Goldstein: Licitiranje brojem žrtava u Jasenovcu je nedopustivo
Istina o koncentracijskom logoru Jasenovac je kompleksna, a istraživanja o tome moraju se temeljiti na dostupnim činjenicama, kako bi se izbjegle manipulacije, kazao je hrvatski historičar Ivo Goldstein.
On je rekao u Banjoj Luci kako je istina o strahotama tog logora temeljena na brojnim pojedinačnim epizodama, koje govore o mračnim potonućima ljudskog uma, ali i o nepresušnoj snazi otpora zlu.
Goldstein je to kazao tokom predstavljanja njegove naučne monografije Jasenovac, koju su kritičari opisali kao jednu od najvažnijih knjiga objavljenih u Hrvatskoj 2018. godine i kao djelo koje se beskompromisno obračunava s revizionističkim nastojanjima da se umanje razmjere strahota koje su počinjenje u tom koncentracijskom logoru, ali i s onima koji manipuliraju činjenicama i neutemeljeno preuveličavaju broj žrtava.
Goldstein je rekao kako mu uopće nije cilj baviti se revizionistima i “njihovim glupostima i lažima”.
Opisao je to kao situaciju u kojoj bi nekog profesora fizike tjeralo da dokazuje kako Zemlja nije ravna ploča.
“Broj žrtava zadnja je stvar o kojoj treba govoriti. Neprije treba shvatiti što je to Jasenovac da biste govorili o broju žrtava”, kazao je Goldstein, upozoravajući kako nikada nisu uspoređeni podaci iz muzeja u Jasenovca o 83.881 žrtvi s onima kojima operiraju u Beogradu, pa je to dokaz da nekome ne odgovara da se tačno utvrde činjenice.
Goldstein kaže kako za njega brojka od 83.000 žrtava vjervjatno nije konačna, ali ne dopušta da se broj žrtava umanjuje ili preuveličava, jer ekstremističke koncepcije o tom problemu hrane jedna drugu.
Ući u historiju logora
Istaknuo je kako ne postoje nikakvi argumenti u prilog teza koje šire nekhistoričari, ali i sadašnji srpski političari da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba.
Goldstein kaže da 700.000 nikako ne može, biti jer je na cijelom području bivše Jugoslavije bilo 1,012 miliona ratnih žrtava od 1941. do 1945. godin, a to uključuje sve pripadnike svih oružanih jedinica i civile.
On je kazao kako je njegov cilj u monografiji o Jasenovcu bio ući u hisotriju logora iznutra i proučiti kontakte između logoraša i logoraša, logoraša i čuvara, jer sve to čine brojne priče koje su, zapravo, historija logora, koja se bez toga ne može razumjeti.
Podsjetio je kako je kao historičar svjedočio i na suđenju ustaškom zločincu Dinku Šakiću, što je bio jedan od direktnih poticaja da se pozabavi temom Jasenovca.
Pojasnio je kako je slijedio dvolinijski koncept knjige, temeljeći ga na hronološkom i problematskom pristupu.
Prvi se bavi činjenicama o onome što se zbivalo od ljeta 1941. do aprila 1945. godine, kada je uništen logor, a u drugom Goldstein postavlja pitanja poput onih ko i zašto ide u Jasenovac, kakvi su kriteriji, kako se provodila pljačka žrtava…
Kazao je kako je posebno propitivao i “strategiju preživljavanja” koju su zatvorenici morali za sebe izmisliti prije što je prema prikupljenim podacima tek svaki treći pokušaj bijega uspio, dok bi ustaše za svakog koji bi uspio pobjeći ubile deset zatvorenika.
“Trebalo je ući u tu atmosferu logora”, rekao je Goldstein, dodajući kako su svi oni koji bi bili deportrani u te logore sami sebe morali dehumanizirati kako bi uopće preživjeli od danas do sutra.
Nisu svi čuvari bili čudovišta
Kazao je kako mu je bilo stalo pokazati da odgovori na izazove kako preživjeti ni kod žrtava ni kod čuvara nisu bili jednodimenzionalni.
“Ni svi čuvari nisu bili čudovišta”, rekao je Goldstein, pojašanjavajući kako je često bila riječ o mladim ljudima seoskog porijekla, koji su bili podvrgnuti zločinačkoj indoktrinaciji i, također, objektima manipulacije, pri čemu su se morali neprestano dokazivati.
Promocija Goldsteinove monografije o najvećoj ustaškoj “tvornici smrti” upriličena je u okviru History Festa, manifestacije koju već treću godinu organizira Udruženje za modernu historiju, iz Sarajeva a ove godine je po prvi put dio programa upriličen i za banjalučku publiku.
Promocija je prvobitno zakazana u reprezentativnom prostoru Narodnog pozorišta Republike Srpske, no uprava te kuće u zadnji ju je trenutak otkazala, s obrazloženjem kako im je “pukla cijev” u dvorani, pa su se organizatori morali snalaziti i na kraju su našli utočište u zabačenoj potkrovnoj dvorani jednog banjolučkog hotela.
Izvor: Agencije