Gospa Talić, zaboravljena heroina Drugog svjetskog rata

Gospa je umrla 1977. godine u pedesetoj godini života u svom rodnom Bihaću (Arhiva)

U toku Drugog svjetskog rata, za vrijeme Desanta na Drvar 1944. godine, čiji je cilj bio zarobljavanje Josipa Broza Tita i članova Vrhovnog štaba NOV i POJ, u Drvaru na Šobića groblju nastala je fotografija zarobljavanja mlade partizanke Gospe Talić, koju esesovci ispituju o Titu. Fotografija je obišla svijet, a hrabra partizanka preživjela je Desant i rat, ali je otišla u zaborav. Podsjećajući se na te događaje iz Drugog svjetskog rata i obilazeći grob Gospe Talić, u Bihaću žele legendu vratiti iz zaborava.

U podnožju Debeljače, brda što nadvisuje Unu i Bihać, u naselju Nova četvrt, u obiteljskom groblju Talića čuvaju se posmrtni ostaci Gospe Talić partizanske heroine iz Drugog svjetskog rata. Kao što je skromni grob prekrila trava, tako je i zaborav odnio sjećanje na Gospu i njen doprinos u narodnooslobodilačkoj borbi bivše države.

Posmrtni ostaci Gospe čuvaju se u obiteljskom groblju Talića [Ustupljeno Al Jazeeri]

Obilaskom groba, na inicijativu Gradskog foruma žena SDP BiH, Bišćani se ovih majskih dana žele prisjetiti svoje heroine i legendu vratiti iz zaborava.

Za tada devetnaestogodišnju partizanku Gospu Talić saznalo se 25.maja 1944. godine. Naime, nju su tokom čuvene njemačke operacije Desant na Drvar, poznatije pod kodnom oznakom „konjićev skok“ zarobili njemački esesovci. Događaj zarobljavanja i ispitivanja Gospe o Titu zabilježio je njemački vojni fotograf. Ponosna mlada partizanka, koja je u to vrijeme u Drvaru, pohađala kurs daktilografije, nije ustuknula pred moćnim Firerovim sljedbenicima. Fotografiju je ubrzo objavio je  američki ilustrovani časopis Life, i ona je potom obišla svijet.

Legende i priče

Gospa je zarobljena na Šobića groblju u Drvaru i tih su dana kružile različite priče i legende o njoj. Pričalo se da su je likvidirali prilikom hapšenja, da su je mučili, ali da nije odala gdje se nalazi Josip Broz Tito, vrhovni komandant NOV i POJ.

Istina je, ipak, da je Talićeva  preživjela Desant na Drvar i zarobljavanje , a sve dalje što se dešavalo tog 25.maja 1944. godine i poslije, uglavnom je na neki način pokrila historija.

Gospa je umrla 1977. godine u pedesetoj godini života u svom rodnom Bihaću. Tadašnji mediji zabilježili su tek kratku vijest o smrti poznate partizanke.

Ostalo je sjećanje da Gospa Talić, nakon rata, nije imala nikakve privilegije kao mnogi tadašnji borci i učesnici NOR-a, tako da je  u stvarnosti ostao težak prizvuk da je njena ratna slava izazvana vjerovatno slučajnim prisustvom njemačkog vojnog fotografa.

No, bilo kako bilo, Gospa je najveću čast, što je ona i u ostalim zapisima potvrdila , doživjela da se nekoliko puta susrela s Josipom Brozom Titom. Skromna, odbijala je sve počasti, pozive za pomoć, čak i u liječenju, uvijek nalazeći razloga da to „odgodi“ za neko vrijeme. Upravo zbog tog stidljiva i časna partizanska heroina, nije osjetila ništa dobro od junačke slave, kojoj se zapravo divio gotovo cijeli svijet.

Gospa je zarobljena na Šobića groblju u Drvaru [Ustupljeno Al Jazeeri]

Historija se ponavlja

Da se historija ponavlja, govori i nastavak priče o Gospi Talić, kroz sudbinu njenih članova obitelji, posebno sina Safeta, koji je, kao dječak, na susretu s Josipom Brozom Titom, izrazio želju da mu se pomogne da postane vozač.

Safet je u proteklom ratu stao u odbranu BiH i „zaradio“ teški invaliditet. Sa još dvadeset godina radnog staža u bihaćkoj Polietilenci, koju je „pojela“ kriminalna privatizacija ostao je bez ikakvih prava. Istu sudbinu dijeli i supruga Merima, koja je ostala bez prava u ugašenoj Izdavačkoj kući „Veselin Masleša“,  te dvojica sinova, također bez posla.

I tako za kraj ostaje – u dva rata majka i sin zaorali su i ostavili trag u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Ona legendu o neustrašivoj partizanki Gospi, a on borac Armije BiH sa ranama i životom bez budućnosti.

Ovog maja, barem podsjećanje, na hrabru partizanku i cvijeće na skromnom grobu Gospe Talić, podno Debeljače u Bihaću.

Izvor: Al Jazeera