Goli otok i novo ogorčenje žrtava

Odšteta od devet dolara za svaki dan proveden na Golom otoku, koju srbijanska Vlada namjerava isplatiti onima koje je Josip Broz Tito poslao u jedan od najozloglašenijih evropskih radnih logora poslije Drugog svjetskog rata, izazvala je nezadovoljstvo, pa i prijetnje tužbama mnogih bivših zatvorenika, piše Associated Press.

“Ovo je bedno”, kaže Božidar Vulović (85), jedan od malobrojnih preživjelih “Golootočana”.

Za osam godina je kroz “jugoslovenski Alkatraz” – koji je uspostavljen 1948. godine i iz kojeg niko nikad nije uspio pobjeći – prošlo blizu 16.000 političkih zatvorenika.

Tu su dospijevali pošto bi ih Titov režim optužio za izražavanje naklonosti prema Staljinu i njegovoj tvrdokornoj sovjetskoj diktaturi.

Neki od bivših srpskih zatvorenika prijete da će tužiti Vladu pred Međunarodnim sudom za ljudska prava zbog, kako kažu, slabe nadoknade za strahote koje su preživjeli.

Tito, koji je uspostavio liberalniji vid komunizma, raskrstio je sa Moskvom 1948. godine, zadobivši potom podršku Zapada.

Umrlo više od 600 ljudi

Procjenjuje se da je blizu 600 zatvorenika svih jugoslovenskih naroda umrlo na otoku od posljedica tortura i bolesti, a da su hiljade pretrpjele psihička oštećenja od nehumanog zatvorskog sistema, koji je tjerao zatvorenike da se za opstanak bore jedni protiv drugih, navodi AP.

Neki od bivših srpskih zatvorenika prijete da će tužiti Vladu pred Međunarodnim sudom za ljudska prava zbog, kako kažu, slabe nadoknade za strahote koje su preživjeli.

Drugi kažu da će nerado prihvatiti ponudu države, jer nemaju vremena za duge pravne procedure.

Slovenija je 2003. godine Golootočanima ponudila 6.300 eura za svaku godinu provedenu na otoku, dok druge bivše jugoslovenske republike još nisu obeštetile svoje državljane.

“Da ste mojih godina i da ste lošeg zdravstvenog stanja, šta biste uradili?”, pita 91-godišnja Smilja Filipčev, koja je provela više od tri godine na Golom otoku.

Srbija je sada, sa zakašnjenjem, odlučila rehabilitirati žrtve Titovog komunističkog režima, uključujući bivše disidente, rojaliste i zatvorenike sa Golog otoka.

Vlasti kažu da su do odštete od devet dolara dnevno došle pošto je i Hrvatska ponudila sličnu sumu.

Ali, to je bilo prije deset godina, kada je novac više vrijedio nego danas, a Hrvatska je svojim državljanima dala i status “privilegirane” penzije, navodi AP.

Ignorancija Zapada

Slovenija je 2003. godine Golootočanima ponudila 6.300 eura za svaku godinu provedenu na otoku, dok druge bivše jugoslovenske republike još nisu obeštetile svoje državljane.

Ove polemike u Srbiji oživjele su bolne uspomene na otočki logor, koji je decenijama bio tajna.

Zapad je u velikoj mjeri ignorirao njegovo postojanje zato što se smatralo da su zatvorenici tvrdokorni prosovjetski komunisti, a ne disidenti poput onih u bivšim sovjetskim zatvorima u Sibiru, navodi AP.

Tito je bio nesporni lider Jugoslavije 35 godina, a oni koji bi javno izrazili podršku Moskvi nakon njegovog razlaza sa Staljinom, bili bi po kratkom postupku prebačeni na otok, bez suđenja.

Godinama nakon Titove smrti, hrvatska turistička organizacija je pokušala ponovo otvoriti otok za turiste spremne da plate da iskuse život političkih zatvorenika – uključujući težak rad, bljutavu hranu i noći u samici.

Vulović se sjeća da su drugi zatvorenici novajlijama priređivali dobrodošlicu tako što bi ih udarali svojim rukama.

“Morali smo da špijuniramo jedni druge i da tučemo druge zatvorenike ako bi nam to naredili.”

“Stalno su nas tukli, dok smo radili, išli na doručak ili ručak”, kaže on i dodaje da ni međunarodni Crveni križ ni bilo koja druga međunarodna humanitarna organizacija nikad nije posjetila otok dok su oni bili tamo.

Vulović kaže da su trivijalna djela mogla odvesti nekoga na Goli otok.

“Bilo je dovoljno da neko sluša Radio Moskvu ili privatno kaže nešto dobro o Staljinu, pa da se to javi tajnoj policiji nakon čega bi usledio Goli otok.”

Zatvoren 1956. godine

“Ja sam, naprimer, uhapšen zbog gluposti – neko je kredom napisao ‘Dole Tito, živeo Staljin’ na fasade zgrada u mom kraju u Kotoru. Prema logici tog vremena, samo srednjoškolci su mogli da nabave krede, tako da su uhapsili nas šestoro iz kraja i tukli su nas dok nismo priznali da smo to uradili. Imao sam 17 godina.”

Goli otok je 1956. godine prestao biti politički zatvor i postao je strogo osigurani objekat za najteže kriminalce.

Godinama nakon Titove smrti hrvatska turistička organizacija je pokušala ponovo otvoriti otok za turiste spremne da plate da iskuse život političkih zatvorenika – uključujući težak rad, bljutavu hranu i noći u samici.

Plan, koji je čak imao podršku nekih bivših zatvorenika koji su se ponudili da rade kao turistički vodiči, ipak je propao zbog protesta organizacija golootočkih političkih zatvorenika.

Izvor: Agencije