Hemijska kastracija (ni)je pravo rješenje

Piše: Vedrana Maglajlija

“Zločinac koji je ubio moje dete i svi takvi zločinci trebaju da ostanu doživotno u zatvoru, zbog toga što su uradili mojoj ćerci i zbog toga što bi po izlasku iz zatvora mogli opet to da urade nekom drugom detetu. Podržavam i hemijsku kastraciju. Smatram da je to mera koja može da utiče na psihu tih zločinaca”, kazao je Igor Jurić, otac Tijane Jurić, 15-godišnjakinje iz Srbije čije je stravično ubistvo u julu ove godine potreslo cijelu regiju.

Osumnjičeni Dragan Ðurić priznao je policiji da je Tijanu udario automobilom, a onda je uvukao u vozilo, gdje je sa nje skinuo odjeću, da bi je zatim ubio i zakopao na desetak kilometara od Sombora.

Nedugo nakon toga nestala je i 14-godišnja Ivana Podraščić, a ovog mjeseca policija je pronašla njeno tijelo. Brutalno ubistvo i silovanje ove maloljetnice priznao je Darko Kostić, koji je prije bio osuđivan zbog seksualnog nasilja, ubistva i krađe, zbog čega je odslužio zatvorsku kaznu te je pušten na slobodu.

Povratak seksualnih prestupnika u društvo nakon odsluženja kazne, za koje se često smatra da su niske, noćna je mora svakog roditelja i tema rasprava stručne javnosti – kako spriječiti da se napad na dijete opet ne ponovi. Jedno od rješenja koje predlažu zabrinuti roditelji i neke političke stranke u Srbiji i Hrvatskoj je uvođenje hemijske kastracije pedofila i silovatelja povratnika, postupak koji je Makedonija već dozvolila.

Međutim, taj proces, koji uključuje medicinski treman inijekcijama, čime se potiskuje seksualni nagon, s druge strane nailazi na osude. Definitivno su najglasniji protivnici hemijske kastracije borci za ljudska prava, koji smatraju da takav postupak bez pristanka osobe na kojoj se vrši predstavlja tešku povredu ljudskog dostojanstva.

‘Rasprava, a ne linč’

Jedan od njih je i izvršni direktor Komiteta pravnika za ljudska prava (Yucom) Milan Antonijević, koji smatra da hemijska kastracija jeste kršenje ljudskih prava, jer Ustav Srbije to ni ne dozvoljava.

“Ne dozvoljavaju ni drugi propisi koji su važeći u Republici Srbiji te se ta priča ni ne može otvarati dalje. Što se tiče dobrovoljne hemijske kastracije, to već negde može doći u obzir, da se otvori javna rasprava, ali prvo treba videti koji su efekti ovakvih stvari”, ističe on.

Kako kaže, nada se da će Srbija, ukoliko se otvori ova rasprava, imati dovoljno argumentacije da se čuju sva mišljenja – razmotre pozitivne i negativne strane i ocijeni koliko je sve to efikasno.

“Cela ova rasprava u Srbiji ne treba biti motivisana određenim slučajevima koji su u javnosti bili popraćeni i gde se tražio linč određenih osoba, već mora biti staložena i stručna.”

Od Californije do Indije

Hemijska kastracija koristi se u nekoliko država SAD-a.
California je 1996. godine prva uvela ovaj postupak za prestupnike koji drugi put ponove ovakvo djelo.
U Evropi je nekoliko država, uključujući Makedoniju, dozvolilo hemijsku kastraciju.
Poljska je 2010. godine donijela zakon po kojem se svakoj osobi koja je proglašena krivom za silovanje maloljetnika ispod 15 godina može odrediti hemijska kastracija bez prethodne saglasnosti.
Ovu proceduru 2012. godine ozakonile su i Estonija i Moldavija.
Južna Koreja je 2011. godine usvojila zakon po kojem sudija na hemijsku kastraciju može osuditi prestupnika koji je seksualno zlostavljao maloljetnike mlađe od 16 godina.
Iste godine ovaj postupak uvela je i Rusija.
O hemijskoj kastraciji raspravlja se i u Indiji, koju je je potreslo nekoliko slučajeva brutalnih grupnih silovanja i ubistava.

Naglašava da se veoma mali broj zemalja odlučuje za takvu proceduru, jer se radi o invazivnoj metodi, koja utječe na ljude pod ovim tretmanom. Ipak, za to se odlučila Makedonija, koja je svim sredstvima krenula u obračun s nasiljem nad djecom.

Prema novom zakonu u ovoj zemlji, osuđeni pedofil će moći birati da li pristaje na hemijsku kastraciju. Ukoliko pristane, zatvorska kazna mu može biti skraćena. U slučaju ponavljanja krivičnog djela pedofilije, počinilac će biti podvrgnut hemijskoj kastraciji bez njegove saglasnosti. Istovremeno su povećane minimalne kazne za napad na dijete, pa je najmanja kazna 12 godina zatvora.

Mirjana Najčevska, univerzitetska profesorica iz Makedonije, međutim, kaže da, i pored toga što je hemijska kastracija bila vrlo glasno najavljivana, sada se ništa ne čuje o njenoj primjeni u konkretnim slučajevima. Ističe da je problem što se pod novim zakonom koji je uveden može podvesti svako seksualno nasilje.

“Ali, nije svako seksualno nasilje oblik pedofilije i u takvim slučajevima hemijska kastracija nema nikakvog udela u mogućim daljim nasilnim aktivnostima”, veli ona.

Nasilje će uvijek isplivati

Većina stručnjaka podržava taj stav – smanjenje seksualnog nagona ne znači i smanjenje seksualnog nasilja. Smatraju da će prirodni nagon za nasiljem ipak uvijek isplivati, zbog čega će se, nakon hemijske kastracije, ono manifestirati u drugoj formi.

Zalažu se za druge mjere koje bi spriječile ponavljavnje pedofilije. Među njima je i registar pedofila, a na tom polju opet prednjači Makedonija. U toj zemlji uveden je registar pedofila, koji je dostupan javnosti i otvoren za sve.

“Mislim, naravno, da registar treba da postoji, ali ne da bude otvoren i dostupan svakom. Jer, može da postoji dijagnostika pedofila, ali da ta osoba nije napravila krivično delo i uspeva da kontroliše svoj nagon, onda nije u redu da takvom čoveku uskratimo njegova ljudska prava”, kaže Najčevska.

Hrvatska nema zasebni registar pedofila, već se, u okviru postojeće kaznene evidencije, daju podaci o počiniteljima određenih kaznenih djela na štetu djece. Podaci nisu javni, ali mogu ih koristiti, naprimjer, poslodavci koji rade s djecom. Međutim, sporno je to što se pedofili nakon odslužene rehabilitacije brišu iz registra.

“Nažalost, naš prijedlog, da se podaci o počiniteljima spolnih delikata u kaznenoj evidenciji čuvaju trajno, kako bi bili dostupni za provjeru i nakon nastupa rehabilitacije, nije prihvaćen”, kaže zamjenica pravobraniteljice za djecu Ester Radmilo.

Dodaje da je time ostala otvorena mogućnost da počinitelj, nakon rehabilitacije, kad više nije moguća provjera njegove prošlosti, posvoji dijete, postane udomitelj ili se zaposli na poslovima u dječjem vrtiću, školi, dječijem domu…

Neke političke stranke u Hrvatskoj prije nekoliko godina predlagale su hemijsku kastraciju, ali su naišle na kritike stručnjaka.

“Što se tiče uvođenja kemijske kastracije pedofila, smatramo da je ponajprije važno čuti što o takvom obliku kažnjavanja i sprečavanja ponavljanja djela misle stručnjaci i znanstvenici”, ističe Radmilo.

Minimalne kazne u BiH

U Bosni i Hercegovini, s druge strane, ne postoje inicijative za uvođenje hemijske kastracije, kao što i ne postoji nikakav registar pedofila. Aleksandra Marin – Diklić, zamjenica Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, koja je i na čelu Odjela za praćenje prava djece, kaže da je “Bosna i Hercegovina daleko od te priče”.

“Tokom prošle godine vodila se rasprava oko registra, nadležni kažu da se on treba uvesti, ali se to ne dešava. To su dodatne mjere za zaštitu djece i neki minimum koji trebamo ispoštovati. Ostaje pitanje da li taj registar učiniti dostupnim javnim i privatnim ustanovama koje imaju veze s djecom, kao što su škole ili vrtići”, navodi ona.

Međutim, kako kaže, u Bosni i Hercegovini je ipak postignut napredak što se tiče zakona, jer su oni usklađeni s međunarodnim standardima. Tako je po novim izmjenama zakona dozvoljeno maloljetnika maksimalno dva puta saslušati u krivičnom postupku, jer to predstavlja traumatizaciju djece. Ističe da je problem ove zemlje dosuđivanje niskih kazni za seksualno zlostavljenje i iskorištavanje djece.

“Imamo propisan minimum i maksimum, a kazne koje se izriču za seksualne prestupnike su nekako uvijek bliže tom minimumu. Sudovi jesu nezavisni i objektivni, međutim, nama se, kroz rad sa strankama i prateći medije, čini da su uvijek te kazne bliže minimumu, a zakon daje mogućnost za više kazne.”

Nakon odsluženja minimalne kazne seksualni prestupnici se vraćaju u društvo. Istovremeno, rasprave kako spriječiti ponavljanje krivičnih djela i uvesti dodatne mjere za zaštitu djece se nastavljaju.

Ipak, roditelji svirepo ubijene i napastvovane djece nisu ni stručnjaci, ni eksperti na polju ljudskih prava, ali jesu oni kojima najviše treba pravda, koja se, prema njima, između ostalog, ogleda i u hemijskom kastriranju počinilaca takvih nedjela.

Izvor: Al Jazeera