Gošev: Vlada Makedonije radi po patentu svih bandita

Razgovarao: Fuad Kovačević

Petar Gošev, političar od karijere, a ekonomista po zanimanju, posljednji je predsjednik Saveza komunista Makedonije, koji je devedesetih transformirao u Socijaldemokratski sojuz (savez) Makedonije, današnji SDSM. Kasnije je formirao Demokratsku partiju, bio ministar finansija nakon osamostaljenja države, tri puta je biran za zastupnika u Sobranju, a bio je i guverner Narodne banke.

I kao penzioner je aktivan, piše za internetske portale, čest je gost komentator u lokalnim, ali i regionalnim medijima, učesnik je protesta protiv aktuelne Vlade Nikole Gruevskog…

• Gospodine Gošev, koliko je Makedonija blizu bankrota? Neki eksperti tvrde da je već bankrotirala ili da je na korak od najgoreg scenarija.

– Makedonija nije bankrotirala i vjerujem da se, srećom, to neće uskoro desiti. Ako ova vlast ostane, to će se, nažalost, dogoditi, no ne mogu se praviti prognoze koliko još ovako možemo izdržati. Nezahvalno je određivati kada se bankrot može dogoditi.

• Velika zaduženost, odnosno javni dug, gotovo je na maksimumu…

– Ova vlast je udvostručila dug, ali je to teško izraziti u brojkama. Imamo samo zvanične podatke Ministarstva finansija, ali su oni nepotpuni i nisu sasvim tačni. Ova vlast je uvela orvelijanski sistem, ima klasično “ministarstvo istine”, kao kod Orwella: prikazuju frizirane, lažne podatke, stoga je teško vjerovati bilo kojoj cifri koju objave.

Državni zavod za statistiku je objavio da je vanjski dug Makedonije jedan od najmanjih od zemalja u regiji, u što je teško povjerovati. Makedonija je lider po indikatorima nejednakosti, ne samo u regiji nego i u Evropi, pa se po tome čak približila Meksiku, latinoamerčkim državama.

• No, u javnosti neke cifre, blago rečeno, zbunjuju: javni dug je značajan i raste, ali se tvrdi da je i bruto društveni proizvod sve veći…

– Taj navodni rast BDP-a (od 2,9 do 3,0 posto), čije procjene daje aktuelna vlast, iznesen je “na mišiće”, odnosno pomoću kredita i pozajmica. Zato je i udvostručen vanjski dug, pa Ministarstvo finansija kaže kako je javni dug 47-48 posto BDP-a, što komparativno nije dramatično (Srbija je iznad 70 posto, Hrvatska iznad 80 posto).

Ali, te cifre ne treba međusobno upoređivati. Odnosno, te komparacije nikada ne daju realnu sliku i udaljenost ili bliskost bankrotstvu. Bankrotirati mogu nerijetko i države koji su imale dug 40 posto BDP-a, Ruska Federacija je objavila da je to učinila sa 12 posto duga BDP-a, Turska sa 20 posto… To zavisi od strukture uvoza i izvoza, od mnogo elemenata.

Ovih 47-48 posto nije naš kompletan dug, jer je Vlada izmijenila zakon i dala svoju definiciju šta je javni dug, a to je reduciranje javnog duga, što je suprotno onome što su propisali Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i ostale međunarodne finansijske organizacije. U ovih 47-48 posto nisu uključene obaveze države prema privatnom sektoru, koje nisu plaćene u ugovorenom roku. Prema definiciji, to mora ući u javni dug.

• Valjda je državi u interesu da ima ‘čistu’ računicu, da vodi brigu o porezima, jer od toga ‘živi’?

– Država ne plaća redovno porez na dodanu vrijednost, ne plaća ugovore kompanijama koje rade za državu, to se oduži po šest mjeseci, pa i godinu dana. Ali, te kompanije ne smiju tužiti državu, jer više neće dobijati poslove, a zauzvrat će im poslati inspekciju i naplatiti velike kazne. Država duguje zdravstvenim ustanovama između 80 i 100 miliona eura. Lokalne jedinice (općine), prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, duguju od 15 do 17 miliona eura, a samo jedna općina u Skoplju ima mnogo više duga od te cifre.

Tu nije uključen ni dug javnih preduzeća, kojima garancije ne izdaje država, koje ta preduzeća sama uzimaju, pa tog duga nema u zvaničnim podacima. Nije uključen ni dug kompanija i akcionarskih društava u kojima država ima 50 plus nekoliko procenata udjela.

Naš javni dug, kad se sve sabere, iznosi iznad 50 posto BDP-a, vrlo vjerovatno od 54 do 55 posto, a BDP je otprilike 9,5 milijardi eura. Dakle, javni dug iznosi blizu pet milijardi eura.

• To je mnogo novca, posebno za malu državu i ekonomiju kao što je makedonska… Može li vlast servisirati, odnosno vraćati te dugove?

– Država za sada servisira te dugove, ali to čini novim kreditima i pozajmicama. Dakle, kreditima otplaćuje kredite. Sve analize koje su rađene u posljednje dvije decenije sa stranim institucijama i analitičarima su sugerirale da makedonski kapacitet duga ne bi trebao biti veći od 40 posto kako bi zemlja bila u sigurnoj zoni. Sada smo prilično iznad te granice, desetak posto, vjerovatno i više, a trend raste, što posebno zabrinjava.

No, najviše brine gdje su te pare, na šta se troše… Užasno je šta se radi – od tog novca imate samo jednokratan ulaz, kroz komponente potrošnje. Nema stvaranja uvjeta za trajniji rast, ne povećava se potencijal ekonomije za veći rast tim sredstvima kojima ste se zaduživali.

Dobar dio tog duga ide za tekuće rashode u budžetu, a to država ne smije raditi. Oni uzmu kredit, povećaju penzije pred izbore, povećaju plate administraciji, a to je patent svih bandita. Oni u tom periodu u kojem vladaju ukradu dovoljno para za sebe, napuste funkciju i mirno šetaju svijetom s karticama punim novca.

• I nezaposlenost se uklapa u trendove…

– Imamo dug s rastućim trendom, imamo dug koji ide u neproduktivne svrhe, imamo veliku stopu nejednakosti, ubjedljivo najveću u Evropi. Imamo stopu nezaposlenosti, osim Kosova, najveću u Evropi, 26-27 posto zvanično.

Bila je iznad 30 posto, ali je ova Vlada tu stopu smanjila tako što je stavila veliki broj ljudi na platni spisak države. U ovih deset godina povećali su broj zaposlenih u javnom sektoru za najmanje 80.000. To nisu samo plate za te ljude, nego sveukupni troškovi i naknade za te novozaposlene, a veliki broj njih smeta onima koji stvarno rade…

• Veliki je broj stanovnika Makedonije odselio u inozemstvo…

– Svjetska banka kaže da je u posljednjih dvadesetak godina iz Makedonije iselilo blizu 600.000 ljudi, uglavnom iz ekonomskih razloga. Ljudi bježe iz svoje zemlje zbog siromaštva, nezaposlenosti, egzistencije.

Ljudi odlaze i zbog nepravde (u što spada i nejednakost), osjećaja da je društvo krajnje nehumano. Velika je diskriminacija po raznim osnovama. Evidentna je selektivna primjena zakona, stvara se osjećaj da ovome nema kraja. Kada se sve to dešava, onda padaju ekonomski rast, ljudski i materijalni potencijal.

• Ima li iole pouzdanog broja koliko Makedonija ima stanovnika, jer je odgođen popis 2011. godine?

– Broj stanovnika 1991. bio je 2.030.000, a 2015. godine 2.066.000, po čemu se vidi da nema rasta stanovništva. To je statistika, ali ovih 2.066.000 nema u Makedoniji, njih ne možete naći ako napravite popis, a nemamo ga odavno. Ove brojke su na bazi trendova. Kada zemlja nema rasta stanovništva, odnosno ima smanjenje, onda ne možete imati ekonomski rast.

• Aktivni ste u protestima protiv aktuelne vlasti, pa Vas mnogi optužuju da radite za opoziciju…

– Ovi na vlasti kažu da opozicija nema programe, da ni u prošlosti, kada je bila na vlasti, nije uradila ništa. Procjene i ukusi su različiti i možemo naći mnogo slabosti i kod opozicije, ali to nije najvažnije pitanje. Sada nismo u situaciji da biramo manje boljeg, nego obrnuto: u situaciji smo da trebamo srušiti krajnje autokratsku vlast, planetarno korumpiranu vlast.

Nije sada bitan potencijal opozicije, jer imamo kidnapiranu državu. U ovom trenutku nemamo institucije naroda, imamo institucije koje milijarde eura iznose iz zemlje, koje kontroliraju Ustavni sud, Vrhovni sud, osnovne sudove, obrazovanje, zdravstvo… Sve je pod kontrolom te vrhuške, na čijem je čelu Nikola Gruevski.

• Pa, može li opozicija biti bolja od aktuelne vlasti?

– Nije važno ko će doći na vlast, glavno je da ovi što vladaju što prije odu s vlasti. Jer, ako oni nastave, mi ćemo bankrotirati, imat ćemo unutrašnje sukobe, može doći do građanskog rata… Trendovi su veoma opasni s ovim ljudima.

• Međunacionalni odnosi za sada izgledaju stabilni, mogu li takvi i ostati?

– Vlast stalno pokušava inicirati međunacionalne sukobe, držati ljude u takozvanoj zoni nemira i nestabilnosti. Nikad ne možete znati može li doći do sukoba, uvijek morate računati da se to može desiti jer, ako dva, tri, pet posto stanovništva bude gurnuto u sukobe, onda se proizvedu užasne stvari.

To treba spriječiti jer je Makedonija ranjivo, podijeljeno društvo i po vjerskoj, i po etničkoj, i po imovinskoj osnovi. Mi smo na jednoj osjetljivoj tački, s veoma osjetljivom strukturom stanovništva. Izdržali smo mnogo testova, ali bojim se da smo izgubili politiku mira i stabilnosti.

• ‘Šarena revolucija’ ne prestaje, ali se čini da nema većih efekata. Mogu li protesti ‘izroditi’ nešto dramatičnije?

– Za sada su demonstracije mirne, kontrolirane, ali ako situacija i dalje bude ovakva, nepromijenjena, ne mogu se isključiti veći konflikti.

• Vaš komentar na projekt ‘Skoplje 2014’, bezbroj spomenika, ‘historijskih’ građevina, baroknih fasada…

– Ovo što se događa je neviđeno, nezapamćeno. Izgradili su sve te građevine u Skoplju po Potemkinovom konceptu. To su pare bačene na kičeraj.

• Nedavno je zavladala ‘bankarska panika’, ljudi su počeli masovno dizati uloge iz banaka, tvrdi se desetke miliona eura…

– To su potakle glasine, koje se nerijetko dešavaju, nije to mali novac, između 80 i 100 miliona eura, ali je Narodna banka Makedonije intervenirala iz svojih rezervi kao pomoć bankama. Toliku sumu naše banke mogu izdržati. Bankarski sistem je prilično solidan, posljednjih deset i više godina je dobro vođen, dobro je kapitaliziran, stopa adekvatnosti kapitala je dvostruko veća od zakonske obaveze, banke mogu izdržati i veće šokove.

Sada ima mnogo onih koji su nestrpljivi da se sruši režim, pa su nekim nesmotrenim izjavama o bankarskom sektoru htjeli naštetiti režimu. Može se upropastiti i najbolja banka, ali su posljedice toga neprocjenjive, a najveću cijenu bi opet platio narod.

Bankarski sistem mogu narušiti javne finansije, to mogu uraditi oni koji neodgovorno rukovode javnim finansijama. A nikada se u makedonskoj historiji nije ovako neodgovorno upravljalo javnim finansijama, nikada nisu bile izložene takvim rizicima kao sada. Nikada pare nisu tako bacane u vjetar i nikada nije toliko novca otišlo u privatne džepove iz fondova poreskih obveznika.

Izvor: Al Jazeera