Gunja: Kuće obnovljene, ali mještani odlaze

Piše: Tomislav Šoštarić

Dvije godine nakon puknuća nasipa na Savi 17. svibnja 2014. i nezapamćene poplave koja je razorila Županjsku Posavinu, Gunja izgleda neprepoznatljivo – diljem cijelog mjesta nizaju se redovi novih i obnovljenih, vrhunski opremljenih i uređenih kuća.

Kontejnerska naselja, u kojima je su bile smještene stotine ljudi, napuštena su. Gunja je gotovo 100 posto obnovljena. Ostalo je, kako kaže načelnik Općine Hrvoje Lucić, još 10 do 15 kuća u kojima posao nije potpuno dovršen.

No, i u njih su ljudi vratili i Lucić procjenjuje da će u njima završni radovi biti gotovi u idućih mjesec dana. Život u Gunji se, kaže, vratio u normalu.

Obnavljaju se ceste 

Sada se sređuje još nešto infrastrukture, obnavljaju se ceste u Gunji i okolne prometnice. Radove financiraju Hrvatske ceste.

“Još se rade cesta Gunja-Drenovci, koja će biti isto do kraja šestog mjeseca ili do sredine oni kažu, ali neka bude do kraja šestog mjeseca. Sve ulice se uređuju, tako da će Gunja poprimiti sasvim drugačiji izgled nego što je bio u poplavama. Čak će biti ljepše nego što je bilo prije poplava”.

Nakon obnove, 90 posto stanovnika pogođenih krajeva, navodi, ima mnogo bolje uvjete življenja nego prije poplava. Osim obnovljenih, sagrađeno je 150 potpuno novih kuća, umjesto onih posve uništenih.

No, sada kada su posljedice katastrofe sanirane, do izražaja dolaze novi problemi…Gunja i Županjska Posavina i nakon pomoći treba pomoć jer gospodarska situacija je sve prije nego dobra.

Trbuhom za kruhom

Mladi, ali i cijele obitelji, sve masovnije odlaze u veće gradove i – još više – preko granice, za poslom. Najčešće u Njemačku, Irsku i Austriju.

Velika pomoć iz Turske

Ljudi na području Gunje, kaže Lucić, žive od poljoprivrede i stočarstva. Puno je pomogla agencija turske Vlade TIKA, koja je za 100 najsiromašnijih obitelji osigurala 50 plastenika i 100 steonih junica, što je bila velika pomoć. TIKA je odnedavno otvorila predstavništvo i u Hrvatskoj. 

“Bili su njihovi predstavnici, oni su voljni pomoći i ove i narednih godina s izgradnjom neke sirane ili tako nešto, ponovno plastenici i steone junice, u stoci da pomognu. Tako da je to velika pomoć za Gunju, a nadam se da će se ona i nastaviti”.

Novih radnih mjesta nema, a mnoga postojeća nestaju. Nekad je industrija namještaja bila ovdje jaka, no poduzeća se zatvaraju.

“Radi se o tri ili četiri firme, ostale su nastavile raditi, međutim najveće firme su zatvorile. Tu se radi o firmi Malagić koja je zapošljavala 80-ak radnika i još jedna koja se isto bavila proizvodnjom namještaja i ona je zatvorila. Još dvije manje firme su zatvorile”.

I tako sada Gunji, prepunoj novih i obnovljenih kuća, prijeti da one ostanu prazne. Od blizu 4.000 ljudi, njih gotovo 900 je, kaže Lucić, socijala.

“Vidio sam već da ima nekoliko kuća koje su obnovljene i sve, međutim ljudi su otišli trbuhom za kruhom. Da li će se oni vratiti…ja vjerujem da hoće jer ni na Zapadu ne cvjetaju baš ruže, nije to baš tako kao što se priča, treba raditi i puno se toga potroši na hranu i stanovanje, ali ljudi barem imaju to da plate, a ovdje nemaju ništa”.

Da je ekonomska slika doista sumorna, može se čuti i na ulicama. “Ljudi odlaze i to je. Nema posla, nema radnih mjesta, gotovo. Masa kuća je obnovljena uzalud. Vjerojatno ćemo propasti. Što ćemo, mora se ići za kruhom”, kaže Andrea.

Lejla žuri na autobus koji je vozi u školu. Zna mnoge mlade koji su iselili u inozemstvo. Članica je jedne od rijetkih obitelji koje još čekaju završetak radova.

“Ja još nisam u kuću došla. U Brčkom sam. Nije još obnovljena, pri kraju je, ali nije do kraja”, kaže Lejla.

Mladi poljoprivredni tehničar Denis jedan je od onih koji se spremaju napustiti Hrvatsku. Neki njegovi prijatelji već su otišli, a drugi se spremaju.

‘Pola kuća ostat će prazne’

“Ja isto planiram sada na more ove sezone i poslije toga bih da odem u Njemačku najradije. Ovdje nema ništa, nemam se gdje se zaposliti, već tri godine ne radim nigdje i samo na more na sezonu ili negdje van da odem”.

U središtu mjesta Nedžad Ibrahimović ima pečenjarnicu. Dok je trajala obnova, kaže, bilo je javnih radova, stvar je nekako funkcionirala. Nije pesimist, ali sumnja da će biti dobro.

“Mi radimo obiteljski i pokrivamo se, ne gledaš na radno vrijeme nego radiš koliko možeš, ali da je bajno, nije. Nisam u nekom iščekivanju, nema industrije, nema privrede, nema onog od čega treba da se živi. A usluga funkcionira samo tamo gdje ima neka prava privreda, neka proizvodnja. Ovdje nije tako”.

I ono malo što radi u Gunji, poput trgovina, kaže Tomislav – kojeg smo zatekli na terasi obližnjeg kafića – funkcionira po principu – kupi po jednoj cijeni, prodaj po drugoj. I to je slika gospodarstva u Gunji.

“Pola kuća koje su obnovljene ostat će prazne. Novih kuća ima u koje se nitko nije ni uselio još, koje su napravljene nove. Nisu se ni uselili, već su otišli. Država bi trebala radna mjesta neka otvoriti, a obnova kuća ne znači ništa, to nije ništa. Prave kružne tokove umjesto radna mjesta da se prave”, kaže Tomislav.

Uspješan primjer poslovanja

Ivan je iz Drenovaca i jedan je od sretnika koji rade. Zaposlen je u tvrtki Gutić d.o.o., uspješnoj i stoga iznimnoj u ovom kraju. Tvrtka se bavi prodajom, servisom, najmom i reparacijom viličara. Partner im je njemački “Still”.

“Za današnje vrijeme sam presretan, kakvo je stanje u državi. Jer mladi su bez posla, odlaze van. Ja sam imao tu sreću da sam počeo ovdje raditi poslije poplave, šef je trebao radnika i radim tu dvije godine već. Prezadovoljan sam”, kaže Ivan.

Zdravko Gutić, vlasnik ovog poduzeća koje po potrebi zapošljava od 14 do 18 radnika, u poplavi je također pretrpio goleme štete.

No, s obnovom je od vlastitih sredstava iz pričuve krenuo odmah nakon povlačenja vode i relativno se brzo vratio u posao. Inače su prijetile još veće štete – gubitak ugovora, posla…

Država, navodi, stradalim poduzetnicima nije previše pomogla. On je primio, kako kaže, veliku pomoć od 20.000 kuna (2.670 eura) po zaposleniku na dan poplave od Ministarstva poduzetništva. Ali, to je bila jedina.

Država pomogla, ali zaboravila na budućnost

“I prije poplava je bilo dosta teško poslovati u ovim uvjetima. Drvna industrija je, recimo, bila jako pogođena prije. A poslije poplava, ljudi koji su stvarno pretrpjeli ogromne štete, kao što sam i sam, tu država nije uzela maha u obnovi tih firmi niti im se nadoknadila šteta i pretpostavljam da ljudi nisu imali nekih vlastitih akumulacija da to saniraju i da se vrlo brzo vrate u posao, što je rezultiralo u konačnici i nekim, nažalost, zatvaranjima firmi”.

Država se, ističe, u katastrofi doista iskazala u velikoj pomoći ljudima, no pita se zašto tako nije bilo i što se poduzeća tiče.

Ovako je učinila velike stvari oko osiguravanja osnovih uvjeta za egzistenciju ljudi na pogođenim područjima, ali nije uzela u obzir pitanje prosperiteta i perspektive – od čega će ti ljudi nakon obnove živjeti.

“Ima jako puno kuća koje su obnovljene i napravljene i tu se država stvarno više nego dobro pokazala i napravila ljudima kuće, ali mi imamo sada situaciju da su te kuće prazne, da ljudi ne rade, da ih jednostavno više ništa, ni ta nova kuća, ne drži tu nego idu dalje, trbuhom za kruhom, odnosno za poslom. A možda je bolje i sretnije rješenje bilo da se napravilo radno mjesto i onda možda tim ljudima praviti neki krov nad glavom”, zaključuje Gutić.

Izvor: Al Jazeera