krenuo od samih početaka ove igre na južnoslovenskim prostorima. Usput sam uspostavio kontakte s mnogo ljudi širom regiona, koji su u istim ''vodama''.

  • Kada govorimo o počecima nogometa u bivšoj Jugoslaviji, podaci se često razlikuju zbog toga što je taj period veoma malo istražen. Možemo li govoriti o tačnoj godini kada „najvažnija sporedna stvar na svijetu“ dolazi u zemlje bivše Jugoslavije ili su informacije zasnovane na pretpostavkama?

- Ovo je veoma dobro pitanje i drago mi je što ste me to pitali. Cilj portala i cilj mog rada je da se pretpostavke što više oblikuju u činjenice. Da pretpostavke odu na smetljište i zagospodare činjenice zasnovane na dokazima. Problem je u tome što su ljudi skloni korištenju i prezentovanju podataka "zdravo za gotovo". Vjerovatno zato što su mislili da je previše teško ući u materiju. Na primjer, neko je napisao nešto u svojoj knjizi, predstavio javno, pa to sigurno mora da je tačno! A nije. Zapravo, većina tih pretpostavki i umetnutih "činjenica" navođena je po raznim monografijama i radovima bez ikakvih referenci. O prvim loptama već možemo djelimično govoriti kao o pretpostavkama koje su tačne, međutim, tvrdnje o tome koji klub je prvi osnovan na prostorima Jugoslavije uopće ne stoje. Samo ću reći da je podatak koji svi navode unazad skoro 50 godina u mnogima publikacijama, disertacijama, radovima nije uopšte tačan, jer ne odgovara verodostojnim faktima. Bit će riječi u kratkim crtama o tome u predstojećoj knjizi.

  • Koautor ste nekoliko knjiga koje se bave historijom nogometa u bivšoj Jugoslaviji, a ubrzo se očekuje Vaše autorsko djelo koje će se baviti periodom do 1941. godine. Koliko je bilo teško doći do „skrivene fudbalske historije“?

- Tačno, koautor, a negdje saradnik na tekstu. Prva ozbiljnija je bila dvotomna knjiga Bobana Živanovića, koja obrađuje Prvu ligu i igrače u istoj prije Drugog svjetskog rata. Usput, na pisanju nekoliko knjiga sam pripomogao. Autorsko djelo, ali ne smijem da izostavim neke ljude koji su pomogli i koji su praktično koautori i saradnici, poput mog prijatelja Dragana Stojića, koji je bio sa mnom i tokom neuspješne izrade Enciklopedije klubova Srbije, zatim Milorada Sijića, dr. Tina Mudražije, Domagoja Bukovšaka, Tima Dobovšeka. To su sve ljudi koji zaslužuju da im se pomenu imena, ali nisu jedini, spomenuti su svi na portalu, a njihova imena bit će objavljena i u knjizi. Moram reći, a mnogi će se iznenaditi odgovorom. Teško je bilo doći do materijala (to su iscrpne analize kataloga biblioteka, bibliografija štampe, traženja kolekcionara koji se bave skupljanjem takvih stvari, „obijanje“ pragova raznih biblioteka i arhiva itd), ali kad imaš materijal, ako znaš gdje da tražiš i šta tražiš - nije ništa teško.

Doduše, u traganju za imenima pojedinih igrača - članova klubova elitne lige sam provodio i više sati, listajući bezbroj službenih objava u glasnicima saveza i podsaveza tog doba. Knjiga je možda najozbiljniji poduhvat koji se tiče nogometne istoriografije na prostoru bivše Jugoslavije. Nivo detalja, koji se nalazi u knjizi, je impozantan i može se označiti sve s 1000+ (imena, klubovi, tabele). Samo ću reći da je u izradi knjige korišteno oko 150 serijskih publikacija (novina i magazina), te ogroman broj knjiga i dokumenata. U knjizi će biti predstavljena kompletna organizacija nogometne igre tada, načini funkcionisanja saveza i podsaveza i po prvi put bit će data kompletna statistika, kako prve lige, tako i tabele i rezultati svih takmičenja od prvog do najnižeg ranga, i ne samo to, u knjizi će biti predstavljena i razna turnirska i peharska takmičenja. Kao što sam rekao - samo višestruko provjereni fakti i ništa manje od toga!

  • Koja je razlika između nogometnih klubova koji su osnivani u periodu prije Drugog svjetskog rata, te onih koji nastaju nakon 1945. godine?

- Zapravo i ne mnogo velika, izuzev što su do sredine tridesetih godina klubovi bili striktno amaterski. A to znači da igrači nisu dobijali novac za igranje nogometa, štaviše, bilo je zabranjeno primiti pare! Zanimljiva je ta percepcija koju su plasirale vlasti i hroničari poslije Drugog svjetskog rata. U nekim slučajevima, po onome što su oni tvrdili, ispada kao da prije 1944-45. godine nije bilo ni lopti. Imate primjere u nekoliko monografija pisanih za vrijeme SFRJ. Bila je tendencija prešutkivanja, gurali su se radnički pokreti itd. Još jedna stvar, koju ponavljam kao papagaj, a koju mnogi ljudi neće da shvate. Po formiranju FNRJ i završetku Drugog svjetskog rata, klubovi su ustrojeni po tzv. sovjetskom fiskulturnom modelu, pa su samim tim sva društva bila fiskulturna, a ne sportska. Nije bilo zasebnih klubova, nego su u okviru sportskih klubova (društava) osnivane sekcije. Dakle, to je ključna razlika, i druga, klasna razlika, je da su svi klubovi koji su imali „građanski predznak“ ugašeni (npr. Slavija iz Sarajeva, BSK i Jugoslavija iz Beograda, Krajišnik iz Banja Luke, Građanski iz Zagreba, SAND iz Subotice itd), preciznije - nisu bili preregistrovani.

  • Jedan ste od pokretača portala „exyufudbal“, te facebook stranice „Istorija ex yu fudbala“ koja ima preko 56.000 pratilaca s prostora bivše Jugoslavije. Može li čuvanje „historije“, „istorije“ i „povijesti“ nogometa na ovaj način pomoći da se ljudi sličnih intetesa, iz danas susjednih zemalja, dodatno povežu?

- Da, jesam pokretač i glavni urednik portala exyufubal.in.rs, koji je zamišljen kao digitalna statistička arhiva svega što je u vezi s nogometom na ovim prostorima, ali nisam autor pomenute facebook stranice. Jesam, doduše, jedan od njenih urednika. Zapravo da, evo počinjem od ličnog primjera jer je tako najbolje. Odgovor na Vaše pitanje je jasan, otvoren. Imam saradnike od Vardara do Triglava jer kad ljudi, oni pametni, shvate šta je cilj, nema nikakvih problema. Do sada sam imao 95% pozitivnih iskustava. Tako je i s facebook stranicom, izuzev što anonimnost na internetu dovodi i do negativnih iskustava, koji su, nasreću, rjeđi od onih pozitivnih. Moram reći, također, da ne samo u susjednim državama i regionu, ima dosta ljudi iz svijeta koji prate i vole jugoslovenski nogomet (pogotovo onaj iz osamdesetih), tako da među saradnicima i ljudima koje poznajem i s kojima sam pričao, ima Bugara, Italijana, Poljaka, Španaca, Rusa, Mađara.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.