Građanima Kaknja prijete desetine klizišta

Razgovarao: Mladen Obrenović

Jedna poginula i tri ozlijeđene osobe, ali i desetine ljudi bez krova nad glavom epilog su tragedije koju je prouzročilo klizište u kakanjskom naselju Bare. Uz civilne i komunalne službe te predstavnike lokalnih vlasti, koji su pohitali u pomoć životno i egzistencijalno ugroženim stanovnicima, teren je dan nakon nesreće s tragičnim posljedicama obišao i geolog Vedad Demir, viši stručni suradnik za inženjersko-geološke karte u Federalnom zavodu za geologiju u Sarajevu. Za Al Jazeeru priča o tome što je prouzročilo klizište, ali i neuralgičnim točkama koje prijete stanovništvu drugdje u Bosni i Hercegovini.

• Klizište u Kaknju odnijelo je jedan život i ugrozilo brojne stanovnike naselja Bare. Budući da ste obišli teren, što se, po Vašim stručnim, spoznajama tamo dogodilo?

– Klizište je aktivirano u vještački deponovanom materijalu i ono je tehnogene prirode. Nije nastalo u geološkim sredinama, nego se radi o materijalu koji je nastao uslijed eksploatacije uglja. Ne mogu tačno reći u kom je to periodu bilo, ali mislim da je to deponovano prije 40-50 godina.

Konkretno, jalovina je deponovana na to mjesto i u tom materijalu je aktivirano klizište. Aktiviralo se zbog toga što taj materijal nije u svom prirodnom okruženju, već je bio rastresit i vodopropustan, ima slabe geomehaničke parametre, a prvenstveno otpornost na smicanje. Uslijed zamrzavanja i odmrzavanja tog materijala ovih dana, a dan prije aktiviranja klizišta bio je malo topliji dan i malo više je primio vode, pa je povećana i zapreminska težina. Uslijed toga je smičući napon nadvladao otpon na smicanje i došlo je do sloma tla. To je, sa geološke strane gledano, uzrok aktiviranja klizišta.

• Iako nije u domenu geološke struke, o kakvim se objektima, koji su uništeni u klizištu, konkretno radi?

– Po onome što sam saznao, iako to nije u mom domenu, tačno je da tu postoje barake, koje su, barem kako sam saznao, nekad koristili za potrebe rudnika. Nije mi poznato da li je prvo deponovan materijal, pa zatim uslijedila izgradnja objekata koje su stradale u ovom klizištu. Osim baraka, postoje neki objekti novije gradnje koji za sada nisu oštećeni za sada, ali bi eventualno biti mogli ugroženi.

• Postoje li zakonski akti koji onemogućuju gradnju na takvim lokacijama?

– Kad su u pitanju barake, to su objekti iz bivše države. Ne znam kakva je regulativa bila prije i ne znam šta je prvo pravljeno. Nisu bili isti ni zakonodavac, ni pravilnici kao danas. Što se tiče novijih objekata, ne znam imaju li građevinske dozvole ili nemaju. U principu se ne može ništa graditi bez prethodno obavljenih istraživanja i dobivenih nalaza, da li je teren stabilan i pogodan za gradnju, provjere treba li šta poduzeti da se područje dovede u optimalno stanje. Tek kad se dobiju dozvole, može se graditi.

• Područje Kaknja je poznato kao rudarski kraj, a okolica samoga grada puna je neuralgičnih točaka poput ovih u naselju Bare. Prijete li građanima i druga klizišta, poput ovoga koji se dogodio u nedjelju ili onoga prije 14 godina u Zlokućama koji su odnijeli i ljudske živote?

– Stanovnici naselja Zlokuće jesu u blizini ovoga klizišta, ali nisu ugroženi, jer nisu na takvom deponovanom materijalu. U Kaknju nije bilo klizišta sa tragičnim posljedicama, iako je pokrenuto dosta klizišta u majskim poplavama. Napravio sam registar tih klizišta, pa znam da je najmanje 80 klizišta registrovano u naseljima u samom Kaknju, koji ugrožavaju stambene i različite objekte infrastrukture. Međutim nije bilo nijedne žrtve tokom i nakon poplava, iako je to bio problem puno širih razmjera. Mislim da je bilo desetak objekata koji su trajno oštećeni i u koje se ljudi ne mogu useliti.

Ovo što se dogodilo u naselju Bare bilo je neočekivano i većih razmjera, jer se radi o 30-40, mjestimično i do 50 metara debelom vještačkom materijalu. Pokrenula se veća količina materijala, objekti su bili relativno blizu i slabije gradnje, ali i da su bili bolje gradnje ne bi im puno pomoglo.

• Nakon poplava svjedočili smo brojnim klizištima u tuzlanskom i zeničkom kraju. Koje su druge opasne točke u Bosni i Hercegovini?

– Opasne tačke nije lako nabrojati. Generalno ih je više u srednjoj Bosni, pošto je u Hercegovini tanji pokrivač, ili ga nikako nema, na kršu. U takvim se geološkim sredinama ne može javiti klizište, nego poneki odron. Dakle, u Hercegovini prijeti veoma mala opasnost, baš kao i na sjeveru, budući da su tamo ravničarski dijelovi. Klizišta se događaju u središnjim dijelovima Bosne, gdje imamo i prirodne padine, ali i deblji pokrivač na kojem se aktiviraju klizišta i događaju se procesi klizanja. U tom smislu, i u Sarajevu imamo puno klizišta, a i Zeničko-dobojski te Tuzlanski kanton su žarišni dijelovi kad su klizišta u pitanju.

• Građani su uglavnom svjesni problema koji im prijete zbog klizišta, no upozorenja nikad dosta. Na što im Vi, kao geolog, možete posebno ukazati?

– Građani koji žive na takvim područjima na kojima prijete klizišta, gdje se ona dešavaju ili su već se dogodila, trebaju upozoriti civilne službe koje bi trebale da preduzmu odgovarajuće mjere, te angažuju struku da izvrši ono što je propisano zakonom i pravilnicima. Potom se trebaju napraviti istraživanja te donijeti sud da li se tu može živjeti ili ne može, odnosno šta treba poduzeti vezano za sanaciju klizišta.

Izvor: Al Jazeera