Hamas: Između jedinstva s Fatahom i sporazuma s Izraelom

U subotu je delegacija Palestinske samouprave otputovala u Egipat kako bi razgovarali o pomirenju sa Hamasom i tekućim pregovorima sa Izraelom u vezi deeskalacije u Gazi. Do ove posjete je došlo nakon višesedmičnih napetosti između Ramallaha i Kaira, što je obilježilo najnižu tačku u odnosima između dvije strane u proteklim godinama.

U objavljenim izvještajima se navodi da je palestinski predsjednik Mahmoud Abbas sve ljući na egipatsku vladu, bojeći se njene navodne uloge u “sporazumu stoljeća” i njegovom zanemarenju interesa Ramallaha u Gazi.

Sjedinjene Američke Države i Izrael su dali Egiptu zeleno svjetlo da predvodi napore za pomirenje Fataha i Hamasa i formiranje vlade jedinstva koja bi omogućila Palestinskoj upravi da ponovno preuzme vlast u Pojasu Gaze. Također posreduje u pregovorima o deeskalaciji između Izraela i Hamasa, na koje Fatah gleda sa sumnjom.

Ali s obzirom na rastuća neprijateljstva i nepopustljivost između dvije glavne palestinske frakcije, čini se paradoksalnim da su Palestinci spremniji da postignu primirje sa Izraelcima nego da se međusobno pomire.

Zašto propadaju razgovori o pomirenju

Prošli mjesec je obilježena 11. godišnjica političke podjele između Gaze i Zapadne obale. Godine 2006. je Hamas pobijedio na izborima u Gazi, što je Fatah odbio da prizna. Nakon što su izbili sukobi između dvije strane, pristalice Fataha su protjerani i Izrael je nametnuo opsadu Gaze 2007. godine.

Od tada je bilo više pokušaja posredovanja za postizanje sporazuma – pokušaja gdje su posrednici bili Egipat, Katar, Saudijska Arabija i Jemen. Unatoč potpisivanju niza sporazuma između Fataha i Hamasa, gdje je posljednji od njih potpisan u Kairu 2017, učinkovito pomirenje nije postignuto i nastavlja se politički spor.

Krajem jula je Egipat uspostavio program pomirenja kojim se navode smjernice korake koje dvije političke sile moraju poduzeti kako bi se okončao proces. Hamas je taj program odobrio, ali je Fatah nedavno objavio da se neće držati tog programa. Umjesto toga je Abbas iznio niz čvršćih zahtjeva, uključujući da Hamas u potpunosti preda Gazu. Ramallah sada želi da u potpunosti preuzme političku, sigurnosnu i vojnu kontrolu nad Pojasom u zamjenu za pomirenje, što je zahtjev na koji Hamas neće pristati.

Unatoč učešća različitih lokalnih i regionalnih igrača u sporu između Fataha i Hamasa, čini se da nema napretka u razuvjeravanju Abbasa da popusti u ovom svom krutom stavu. Njegova nepopustljivost je doprinijela njegovom izuzetno niskom nivou odnosa sa Egiptom.

Ustvari, Ramallah je samo pojačao svoj pritisak na Hamas. Proteklih mjeseci je Palestinska samouprava poduzela nekoliko kaznenih mjera protiv Gaze, uključujući proizvoljno smanjene plata državnim uposlenicima i ozbiljno smanjenje operativnog budžeta Pojasa. Ovo je gurnulo Gazu na ivicu kolapsa, što je bio planirani učinak ovih mjera. Abbas se nada će se, kada budu gurnuti na rub, Palestinci Gaze pobuniti protiv Hamasa i srušiti njihovu vladu.

S obzirom da je Washington odobrio proces pomirenja na osnovu smjernica koje Egipat predlaže, postavlja se pitanje zbog čega ga Abu Mazen tako kategorično odbija i odakle mu hrabrost da to učini.

Sredinom augusta je palestinski predsjednik otišao toliko daleko da je odbio sastanak sa šefom egipatskih obavještajaca koji je bio u posjeti Izraelu i koji se trebao naći sa predstavnicima Palestinske samouprave.

Možda odgovor na ovo pitanje može biti pronađen u skorašnjoj objavi Izraela da je obavještajno krilo Palestinske samouprave otkrilo zavjeru za napad na izraelsku vojnu patrolu na Zapadnoj obali. Abbas je očigledno uvjeren da dok god Izrael ovisi o njemu za sigurnosnu saradnju na Zapadnoj obali, on ima dovoljno slobode da manevrira i odbija sporazume za koje se boji da bi mogli gurnuti u stranu ili naškoditi njegovoj vlasti.

Razgovori o deeskalaciji se odvijaju po planu

I dok zakazuju napori za pomirenje, ostvaren je značajan napredak prema deeskalaciji između Hamasa i Izraela uz posredovanje Egipta, Katara i Ujedinjenih naroda. Napreci su ostvareni u tom smjeru unatoč odsustvu pa čak i protivljenju Palestinske samouprave.

Sve strane uključene u razgovore smatraju deeskalaciju prijeko potrebnim korakom kako bi se spriječili drugi, opasniji razvoji događaja.

S jedne strane Hamas pokušava da izbjegne bilo kakvu eskalaciju koja bi se mogla pokazati znatno smrtonosnijom od prethodnih ratova sa Izraelom i koja bi u potpunosti mogla zbrisati njegove vojne kapacitete. Još važnije, to bi moglo dovesti do gubitka njihove vlasti nad Gazom, što bi potaklo razdoblje političkog haosa ili čak ulazak Palestinske samouprave u Pojas na izraelskim tenkovima.

Ovo bi značilo gubitak posljednjeg Hamasovog uporišta (nakon što su taj pokret protjerali sa Zapadne obale Palestinska samouprava i Izrael) te potencijalni gubitak statusa velikog i značajnog igrača na palestinskoj političkoj sceni. To je razlog zašto Hamas snažno pokušava da izbjegne novi veliki rat sa Izraelom i zbog čega nikada neće pristati na uvjete koje Abbas trenutno nudi za pomirenje.

S druge strane, Izrael također shvata da bi mogući rat sa Hamasom predstavljao visoki sigurnosni, ekonomski i politički rizik. Hamas ima raketne kapacitete koji možda ne bi bili u stanju da dovedu do ogromnog uništenja, ali opasnost od masovnog raketnog napada bi zasigurno paralizirao velike izraelske gradove. Posljednji rat je također demonstrirao da su borci oružanih grupa sa sjedištem u Gazi u stanju da se infiltriraju i izvedu napade duboko u neprijateljskoj teritoriji.

Za Izrael bi ovo značilo teške ekonomske gubitke i smrt i ranjavanja desetaka vojnika i civila, što predstavlja ogroman politički rizik za vladu. Istovremeno, postoji rizik da Izrael ne bi uspio da izbriše Hamas sa Pojasa i da se suoči sa istom neugodnom pat pozicijom u Gazi u kojoj se trenutno nalazi.

Nezamisliva humanitarna katastrofa

Također, obje strane vrlo dobro znaju da bi četvrti veliki rat desetkovao Gazu i doveo do nezamislive humanitarne katastrofe. Ogromno uništenje izazvano prethodnim ratovima i danas otežava život u Pojasu i međunarodna zajednica još nije imala priliku da provede bilo kakvu smislenu obnovu.

Unatoč očitoj potrebi za deeskalacijom, i dalje su prisutne velike prepreke za zaključivanje ovog sporazuma. Jedan od najvećih izazova je nedostatak dogovora između dvije strane o tome šta bi trebao ovaj sporazum omogućiti. Hamas želi da se poduzmu veliki koraci kako bi se poboljšala humanitarna situacija u Gazi – takvi koraci da Palestinci koji žive tamo mogu osjetiti razliku u svojim životima. Izrael s druge strane ne želi da to dozvoli i umjesto toga se nada da će dobiti sporazum u zamjenu za skromnu količinu humanitarne pomoći.

Postoje i razni protivnici ideje deeskalacije, i među Palestincima u Gazi i među Izraelcima. Unutar izraelske vlade, primjera radi, premijer Benjamin Netanyahu se sukobljava sa ministrom odbrane Avigdorom Liebermanom, koji odbacuje svake pregovore sa Hamasu, uz tvrdnju da to omogućilo oružanoj grupi da se regrupira, naoruža i da bude bolje pripremljena za naredni rat.

Također se očekuje da Palestinska samouprava neće sjediti skrštenih ruku ako se postigne sporazum o deeskalaciji.

U skorije vrijeme su izraelski mediji objavili izvještaje u kojim se navodi da se Tel Aviv priprema za mogućnost da Abbas objavi novi niz eskalacijskih mjera protiv Gaze, koje bi mogle isprovocirati Hamas. Takav potez bi za cilj imao da osigura da bez obzira kakvo god olakšanje proiziđe iz postizanja sporazuma o deeskalaciji, da ono ne pravi pravu razliku na terenu i da Gaza nastavi da se suočava sa humanitarnom krizom i potencijalnom političkom nestabilnošću.

Hamas pokušava da u okviru sporazuma ispregovara garancije da će biti kompenziran za bilo kakve dodatne finansijske rezove koje Palestinska samouprava odluči da nametne. Ovo, međutim, bilo bi teško postići jer bi bilo kontradiktorno sa izraelskom strategijom da se dozvoli da u Gazu curi samo minimum sredstava i da se Palestinci drže u stanju “ni živi ni mrtvi”.

U nadolazećim sedmicama ćemo vjerovatno vidjeti dodatne napore da se spriječi postizanje sporazuma za deeskalaciju, što će Gazu učiniti poprištem intenzivnijih vojnih i političkih dešavanja. Ali, bez obzira šta se desi, čini se da postoji veća šansa da se postigne sporazum o deeskalaciji nego o pomirenju između Fataha i Hamasa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera