Gradić koji se obračunao sa komšijama i “ostatkom svijeta”

Velikom Kladušom kruži vic o Fikretu Abdiću koji se riješio komšija zbog njihovih neobičnih navika. Imaju pogrešan tajming za košenje trave prije akšama,”hiltovkom” buše zidove u ponoć, ubacuju smeće u njegovu kantu, prave džumbus noću dok prate Ligu prvaka, posuđuju krstasti šrafciger i francuski ključ i nikad ga ne vraćaju. I što je najgore, nikako da im “crkne krava”.

Zbog svega ovoga Babo se oslobodio komšija i nastavio razvoj općine zarobljavajući je u vlastelinsku oazu jedne porodice. Svoje, dakako.

Istine u vicu sa malo drugačije posloženim “motivima” itekako ima, u stvari on je preslika stvarnosti u kojoj živi najzapadniji bh. gradić. Na svečanoj sjednici povodom Dana osloboođenja Velike Kladuše 23. februara bili su načelnici sićušnih hrvatskih općina Krnjak, Rakovica, Cetingrad, Gvozd, delegacija srbijanske općine Inđija, ali niko iz komšiluka-niti jedan krajiški gradonačelnik/načelnik, predstavnik kantonalne, federalne ili državne vlasti. Ogromna neslavna hipoteka koju je sa sobom donio na čelo općine Fikret Abdić i razvio vodeći općinu kao privatnu porodičnu ložu dala je “rezultate”.

Od Moona do Wigemarka

Novinar Esad Šabanagić odličan poznavalac prilika u svom rodnom gradu ističe kako je Velika Kladuša kao izolovana lokalna zajednica “zajednički projekat” domaćih i međunarodnih organizacija i institucija u BiH. Skicira razloge traumatičnog stanja čija je inkubacija počela jednom kandidaturom.

„Nažalost, pod vrlo sumnjivim okolnostima dopuštena je kandidatura na lokalnim izborima čovjeka sa (pre)velikom hipotekom i odrađenom kaznom za najteža ratna (ne)djela u minulom ratu. Takav čovjek izabran je za načelnika svih građana Velike Kladuše da bi odmah poslije izbora tadašnji ambasador OSCE-a u BiH Patrick Moon javno obznanio da neće dolaziti u Veliku Kladušu i sarađivati sa načelnikom koji ima takvu prošlost. Ambasadora Moona poslušali su svi tako da u Veliku Kladušu niko od zvaničnika međunarodnih pa i domaćih uopće ne svraća. Najsvježiji primjer je boravak Lars Gunnar Wigemarka, šefa delegacije EU u Bihaću gdje se razgovaralo o problemu migranata u Bihaću i Velikoj Kladuši. Wigemark nije došao u Veliku Kladušu niti je ko iz ovog opterećenog grada sa izbjeglicama prisustvovao razgovoru ili susretu sa njim“, govori Šabanagić. On je mišljenja da su za izolaciju Velike Kladuše krivi i njeni birači a najviše je odgovorna Laburističa stranka koju vodi porodica Fikreta Abdića koja nije ponudila alternativu, odnosno mlađu i ničim opterećenu osobu za načelnika.

“Kada se već sve (ne)očekivano odigralo, novouspostavljena izvršna i zakonodavna vlast uzvratila je još brutalnije. Nikoga ne pozivaju iz komšiluka i ne komuniciraju niti kod koga odlaze a komšijsku i drugu saradnju usmjerili su sa općinama iz Republike Hrvatske i Srbije. Općinski načelnik nije član Kolegija gradonačelnika/načelnika USK, ne komunicira sa općinama pa ni Vladom USK”, ističe Šabanagić.

Kantonalni premijer Mustafa Ružnić kao aksiom nesuradnje sa načelnikom Fikretom Abdićem navodi njegovu ratnu prošlost i presudu kojom je proglašen ratnim zločincem. Istovremeno, naglašava kako ne izbjegava suradnju sa narodom i privrednicima koji su, kako kaže, na prvom mjestu.

“Građani Velike Kladuše su za mene kao i svi ostali gradovi i općine. Jako dobru suradnju imamo sa privrednicima ove općine.To se pokazalo na primjeru deblokade graničnog prijelaza Maljevac kada je Vlada USK zajedno sa njima i u suradnji sa IOM-om riješila ovaj problem, dok se općinska vlast i njen načelnik držala po strani. Čini mi se da je i kladuški načelnik potpuno svjestan činjenice da je zbog svoje prošlosti predodredio ovakav epilog gdje su mu svi okrenuli leđa«”kaže krajiški premijer.

S druge strane iz Laburističke stranke čuje se već godinama ista autistična priča o “svjetskoj zavjeri” protiv Fikreta Abdića koji je, po njima, neponovljiva bh. vrijednost !?

“Najjači i naprodavaniji bosansko-hercegovački brend je Fikret Abdić! S toga, ne treba čuditi što u zemlji prepunoj beznađa, izgubljenoj i ostavljenoj u vremenu i prostoru, nedorasli, nemoralni i nesavjesni ljubitelji svojih ličnosti posežu za njegovim imenom, njegovim djelom, njegovim idejama, njegovim radom, njegovim rezultatima, njegovom moći, njegovoj slavi, njegovoj veličini, njegovoj časti, njegovoj svetosti”, kaže Elvira Abdić, Abdićeva kćerka, vijećnica Općinskog vijeća i predsjednica ove stranke.

Grad sa dvije istine

Ovdje je teško šta dodati, jer je upravo vladajuća stranka, slaže se kompletna opozicija, napravila ambijent klasičnog totalitarizma. Predsjednik SDP u ovom gradu Adel Eskić ističe kako Laburistička stranka sve rješava po principu „ili će biti kako ja kažem ili neće biti nikako“.

Od sada kako nemaju više ni većinu u Općinskom vijeću potežu za nezakonitim i protivstatutarnim radnjama kojima uvode paralelne strukture kako bi zaobišli Općinsko vijeće koje je nezaobilazno u rješavanju mnogih problema kakvi su bili i ovi sa migrantima. Umjesto suradnje sa svim nivoima Abdićeva stranka je napala Sarajevo, međunarodne organizacije i još više produbila postojeći jaz nesuradnje sa bilo kim ko „ne pleše“ po njihovim notama“, kaže Eskić. On ističe kako je cijeli Abdićev načelnički mandat, u stvari, izgradnja ambijenta političke i ekonomske nepoželjnosti susjednih općina i gradova BiH i međunarodnih organizacija pa totalnu izolaciju Velike Kladuše, s vremena na vrijeme, „razbijaju“ sporadične posjete predstavnika općina Topuskog, Cetingrada i pomenute srbijanske općine Inđija.

Abdićeva vlast ima i svoju verziju istine o blokadi Graničnog prijelaza Maljevac od strane migranata- da se izazove empatija svijeta i da međunarodne organizacije dadnu velika novčana sredstva kojekakvim kladuškim mešetarima za smještaj migranata u hale koje su ionako prazne.

“Prodaja slobode građana za “projekte male vrijednosti”, za podršku prijateljima, rođacima i kumovima u iznajmljivanju smještajnih kapaciteta, za mrvu medijske slave u predizborno vrijeme, za razne ustupke u suradnji s višim nivoima vlasti, za nastavak projekta “nehumanog” raseljavanja domaćeg stanovništava, za doseljavanje podobnih pokazala je koliko tko i u kojoj mjeri poštuje, uvažava i brani vlastito nasljeđe”, kažu u Laburističkoj stranci.

Vratimo se nakraju početku, staroj svečanoj sjednici za Dan općine Velike Kladuše 23. februara na kojoj nije bilo komšija iz susjednih krajiških općina, ali ni vijećnika iz opozicije-dokaz da je ovaj gradić izoliran izvana i iznutra. Ne znam zašto bismo trebali biti na zajedničkim svečanostima. Dvije godine aktuelna vlast ne želi dijalog i zašto bismo se mi na ovakvim svečanostima zajedno sa njima lažno smješkali-kaže Ejub Keserović iz SDA. Agan Kekić iz Grupacije “Unaprijedimo Kladušu” navodi kako se na totalno neuvažavanje opozicije i strahovito rasipanje budžetskih sredstava, te omalovažavanja svih onih koji upućuju kritike na rad aktuelne vlasti mora odgovoriti barem izbjegavanjem ovakvog društva na zajedničkim svečanostima.

“Načelnik Abdić se ustoličio kao kralj i uopće ne dolazi na sjednice”, zaključuje Kekić, a Braco Kordić iz DNZ BiH-Krajiška stranka ističe kako je postala prava sramota za vlast u Velikoj Kladuši da niko ne želi da sa njima “ima posla” zbog čega ovaj grad nezaustavljivo propada.

Niti jedan od tri nezavisna medija u Velikoj Kladuši nije dobio pozivnicu za pomenutu svečanu sjednicu. Štaviše, uoči ovog velikog događaja za Veliku Kladušu, predsjednica Laburističke stranke Elvira Abdić Jelenović je ove medije nazvala kvazi medijima a novinare kvazi novinarima,a ranije je njihova izvještavanja opisala glagolom »rigati«.

“Nezavisnim medijima je zabranjen pristup svim događajima koje organizira vlast. Takva vlast nije prihvatljiva nizakoga u svijetu jer ne poštuje temeljne ljudske vrijednosti među kojima su ljudska prava na prvom mjestu. Na žalost svih građana, živimo u neviđenoj izolaciji usred Evrope u 21.stoljeću”,  zaključuje Esad Šabanagić.

“Ja, kao općinski načelnik i dalje ću raditi na razvoju naše općine, zajedno sa svima vama. To nam je i cilj i obaveza!” Ovo su riječi iz demagoške poruke načelnika općine Velika Kladuša Fikreta Abdića izrečene na svečanoj sjednici povodom Dana općine.

Nepoznato je kome su upućene.

Važan datum

Publicist Ramo Hirkić ističe kako je 23. februar u kladuškoj povijesti značajan datum.

“Tog dana prije 77 godina prvi put je Kladuša oslobođena od fašista i njihovih pomagača. Istog datuma (1989.godine) Velika Kladuša „oslobođena“ je mjeničnog duga, ali nije „oslobođena filozofije“ koja je kumovala mjeničnom dugu. Koncem 2020. raspravljaće se o velikim poremećajima u budžetima pod kontrolom Fikreta Abdića. Simptomi su već tu samo ih slijepci ne vide, a ostali bagatelišu. Ove poremećaje platiće Kladuščani! Daj Bože da ne bude ovako!”

Izvor: Al Jazeera