Gordana i njenih 40 posto žena u Parlamentu Srbije

Pet minuta slave u ne baš najgledanijem, ali svakako najznačajnijem srpskom realityju, koji neki uporno nazivaju i Skupština Srbije, dočekala je i generalna sekretarka opozicione Demokratske stranke (DS) i narodna poslanica Gordana Čomić.

Nakon što je u (predizbornom) trenu postala najomiljenija opozicionarka predsjednika Aleksandra Vučića, dobila je i otvoren poziv na kafu kod premijerke Ane Brnabić kad god poželi!

Po ličnom uvjerenju demokratkinji, većoj i od same Demokratske stranke kojoj pripada tri decenije, Novosađanki Gordani Čomić, diplomiranoj fizičarki i pasioniranoj pecaroškinji, te majci četvoro djece, pošlo je za rukom nešto što u spomenutom realityju do sada nikad nije viđeno. (U onom istom realityiju, nažalost, u kojem su Šešeljevi radikali samo nekoliko dana ranije ministarki građevine Zorani Mihajlović – poklonili roze donji veš, uz gomilu takvih pogrda koje iz obzira prema čitaocima nećemo spominjati.)

I u onoj istoj zemlji u kojoj su Šešeljevi kerberi na komandu „istjerajte ih“ nasrnuli na žene u Skupštini Starog grada, oborivši pritom Natašu Kandić na pod, kako bi im skriboman Šešelj promovirao svoje staro (ne)djelo ovaj put ukoričeno sa naslovom “U Srebrenici nije bilo genocida”.

Prvi put usvojen amandman opozicije

Skupštinska (naprednjačka) većina je ekspresno usvojila Gordanin amandman prilikom sa najvišeg mjesta naređene izmjene izbornog zakona (cenzus sa pet i zvanično smanjen na tri odsto) da se ubuduće u državni parlament i sve lokalne skupštine ima birati najmanje 40 odsto žena, što je izazvalo ogromno oduševljenje ne samo ženske parlamentarne mreže već i kompletnog državnog vrha zbog (ne)očekivanog postupka ove dugogodišnje borkinje za ženska prava. Koja sve i da je htjela, nekoliko dana ranije, nije mogla braniti ministarku Zoranu od radikalskih napada roze donjim vešom jer uredno, kao što je poznato, bojkotuje rad parlamenta kao i svi ostali članovi njene stranke!

Elem, prvi put se desilo da je naprednjačka većina usvojila jedan amandman demokrata, što je evropskim emisarima, a kome drugom, urgentno predstavljeno kao vrhunski dokaz da je dijalog vlasti i opozicije u Srbiji ne samo poželjan i moguć nego i ostvaren. I to na pragu izbora, i to u duboko podijeljenom društvu kakvo Srbija uistinu jeste. Wow!

To se mnogo dopalo onom evropskom diplomati Vladimiru Bilciku zaduženom za inspekciju Srbije kao kandidata za priključenje Srbije Evropskoj uniji da je sa neskrivenim oduševljenjem uskliknuo kako su svi uslovi za fer i slobodne izbore u Srbiji ispunjeni! Uzalud je Tanja Fajon, tri puta baš onako po srpski ponavljala kako nedostaje “sloboda medija, sloboda medija, sloboda medija”.

Šta se to dogodilo pa da Gordana Čomić u broju pojavljivanja na televizijskim ekranima nadmaši (u tom i svakom drugom pogledu) nenadmašivog Aleksandra Vučića? Hvalospjevi su pljuštali na sve strane kao da je sam Savez za Srbiju najavio izlazak na izbore i zabranio upotrebu te strašne strane riječi u srpskom jeziku kakva je – bojkot!

Hvalospjevi iz vrha vlasti

Valjda zbog toga što Gordana nije poznata kao bojkotašica uostalom kao ni oni članovi koji nisu baš najbolje prošli na unutarstranačkim izborima u Demokratskoj stranci, predsjednica Parlamenta Maja Gojković iz vladajuće Srpske napredne stranke, poznata po čuvenom zvonu koje upotrebljava jednom kada treba glasati za, a dva puta kada se glasa protiv (da slučajno neko od kontrolisanih poslanika ne bi pogriješio), plaho je hvalila Gordanu kao da je članica Srpske napredne stranke cijeli život.

Zamolila je poslanike da prestanu vrijeđati Gordanu jer je Čomićeva poslije više od 20 godina skupštinskog sjedenja u žutom dresu (Demokratske stranke) „odlučila da posle 30 godina zatvori jedna vrata, a otvori druga“. Gojkovićeva je objasnila „da vrata koja je otvorila, sigurno nisu vrata SNS“, ali i dodala da je i sama bila u sličnoj dilemi prije nekoliko godina.

Premijerka Ana Brnabić je izjavila da je hrabrost poslanice Demokratske stranke Gordane Čomić „za divljenje“. Rekla je i da joj je „lakše kada vidi” da postoji više ljudi koji se ne slažu sa politikom Vlade, ali koji dižu glas “protiv ekstremizma u Savezu za Srbiju”. Premijerka nije spominjala onu strašnu riječ bojkot, ali je ocijenila u da je “pravi pokazatelj demokratskog potenicijala SzS to što isključuje osobe koje imaju sopstveno mišljenje”.

„Isključujete ljude koji imaju sopstveno mišljenje i volju i koji kažu – ja će se vratiti u instituciju da bi se borili za veće učešće žena u parlamentarnom i političkom životu“, poručila je Brnabićeva opozicionom Savezu za Srbiju.

Ni Aleksandar Vučić nije krio dobro raspoloženje pružajući punu podršku Gordani koja je do juče bila jedna od njegovih ljutih političkih protivnica. Veruje, kaže Vučić, da će to doprinijeti dodatnoj stabilizaciji političkih prilika u Srbiji jer su žene “ mirnije, staloženije i brinu više o budućnosti nego prošlosti”.

„To će doprineti i kvalitetu našeg životnog standarda i rada u svim demokratskim institucijama u budućnosti”, objasnio je Vučić.

Parlament će ostati reality

Prijedlog da se zakonom propiše minimum od 40 odsto žena u državnom parlamentu, međutim, nije nikakav demokratski iskorak Srbije, kakvim ga Gordana Čomić i vlast nastoje predstaviti. Prije se čini da je samo još jedna dimna zavjesa u nizu i pokušaj da se skrene pažnja sa krupnijih političkih događaja ali i dodatne marginalizacije pokreta i stranaka koji 14 mjeseci demonstriraju na ulicama protiv vlasti tražeći bolje izborne uslove.

Namjerno se previđa činjenica da je i u sadašnjem sazivu 37,2 odsto žena i da ti procenti suštinski ne mijenjaju ništa, taman da u parlamentu sjedi i više od 50 odsto žena. Parlament bi i u tom slučaju funkcionirao kao reality program koji osim za uveseljavanje puka služi isključivo za jačanje vlasti oličene u predsjedniku Aleksandru Vučiću. Otuda i asocijacija na Alibabu i 40 razbojnika, iako se, naravno, ne radi ni o kakvim razbojnicima, nego o traganju za onim brdom s blagom čija se kamena vrata otvaraju uz pomoć lozinke “Sezame, otvori se!”

O tome Čomićeva ne govori, tek, kaže da je se ne dotiču hvalospjevi vlasti ni kritike kolega iz razuđenog demokratskog i ostalog opozicionog spektra.

Na pitanje da li je još članica demokrata jer je prekršila politiku bojkota, ona podsjeća da odluka o njenom isključenju nije zvanično donijeta i da će “verovatno biti potrebno neko vreme da je organi stranke donesu”.

Objašnjava i da je ona donijela etičku odluku kada je morala da bira između prijedloga da bude više žena u parlamentu i politike bojkota, što su obje politike Demokratske stranke.

„Kako god se završilo, devojku iz Demokratske možete izbaciti, ali Demokratsku iz devojke ne možete nikad“, rekla je Čomićeva koja je i prije ove “etičke” odluke već potpisala deklaracija grupe 21 o evropskoj budućnosti Srbije.

Spekuliše se da bi ta grupa poslanika iz Demokratske stranke, uz Novu stranku Zorana Živkovića i Stanke za modern Srbiju mogla pokušati dosegnuti tri odsto i omogućiti Čomićevoj ne samo da ostane u parlamentu nego  da postane predsjednica tog formalno najvišeg organa vlasti!

U međuvremenu, Etički odbor Demokratske stranke predložio je da se Gordana zbog nepoštovanja stranačkih odluka kazni isključenjem iz stranke.

Šta će biti sa DS-om

Slučaj Gordane Čomić ponovo je otvorio i pitanje dalje sudbine Demokratske stranke koja je nedavno obilježila 30 godina obnove rada. Glavna pitanja na koja će njeni članovi i rukovodstvo morati da daju odgovore biće kako to da iz svake njene frakcije koja izgubi stranačke izbore niče nova stranka slične političke orijentacije i kako je ta stranka od stožera demokratskog okupljanja, naprimjer, na prošlim beogradskim izborima osvojila tek nešto više od dva procenta glasova.

Važno pitanje je i kako će se završiti najavljeno ujedinjenje sa nekim bivšim frakcijama kao što je Socijaldemokratska partija bivšeg predjednika Borisa Tadića i da li će kao takva moći preuzeti primat u Savezu za Srbiju u kojem glavnu riječ vodi još jedan bivši predjednik Demokratske stranke Dragan Đilas? Teško.

Ukoliko u tome ne uspije, zašto i to ne reći, Demokratskoj stranci preostaće jedino da tavori na političkoj sceni Srbije kao totalni autsajder u političkim utakmicama koje slijede. U takvom eventualnom razvoju događaja, slučaj Gordane Čomić i mnogih drugih prije nje ostaće potpuno nebitni, kako za Demokratsku stranku, tako i za Srbiju.

Uz bojkot parlamentarnih izbora zato bi već sada valjalo početi pripreme za predsjedničke izbore 2022. godine. U suprotnom, pogotovo ukoliko bi Aleksandar Vučić dobacio do ciljanih 60 odsto na parlamentarnim izborima, sa Dačićevim socijalistima ili bez njih, svejedno, i ta bitka bi unaprijed mogla biti izgubljena za cjelokupnu opoziciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera