Građani protiv banaka: Bitka za jeftiniji novac

Samo za poslednje četiri godine dug građana Srbije po gotovinskim kreditima uvećan je za 101 procenat, odnosno za 1,7 milijardi evra (EPA)

„Evo kako nas banke deru!“

Gotovo da nije bilo godišnjeg doba za poslednjih nešto manje od dve decenije, od kako su privatne i uglavnom strane banke preuzele tržište finansijskih usluga u Srbiji, a da se ovakav ili sličan naslov nije pojavio u medijima.

Čini se da nikad više upozorenja građani nisu dobijali, da su prosto bili zatrpani informacijama o skrivenim troškovima kredita, nezakonitim, visokim i svakakvim drugim provizijama koje im se naplaćuju, a opet, kao da nikad zaduženiji nisu bili. I uprkos svim upozorenjima, najčešće uzimaju one najnepovoljnije, gotovinske kredite.

Primera radi, Nebojša Katić, poslovni konsultant iz Londona, navodi da je samo za poslednje četiri godine dug građana Srbije po gotovinskim kreditima uvećan za 101 procenat, odnosno za 1,7 milijardi evra. U istom periodu, krediti privredi porasli su za samo tri procenta, a za investicije za osam odsto, što ukazuje na to da banke nisu zainteresovane za ovu vrstu aranžmana, dodaje Katić.

Dušan Uzelac, osnivač finansijskog portala Kamatica kaže da klijenti u Srbiji i dalje nisu potpuno svesni za šta plaćaju, koliko plaćaju, da i dalje strahuju od sitnih slova u ugovoru.

„Sama regulativa je komplikovana, nerazumljiva za krajnje korisnike, tera na komunikaciju koju klijenti ne žele, postoji šum u komunikaciji“, objašnjava Uzelac.

Uzajamne optužbe

„Narodna banka je svojom regulativom propisala način komunikacije uslova kredita. Međutim, to je za većinu građana, ne samo u Srbiji, nerazumljiva računica, kompleksni termini. I onda dolazimo u situaciju da banke, kada im dođe klijent kažu: ‘Sedite da Vam objasnimo nešto o finansijama, a klijent kaže ne želim to, želim kredit’. I onda bankar kaže da mora da dobije makar potvrdu da je pročitao uslove klijentu, klijent to potpiše i obe strane se nadaju da neće doći u problem. Ali kada dođe do problema, onda su jedni drugima krivi. Banke su krive klijentima što ih nisu edukovale, klijenti su krivi bankama što su potpisali ono što nisu razumeli“, kaže Uzelac.

Regulativa koju je propisala Narodna banka Srbije nije razumljiva većini građana, tvrdi Dušan Uzelac

Nije se retko dešavalo da građani, naročito oni koji su uzmali stambene kredite, konačnu verziju ugovora o kreditu vide tek kada su već previše daleko odmakli sa procedurom kupovine, odnosno kada su već dali kaparu za stan. U takvim situacijama, kada dođe do potpisivanja, onda malo ko ima vremena da detaljno čita ugovor.

Ipak, profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Đorđe Đukić smatra da neobaveštenost nije glavni razlog kojim se može objasniti visoka zaduženost građana i njihovo upuštanje u nepovoljne kreditne aranžmane.

Prema njegovim rečima, postoje dva ključna razloga za to. „Prvi je to što je najveći broj građana koji kuca na šaltere banaka posle globalne krize već ušao u fazu prezaduženosti i to znači da stalno imaju potrebu za refinansiranjem, što opet znači uzimanje novih kredita da bi vratili obaveze po starim i došli do malo keša, kako bi ga upotrebili za egzistencijalne potrebe. S druge strane, dosta se govori o velikim provizijama i naknadama koje nameću banke u Srbiji, što je evidentno, s obzirom na činjenicu da su kamatne stope na kredite opale, a banke beleže rastuće profite. Ipak, činjenica da i pored toga građani uzimaju kredite čak i kad imaju sve te informacije, ukazuje na to da oni nemaju izbora. Naročito, oni koji su prezaduženi“, onjašnjava profesor Đukić.

Imaju prava, ali ne znaju za njih

Ipak, ako i nemaju izbor da li da uzmu gotovinski kredit, građani bi trebalo da imaju makar mogućnost da izaberu najmanje lošu opciju. Pitanje je, međutim, umeju li uvek da je prepoznaju, a često izbor dodatno ograničava i visina plate. U takvim situacijama, retki se usuđuju da previše zapitkuju.

„Ima tu i nekog licemerja. Propagiraju se prava klijenata, ali kad dođe trenutak odlučivanja , to je druga atmosfera. Dešava se da se na stolu nađe olovka i gomila papira koje treba potpisati, često su već presavijeni tako da se vidi samo mesto za potpis. Nema momenata da klijent prelista i pročita odredbe. Zahteva se samo potpisivanje. I ceo taj proces je za svakog klijenta daleko od prijatnog. Nikom nije prijatno da pozajmi, da neko drugi odlučuje da li će vam dati novac ili ne i u tom procesu, psihološki, svaki klijent želi da što pre izađe iz banke. Ja u svojoj praksi, a dugo se bavim ovom problematikom, nisam čuo za primer da je klijent otišao kući s ugovorom da ga prelista, prouči, pa da se vrati“, objašnjava Dušan Uzelac.

Izmene zakona poslednjih godina omogućile su, između ostalog, i da korisnici finansijskih usluga imaju pravo da raskinu ugovor bez obrazloženja i do 14 dana nakon potpisivanja. Sasvim dovoljno, da ako i nisu stigli u banci da se upoznaju sa detaljima ugovora i prepoznaju eventualne zamke, kasnije nađu nekog ko bi na to mogao da im ukaže.

Pitanje je, međutim, koliko građana uopšte zna za ovu zakonsku mogućnost. Primera radi, propisi u Srbiji nalažu i da građani, kojima u državnim zdravstvenim ustanovama nije omogućeno da obave specijalistički lekarski pregled u roku od 30 dana, imaju pravo da traže potvrdu da nema slobodnih termina u tom roku, pa da onda pregled plate i obave u privatnoj ustanovi, a da im novac bude refundiran. Međutim, u praksi, jako je mali broj onih koji to zaista i urade.

Riješeni problemi

Ipak, ima mišljenja da se odnos između banaka i klijenata menja na bolje, ali da je reč o procesu koji se odvija jako sporo i pod pritiskom. Pre svega, udruženja klijenata banaka, koji se ne ustručavaju i da svoja prava potraže na sudu.

“Banke danas jesu transparentnije kad je reč o informisanju klijenata, u toj predugovornoj fazi, u prikazivanju cena, uslova, obaveza“, kaže Dejan Gavrilović iz Udruženja bankarskih klijenata „Efektiva“, koji podseća da je od 2011. godine rešeno nekoliko krupnih problema koje su klijenti imali sa bankama.

Tako je, recimo, ukinuta mogućnost bankama da jednostrano menjaju kamatnu stopu. Ranije su u ugovore o kreditu unošene odredbe o promenljivoj kamatnoj stopi, koje je banka mogla da menja u skladu sa „svojom poslovnom poltikom“, što je moglo da znači bilo šta i što je aranžman činilo nepredviljivim za korisnika kredita.

Banke više ne mogu da isplaćuju kredite po najnižem kursu, a rate naplaćuju po najvišem

„Rešen je i problem zarada banaka na kursnim razlikama, koje su devizni kredit isplaćivale u dinarima po nižem kursu, a posle rate računale po višem kursu, kao i nezakonite zatezne kamata. Ove stvari su rešene sudskim putem i promenama propisa“, dodaje Gavrilović, napominjući da među nerešenim većim problemima i dalje ostaju krediti u švajcarskim francima.

Marko Vasić iz Udruženja CHF Srbija procenjuje da u Srbiji ima oko 38.000 ljudi koji su uzeli kredit u švajcarskim francima. Oko 20.000 onih koji su osigurani kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita i gotovo još toliko onih koji nisu platili to osiguranje, inače jedan od troškova koji se takođe osporava.

„Druge zemlje su rešile problem švajcarskih franaka indeksacijom. U Srbiji bi to značilo da se kredit prebaci u dinare i da građani nastave da otplaćuju dinarske rate po ugovorenim kamatama“, kaže Vasić i podseća da su gotovo sve zemlje u okruženju rešile taj problem, uključujući i zemlje članice EU.

Netransparentni troškovi

„Primera radi, u Mađarskoj i Poljskoj su bankari govorili kako će propasti zbog toga što su krediti u ‘švajcarcima’ odlukom vlasti ili sudova prebacivani u nacionalnu valutu, ali se ispostavilo da se u tim zemljama broj teško naplativih ili nenaplativih kredita osetno smanjio“, kaže Vasić.

On smatra da će s približavanjem Srbije Evropskoj uniji i domaći sudovi morati da slede sudsku praksu njenih članica. Do tada, onima koji su verovali da će proći jeftinije, ostaje da nađu način da otplaćuju i dvostruko veće rate, usled jačanja švajcarskog franka.

Gavrilović iz Udruženja Efektiva podseća i na aktuelnu problematiku naplate troškova obrade kredita, o kojoj se izjasnio čak i Vrhovni kasacioni sud (VKS) Srbije, ali njegovu odluku različito tumače banke i udruženja klijenata.

U Udruženju banaka Srbije, koje nije želelo da odgovori na pitanja Al džazire, ranije su naveli da je VKS praktično potvrdio pravo banaka da naplaćuju troškove obrade kredita.

Međutim, iz udruženja Efektiva objašnjavaju da je to pojednostavljeno tumačenje, te da je VKS jasno potvrdio da banke ne smeju da naplaćuju trošak obrade kredita ako korisnika nisu jasno i nedvosmisleno upoznale sa strukturom tih troškova i da oni treba da budu izraženi kroz efektivnu kamatnu stopu. To znači da bi banke morale da navedu, na primer, koliko ih košta štampanje papira za ugovore, koliko rad na ugovorima i slično. Do sada su te troškove naplaćivale u procentima, koji su bili isti bez obzira na visinu kredita. To znači da je trošak obrade kredita od 50.000 evra bio pet puta manji u odnosu na trošak obrade kredita od 10.000 evra, iako bi količina utrošenog materijala i rada trebalo da budu iste u oba slučaja.

Oko 7.000 građana je već tužilo banke tražeći da im se vrati iznos koji su platili na ime ovih troškova. Na to ih ohrabruju i udruženja klijenata, nudeći pravnu pomoć, uz tvrdnju da imaju visok procenat dobijenih parnica. Iz Udruženja banaka, međutim, upozoravaju građane da nemaju osnova za tužbe i da će tako sebi samo stvoriti dodatni trošak.

Dušan Uzelac smatra da su, imajući u vidu nisku kupovnu moć i Srbiji i činjenicu da je novac i dalje deficitarna roba, građani i dalje u podređenom položaju u odnosu na banke. „Sama činjenica da na tržištu Srbije postoji 28 banaka, pokazuje da nije teško biti banka u Srbiji i zaraditi na građanima“.

Ukazuje i da je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga doneo pozitivne pomake, ali i da je napravio dodatni problem.

„Klijenti su postali još opušteniji i nezainteresovaniji, verujući da ih sada država štiti. Međutim, nema zaštite od finansijske neodgovornosti“, upozorava Uzelac.

Izvor: Al Jazeera