Grafike Pavla Golijanina na izložbi u Belgiji: Sarajevski tramvaj br. 3

Posjetitelji su prilazili jedan po jedan, i u grupama, i htjeli razgovarati sa Pavlom (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kaže Pavle, koji je 1995. godište: „Nisam nikad prije izlagao u Belgiji“.

Nisam mogla vjerovati – šta je ambicija – mladić ima 24 godine i naglašava da nikad prije nije izlagao u Belgiji. A je li bilo vremenski moguće, pitam se.

Pavle Golijanin je rođen u Sarajevu, na Ilidži. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Novom Sadu. I stigao do izložbe u Muzeju STEM u Sint Niklaasu u Belgiji. Da je Sint Niklaas neko za umjetnost zanemarivo mjesto, pa da kažem „igra slučaja“. Ima 125.000 stanovnika i nalazi se na pola puta između belgijskih dragulja, Antwerpena i Genta. U Sint Niklaasu je Muzejska četvrt sa tri muzeja, jedan pored drugog, i vrlo impresivno djeluju. A ni to nije najvažnije. To je grad-umjetnost.

Kad se prepustite ulicama, ne stignete pogledati ni dućane ni fasade, ni kafee: ulice su posijane i grad doslovno uokviren – kipovima. Sint Niklaas na umjetničkoj mapi ima još jedan nezaobilazan podatak: tu je rođen Tom Lanoye, sigurno jedan od najznačajnijih belgijskih pisaca, kroničara, dramaturga, pjesnika, jedan od najnagrađivanijih na flamanskom jeziku u Belgiji i u svijetu.

A Pavle Golijanin ne izlaže u nekom privatnom izložbenom prostoru, ili u galeriji, nego u lokalnom muzeju, sa vrlo ozbiljnom vokacijom. Naziv manifestacije je „O čudo, malo čudo“.

Svaka čast!

Grafika na vidnom mjestu

Tog 14. aprila, na dan otvorenja Grafičkog bijenala, u Muzeju sam zatekla Pavla na posebnom mjestu: u izložbenom prostoru njegova grafika je prva izložena, na prvom je mjestu. Organizator ju je odlučio smjestiti tamo, gdje će je svi vidjeti.

  • Pavle, otkud u Sint Niklaasu?

– Javio sam se na konkurs. To je grafički bijenale, bio je otvoren za cijeli svijet. Našao sam ga na internetu. Takmičarskog je karaktera.

  • Kako je to izgledalo?

– Samoinicijativno sam se javio. Rezultate su mi javili mailom. Naročito mi je bilo važno što je izložba u muzeju, a ne u nekoj galeriji.

  • Kako si reagirao, kad su javili da si ušao u izbor grafika koje će biti izložene, i to više od dva mjeseca?

– Nikad niko neće znati za mene, ako ne vide moje radove. Ispunio sam cilj, za ovaj put. Za svaku izložbu spremam nove radove. Organizator mi je javio da ako budem došao na otvorenje, da će mi dati stol, gdje mogu pokazati kataloge i druge radove. Pa sam se tako i organizirao. To mi je bilo neobično, jer obično se da zid na raspolaganje, ali – vrlo sam zadovoljan.

Svi su tražili potpis

Imalo se i zbog čega biti zadovoljan. Posjetitelji su prilazili jedan po jedan, i u grupama, i htjeli razgovarati sa Pavlom. Svi su tražili da se Pavle potpiše u katalog na stranici na kojoj je njegova grafika. Bila sam kad je došao i direktor Bijenala, zahvaliti se Pavlu što se odazvao i došao iz Bosne – u Sint Niklaas. Novi potvrđeni talenat, nova grafička zvijezda na pomolu, sve je na to upućivalo.

Pavle se istovremeno sprema za izložbu u Jermeniji. Kod nas je imao samostalnu izložbu u Banjaluci, a učestvovao je, bez obzira na mladost, na 14 kolektivnih izložbi. Posebno mu je prirasla srcu ona iz 2017, kad mu je bila 21 godina, ‘Engraving Reflections’ u Solunu, u Kulturnom središtu Vafapoulio.

Za Sint Niklaas je pripremio katalog ‘Android Short Stories’ sa svojim master degree radovima 2018 – 2019. Na jednom sam prepoznala obrise Trebevića, sa nekog teferiča, na kojem je u daljini zabilježena crta horizonta prepoznatljiva i draga Sarajlijama, zimska temperatura minus tri, i kako se kuha čaj. Na jednoj je skakač smučar, na stazi koja bi lako mogla biti Igman.

Oči su mi se zaustavile na digitalnom printu sa sarajevskim tramvajem broj tri – Pavle se očito nije udaljio od motiva zavičaja.

‘Hrabra konceptualna i tehnološka promjena’

U želji da komunicira sa širom lepezom gledatelja, posmatrača, možda i sudionika, Pavle je prošle godine za sobom ostavio klasični grafički rad, i pokušao upotrijebiti popularne aplikacije na mobilnom telefonu, one koje su prvenstveno namijenjene slanju poruka i informacija. Otuda naslov ‘Android Short Stories’.

To je „hrabra konceptualna i tehnološka promena“, kako kaže njegov mentor, vizualni umjetnik Aleksandar Botić sa Akademije likovnih umjetnosti u Novom Sadu.

„Sve estetske i tehnološke promene sa kojima je umetnik suočen impliciraju nastanak sasvim posebnog, izvanrednog rezultata“. 

Pavle Golijanin je jedini iz Bosne i Hercegovine koji učestvuje u ovom bijenalu. Za mene su njegovi radovi inovativni, osvježavajući i originalni. Vidjećemo kako će ih ocijeniti Muzej STEM u Sint Niklaasu. Izložba traje do 23. juna.

Izvor: Al Jazeera